Neke analize nakon pada Miloševića pokazale su da je dobar dio opljačkanog novca potrošen na finansiranje ratova, dio vraćen u zemlju preko tajkunskih privatizacija, ali da je država ostala definitivno kratkih rukava. Dio novca, barem kako se nagađalo svih ovih godina, ostao je na privatnim računima. 

Odluka o odmrzavanju novca je donijeta tek u ponedjeljak, a sigurno je da će proći još vremena dok ona ne bude izvršna, piše Radio Slobodna Evropa. 

Naime, sankcije protiv Slobodana Miloševića i 13 njemu bliskih ljudi povučene su od strane EU, što znači da više nema nijednog građanina Srbije koji je pod sankcijama evropske zajednice. 

Odluka će postati važeća kada je potvrde ministri EU, a donijeta je najviše zbog činjenice da sankcije više nemaju smisla jer 13-oro ljudi sa liste, uključujući Milosevićevu porodicu, više ne predstavljaju prijetnju za EU, piše RSE. 

Na spisku EU je ukupno 14 imena: Slobodan Milošević, njegov preminuli brat i bivši ambasador u Moskvi Borislav Milošević, kao i supruga Mirjana, sin i kćerka, Marko i Marija i snaha Milica Gajić, bivši predsedik Srbije Milan Milutinović kao i grupa haških osuđenika i optuženika : bivši ministar policije Vlajko Stojiljković, koji je sam sebi presudio, generali Dragoljub Ojdanić i Nebojša Pavković, zatim Nikola Šainović, Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin.

Ova odluka otvorila je još jednom za Srbiju bolno pitanje - šta je sa parama koje su isisavane iz zemlje i prenošene na račune, što privatne, što fiktivnih firmi na Kipru i ko zna gde još? Pošto se o svemu tome zapravo malo ili ni malo zna, pletu se razne priče da su se u džakovima nosile pare, da je Mirjana Marković odnijela u Rusiju 4 milijarde, neki tvrde čak 14 milijardi dolara i slično.

Istrage bez rezultata

Da li je Srbija uopšte ozbiljno tragala za opljačkanim novcem koji se mjeri milijardama dolara, neki tvrde da opljačkani novac doseže, na primjer, polovini sadašnjeg duga Srbije?

Na ovo pitanje najkomptentnije osobe koje bi mogle dati pravi odgovor nisu dostupne. Bivša guvernerka iz Miloševićevog vremena Borka Vučić nije više među živima, a bivši postoktobarski guverner Mlađan Dinkić više ne komunicira sa javnošću. 

Šta kažu bivši bliski saradnici pokojnog premijera Zorana Đinđića - Zoran Živković i Žarko Korać?

„Na žalost nijedna istraga, ni jedna od aktivnosti koje su preduzete nije dala nikakve rezultate. Ta aktivnost je bila 2001. i 2002. godine. Ja tada nisam bio u Vladi Srbije, već u saveznoj, ali sam, naravno  bio obaviješten. Kontaktirano je apsolutno sa svima, sa obavještajnim službama, na nivou međunarodne pravne pomoći, na nivou diplomatskih konsultacija, u direktnim susretima sa predstavnicima tih institucija iz cijele Evrope, Rusije, Kine, sa svima. Naravno da je to bila nama vrlo važna tema, zbog toga što je to nasljeđe Miloševića i zbog toga što su bilo koje pare i tada i sada bile neophodne Srbiji, a pogotovo što su otete od naroda“, kaže Živković.

Žarko Korać, bivši potpredsednik u Đinđićevoj Vladi, kaže da ti računi, te pare nisu nađene.

„One su potrošene velikim dijelom na oružje, municiju i štošta drugo. Sigurno je bila enormna pljačka. Ali od tih para je  plaćena i nafta koja je uvezena iz Rusije i Kine. Ono što smo mi doznali, to je da su se otvarali računi u raznim zemljama koje nikom ne bi pale na pamet. Na primjer, u Siriji ili Kini, u Ruskoj Federaciji. I ti računi su potpuno nedostupni, jer, da biste vi došli do tih računa, vi morate da imate saradnju tih zemalja. Očigledno je u pitanju ogroman lanac korupcije. Ja ne sumnjam da oni imaju račune u Rusiji, možda i velike pare, ali to nikada nećete saznati, jer Rusija nije voljna da sarađuje“, kaže Korać.