Među desetak volontera koji su se razišli po naselju se nalaze i geolog koji trenutno ne radi, otac i kćerka velške nacionalnosti i šezdesetsedmogodišnji penzionisani javni službenik lokalne vlasti David Peutherer.

„Da li postoji nešto što bi vas moglo apsolutno uvjeriti... Da li mogu reći nešto što će vas još malo pogurati?“ Peutherer pita ženu koja kaže da naginje ka 'da', ali još uvijek nije sigurna. Nakon toga joj izloži argumente za 'da', navodeći da će nezavisna Škotska učiniti više da zaštiti penzije i zdravstvo koje finansira država.

Ostao je još samo jedan dan do istorijskog referenduma kada će Škotska odlučiti da li će napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo nakon više od tri vijeka političke zajednice.

Kampanja 'da' ostvaruje dramatični napredak posljednjih sedmice, sudeći prema anketama – počeli su kao izgubljen slučaj, a sada su nadomak pobjede. Kako su rezultati glasanja zakazanog za 18. septembar neizvjesni, obje strane sada pokušavaju da privuku nove glasove.

Vođa pristalica nezavisnosti Alex Salmond, premijer Škotske, ovaj referendum je nazvao prilikom koja se pruža jednom u generaciji, dok je britanski premijer David Cameron, u emotivnom obraćanju 15. septembra, pozvao glasače da „ne razdvajaju porodicu“.

Glasanje je kulminacija procesa koji je u početku, 1999. godine, doveo do dekoncentracije vlasti u vidu škotskog parlamenta. Nakon što je secesionistička Škotska nacionalna stranka ostvarila ubjedljivu pobjedu na izborima 2011. godine, britanska i škotska vlada su se dogovorile da će Škotska pitati svoje građane da li žele napustiti Ujedinjeno Kraljevstvo.

Pristalice tvrde da će Škotskoj biti bolje ako odluke o njenoj budućnosti budu donosili ljudi koji žive u zemlji. Navode da će nezavisnost osigurati da Škotska dobije vladu za koju glasa, za razliku od sadašnjeg stanja gdje se izbori održavaju širom Ujedinjenog Kraljevstva koji izglasavaju konzervativne vlade iako je Škotska i dalje ljevičarski nastrojena. Nezavisna Škotska, bi takođe, koristila bogate naftne izvore Škotske da osigura javne servise i socijalnu sigurnost, za koju pristalice nezavisnosti tvrde da je britanska vlada zapostavlja.

Pokret za 'da' je dobio dodatni vjetar u leđa zbog proširenog nezadovoljstva zbog politika kao što su promjene sistema socijalnog osiguranja – gdje su postroženi kriteriji – za koje je centralna vlada Ujedinjenog Kraljevstva tvrdila da su neophodni da bi se zaposlilo više ljudi, ali koje mnogi u Škotskoj opisuju kao napad na najpotrebitije.

U pitanju je „nezavisnost za nas same da možemo odlučiti kako ćemo voditi zemlju i šta su naše vrijednosti,“ navodi 'da' volonter Steward Fordyce, 30.

„Mislim da su osnovne (karakteristike) škotskog naroda velikodušnost, dobrota, poštenje, i to je ono što sada možemo omogućiti.“

„Bogati postaju bogatiji, a siromašni siromašniji,“ navodi pedesetrogodišnja  Glenrothesa Louise Kemlo, koja je osoba sa invaliditetom. „Nevjerovatno je da danas radnička klasa radi i da se mora oslanjati na socijalna davanja, na narodne kuhinje. To je nevjerovatno. To se dešavalo u Prvom svjetskom ratu. Smiješno je da se vraćamo na to, i sve zbog toga ko je u vladi." 

Unionisti, s druge strane, pitaju zašto razvrgnuti nešto što je bivši premijer John Major prošle sedmice nazvao najuspješnijom zajednicom u povijesti. Upozoravaju da nema povratka u slučaju 'da' glasa, da bi odvajanje imalo skupe posljedice, vjerovatno i po buduće generacije. Zašto odustati od stabilnosti i sigurnosti ekonomske zajednice, pitaju, zarad rizičnog koraka u nepoznato? Neke velike banke i kompanije su se pridružile glasovima protiv nezavisnosti, navodeći da bi to dovelo do nesigurnosti.

„Mislim da je to veoma opasan koncept, nacionalizam,“ navodi Marianne Steward, 68, iz Aberdeena. „Ne mislim da dovodi do zajedništva, do korištenja zdravog razuma, ljudi se jednostavno zanesu. Zajednica je bila razumno dobra za Škotsku.“

Ekonomska nesigurnost je ono što zabrinjava protivnika nezavisnosti Johna Penmana, direktora marketinga i prodaje u Fifabu, firmi u istočnom gradu Glenrothes, koja proizvodi metalne konstrukcije i komponente za mašine.

„Kupci u Engleskoj i Walesu pitaju, 'Šta će se desiti? Koja deviza? Da li će biti dodatne papirologije?',“ navodi Penman. „Posljednje što bilo kojoj kompaniji treba su zabrinuti kupci koji odmah mogu naći novog dobavljača.“

Iako je ishod nesiguran, oko jedne stvari se slažu obje strane – debata je zapalila Škotsku i ljudi su se uključili u politiku kao rijetko kad prije u ovom demokratskom društvu. Čak 97 posto od 4,4 miliona glasača u Škotskoj se registrovalo, tako da se očekuje velika izlaznost.

I oni koji ne podržavaju nezavisnost, kao što je Lewis Macdonald, ovo jeste posljednji dio utrke do završne linije.

Tokom posljednjeg vikenda prije glasanja Macdonald, laburista u škotskom parlamentu, se pridružio drugim prominentnim pristalicama 'ne' kampa, kao što su bračni par, parlamentarci Joan Ruddock i Frank Doran, u obilasku građana od vrata do vrata u Aberdeenu.

Macdonald, čiji tim pokušava pokucati na što više vrata, rezultate ankete s početka septembra koji su pokazali veći procenat građana za nezavisnost, kao poziv.

„Kada su shvatili da bi moglo doći do toga (nezavisnosti), kako je to samo probudilo neke ljude,“ navodi Macdonald. „To je odlična teoretska diskusija kada ste sigurni u rezultat. Međutim, kada je rezultat pod upitnikom, mnogi se zabrinu.“

Kako većina anketa pokazuje da protivnici nezavisnosti imaju slabo vodstvo, on navodi da je samouvjeren, ali ne i spokojan, i koristi metafore koje priliče gradu sa dugom ribarskom tradicijom.

„Boriću se za svaki glas,“ navodi. „Moramo biti sigurni da ćemo uhvatiti ovu ribu i dobiti ovaj referendum.“