Dojenje bebi obezbjeđuje i zaštitu od nekoliko bolesti na koje majka ima imunitet, kao nastavak toka pasivnog imuniteta s majke na dijete koji počinje u toku trudnoće. Dojenje štiti vašu bebu od infekcija uha, dijareje, upale pluća i drugih dječjih bolesti. Dojenje ima i benefite za majku.

Iako je prirodno, dojenje nije lako za svaku majku i bebu i ponekad je nužna pomoć. Zadnja istraživanja dojenja i zastupljenosti dojenja u BiH urađena su prilično davno, 2012. godine, ali neki brojevi su razočaravajući. Čini se da nedovoljno beba dobije majčino mlijeko.

Dojenje: statistike nisu baš naj

Prema istraživanju MICS4, provedenom 2011 – 2012. u BiH od strane UNICEF, Agencije za statistiku BiH, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS te zavoda za javno zdravstvo FBiH, procenat beba koje su isključivo dojene do šestog mjeseca je 18.5% a procenat beba koje su pretežno dojene do šestog mjeseca je 45.8%.

Djeca u prosjeku doje 8 mjeseci i to 9,5 mjeseci dječaci i 6,9 mjeseci djevojčice. Prosječno trajanje isključivog dojenja je 0,5 mjeseca, dok je prosječno trajanje pretežnog dojenja 1,9 mjeseci (3,6 mjeseci kod dječaka i 0,7 kod djevojčica). Vidimo i da postoji stravična diskriminacija u pružanju boljeg starta za život između djevojčica i dječaka.

Kako sve ovo popraviti?

Neizostavno, postoji nekoliko faktora koji utječu na uspješno uspostavljanje dojenja. No, nekad se desi da stvari „baš i ne idu“. Mladim majkama je potrebna pomoć, savjet i ohrabrenje, koje možda nemaju u porodici jer su njihove majke i druge žene možda čak u drugom gradu, a dovoljno podrške ne dobiju ni u porodilištu. Jedan dobar primjer prakse i potencijalnog rješenja koji može dovesti do toga da više žena doji i da doji možda duže, našli smo u Doboju.

Aleksandra Filipović je zaposlena kao glavna sestra na dječijem odjeljenju JZU „Sveti apostol Luka” u Doboju već 28 godina, a odnedavno je saradnica privatne zdravstvene ustanove „Focus medica” i vođa aktivnosti „Pedijatrijska patronažna sestra – podrška porodici”.

U sklopu ove usluge u privatnoj instituciji, Aleksandra pruža i pomoć i podršku majkama u dojenju. Naravno, kao privatna usluga, ova vrsta patronaže nije besplatna, ali bi bilo dobro razmišljati o ovakvoj zdravstvenoj usluzi koja bi bila pokrivena i zdravstvenim osiguranjem. Primjer koji se ovdje nudi kao rješenje mogao bi biti široko prihvaćen.

Kako Aleksandra priča u razgovoru za Nauka govori, obzirom na njezin dugačak staž i želju za neprekidnim razvojem u sestrinskoj profesiji došla je i na ideju o pomoći ženama nakon poroda u osnovnoj obuci oko njege i ishrane bebe.

„Ideju su u potpunosti su podržale kolege ZU ‘Focus medica“ te od tada počinje naša saradnja i naša pričica o patronaži. Ako bismo krenuli od početka, informisanost i edukacija su prve značajke. Danas je dostupno mnoštvo informacija  putem mnogobrojnih platformi, sajtova, online predavanja kao i edukacija od strane medicinskih stručnjaka. Sve su besplatne i lako dostupne. Uz pravovremnu psihofizičku pripremu izdvojila bih volju i istrajnost majke kao presudan faktor u postizanju uspjeha u dojenju“, ističe Aleksandra Filipović.

Dojenje

Aleksandra Filipović, courtesy photo

Zašto se ponekad majke boje dojiti ili im to ne ide?

„Iz iskustva mogu reći da su majke u tim danima jako nesigurne i uplašene. Izostanak podrške najbliže  okoline u takvim momentima može uzrokovati problem istrajavanja  u dojenju. Takođe, i previše informacija može biti ponekad zbunjujuće, kao i odabir pogrešne osobe od koje usvajaju savjet. Vrlo često  najbliži članovi porodice, da napomem, iz najbolje namjere, osujete mamin pokušaj da uspije.  Npr. baka ili tata smatraju da ako beba plače i nakon dojenja, nema dovoljno mlijeka ili da mlijeko nije ‘dovoljno dobro’. Nakon toga brzo posežu za dohranom“, kazala je Filipović.

Savjeti poput revizije položaja, hvata, prohodnosti dojki, masaže, obloge pa i dužine podoja bi bili veoma važni. Filipović ističe i kako je majkama potrebno pružiti podršku u svakom smislu pa i u smislu oslobađanja od određenih obaveza, poput babina.

„Danas postoje čitave studije posvećene uspješnom dojenju i prevazilaženju teškoća koje ga mogu pratiti. Ako je mama odlučna da doji, ona u tome najčešće i uspije. Prilikom posjeta nastojimo osnažiti majku, ali i oca za sve obaveze koje im predstoje“, dodala je.

Kako pravilno njegovati bebu, kako se tretira pupčani batrljak, koliko i kako hraniti bebu, na šta treba obratiti posebnu pažnju, šta je uobičajena pojava, a šta nije su stvari koje roditelji najčešće žele znati. No, nasloženiji zadatak je upravo uspješno uspostavljanje dojenja. Iako prirodan čin, vrlo često izaziva  nedoumice.

„Pomoć koju žene dobiju u porodilištu, po našem iskustvu kao i iz našeg porodilišta u našoj bolnici je korektna i dovoljna za prve momente. Babice pomažu da se ostvari taj prvi kontakt majke i bebe i daju  prve smjernice oko dojenja. Iskustva žena sa kojima sarađujem, a vezana za porodilište većinom su pozitivna. No, nakon izlaska iz porodilišta većina majki se ipak ne osjeća dovoljno sigurno te dodatno potraže pomoć“, kazala je Filipović.

Kako izgleda posjeta patrnažne sestre za podršku porodici?

„Tokom posjeta posvećenost je maksimalna i usmjerena samo na tu majku i bebu, a vremenski nije  ograničena. Ipak, nastojimo svesti dužinu posjete na neke prihvatljive okvire. Tokom posjete razgovaramo o svemu što roditelje interesuje, ukoliko na neka pitanja nismo u stanju odgovoriti, uvijek su nam na raspolaganju iskusni ljekari za konsulatacije. Neonatolog je ljekar kojeg najčešće konsultujemo“, kazala je Aleksandra Filipović.

Kako je najosjetljivijim kategorijama, kao što su trudnice i male bebe, potrebna pomoć i podrška Focus Medica i Aleksandra su odlučili da porodicama koje nisu materijalno zbrinute pomažu potpuno besplatno.

Oni organiziraju i edukacije za trudnice koje održavaju bar jednom mjesečno i koje su također besplatne. „Nas je ponukala želja da izađemo iz okvira našeg redovnog rada i bez težnje za materijalnim pokušamo pomoći porodicama u našem okruženju, stičući na taj način izuzetno duhovno zadovoljstvo i dobivajući profesionalni razvoj“, dodala je Filipović.

Kako to sve funkcioniše?

Pomoć porodilje, tate ili neko od članova porodice zakazuju telefonski. Obično se informišu dolaskom u zdravstvenu ustanovu Focus medica, putem njihove stranice na društvenim mrežama, a i po preporuci. Dolazak se dogovara u skladu sa njihovim potrebama kao i vrijeme dolaska.

„Dolazimo kao profesionalni zdravstveni radnici, a sa druge strane pristupamo i kao prijatelji  jer smo ipak došli u okruženje porodice, njihov dom“, rekla je Filipović.

Prvo pitanje koje Aleksandra postavlja roditeljima jeste kako se snalaze s bebom.

„Najčešće roditelji imaju već spremna pitanja kao i zapažanja te je na nama da im odgovorimo i objasnimo kako da postupaju. Znamo da su neke mame nakon poroda podložne promjeni raspoloženja pa nastojimo njegovati jedan blag, nježan pristup pun podrške. Na svaki način porodilji je potrebna  podrška. Podrška prvenstveno od njene porodice, a najvažnije njenog partnera kako bi iz perioda oporavka izašla sa što manje nelagode“, objasnila je Aleksandra.

Broj dolazaka patronažne sestre zavisi od potrebe porodice. „Nekad je dovoljna jedna posjeta, a nekad može biti i dosta više“, kazala je Aleksandra. „Sa nekim bebama i mamama se družimo svakodnevno kroz nekoliko dana, a sa nekim na drugi određeni period. Majkama je ponekad potrebna podrška i stručnog lica bez obzira što i unutar porodice ima adekvatne savjete, ipak su sigurnije kad im zdravstveni radnik posveti vrijeme i savjetuje. Ponekad, naši razgovori nisu samo stručni i vezani za naš dolazak nego se kroz šaljive i neke neobavezne teme sa roditeljima i relaksiramo ali i zbližavamo“.

Korisnici patronaže nisu samo roditelji sa prvom bebom, dosta često ima poziva roditelja sa drugim pa čak i trećim djetetom. Razlozi su najčešće situacije s kojima se do tada možda nisš susretali.

„Obzirom da se radi o tako osjetljivom i odgovornom poslu trudimo se da damo sve od sebe kako bi svakom ko nam se obrati pružili maksimalnu pomoć iz naše oblasti i nadležnosti, a da bi roditelji bili sto više osnaženi na samom početku“, kazala je za kraj sestra Aleksandra Filipović.

Ovaj tekst nije reklama privatnoj zdravstvenoj instituciji, koja pruža jednu visokovrijednu uslugu, nego treba poslužiti kao primjer prakse koja bi mogla biti prihvaćena i u redovnoj zdravstvenoj zaštiti kako bi što više mama imalo podršku i kako bi što više beba imalo optimalnu prehranu na početku života. Dojenje, ukoliko ne postoji neki zaista snažan razlog i problem zbog kojeg nije moguće, preporučuju svi pedijatri i Svjetska zdravstvena organizacija i UNICEF.