Bavljenje muzikom tokom cijelog života povezano je s boljim zdravljem mozga u starijoj dobi, pokazalo je novo istraživanje objavljeno 28. januara 2024. u časopisu International Journal of Geriatric Psychiatry pod naslovom “The relationship between playing musical instruments and cognitive trajectories: Analysis from a UK ageing cohort”.

Naučnici sa Univerziteta Exeter u Velikoj Britaniji koji rade na PROTECT, online studiji otvorenoj za osobe u dobi od 40 i više godina, pregledali su podatke više od hiljadu odraslih osoba starijih od 40 godina kako bi vidjeli efekat sviranja muzičkog instrumenta – ili pjevanja u horu – na zdravlje mozga. Više od 25 000 ljudi prijavilo se za studiju PROTECT koja traje već 10 godina.

Kako muziciranje utiče na mozak

Tim je pregledao muzičko iskustvo sudionika i životnu izloženost muzici, zajedno s rezultatima kognitivnog testiranja, kako bi utvrdio pomaže li muzikalnost u održavanju oštrine mozga u kasnijem životu.

Najbitniji zaključci koje navode autori su slijedeći:

Nalazi pokazuju da je sviranje muzičkog instrumenta, naročito klavira (mada ni žičani instrumenti bitno ne zaostaju), povezano s poboljšanim pamćenjem i sposobnošću rješavanja složenih zadataka (izvršna funkcija mozga). Nastavak sviranja u kasnijem životu donosi još veću korist. Rad također sugerira da je pjevanje također povezano s boljim zdravljem mozga, iako to može biti i posljedica društvenih faktora članstva u nekom horu ili muzičkoj grupi.

Anne Corbett, profesorica istraživanja demencije na Exeter univerzitetu i koautor pomenute studije, rekla je: “Brojna su istraživanja proučavala efekat muzike na zdravlje mozga. Naša studija PROTECT pružila nam je jedinstvenu priliku da istražimo odnos između kognitivnih performansi i muzike u velikoj grupi starijih osoba. Općenito, mislimo da bi muzikalnost mogla biti način da se sačuvaju agilnost i otpornost mozga u vidu kognitivne rezerve.”

“Iako je potrebno više istraživanja da bi se ispitao ovaj odnos, naša otkrića pokazuju da bi promicanje muzičkog obrazovanja bilo vrijedan dio javnozdravstvenih inicijativa za promicanje životnog stila koji štiti zdravlje mozga, kao što bi bilo i poticanje starijih osoba da se vrate muzici kasnije u životu. Postoje brojni dokazi o dobrobiti muzičkih grupnih aktivnosti za osobe s demencijom, a ovaj bi se pristup mogao proširiti kao dio paketa zdravog starenja za starije odrasle osobe kako bi im se omogućilo proaktivno smanjenje rizika i promicanje zdravlja mozga.”, navodi se u studiji.

Lična iskustva

Za potrebe ovog članka razgovarali smo sa dvije divne dame Mirjanom Simic i Melitom Rešić, koje su s nama podijelile svoje lično iskustvo muziciranja u zrelim godinama.

Mirjana je još kao desetogodišnja djevojčica počela svirati gitaru, a par godina kasnije harmoniku. “Harmoniku sam svirala oko 4 – 5 godina. Bilo je to dobro iskustvo; Imala sam profesora u muzičkoj školi u posebnoj grupi ‘harmonikaši’. Svirali smo solo, ali i kao kvartet (kao grupa) kako bismo promovirali muziku u gradu. Nažalost, u to vrijeme nisam imala priliku naučiti dovoljno muzičke teorije, jer su me smatrali ‘prestarom’ za pohađanje redovne muzičke škole.”, prisjeća se Mirjana svojih početaka.

Mirjana je cijeli život radila vrlo zahtjevan i stresan posao u sferi novih tehnologija, stalno za računarom uz često produžene radne sate. Na pitanje kako je uopšte došla na ideju da se vrati sviranju, kaže: “Cijeli sam život radila u vrlo tehničkom području i osjećala sam da mi nešto nedostaje u životu. Također, bližila sam se godinama kada se počinje razmišljati o mirovini i počela sam misliti da će bavljenje muzikom biti nešto u čemu bih mogla uživati u svojoj mirovini.”

“Uvijek sam voljela slušati klasičnu muziku, a posebno sam voljela slušati zvuk violine. Tako sam uz podršku obitelji počela učiti svirati violinu. Nisam shvaćala sve izazove s kojima ću se susresti. Vrlo je težak instrument za početi učiti svirati kao početnik, pogotovo kao zreo učenik. Sada se bavim muzikom već više od 12 godina, i nastavit ću svirati dok god budem mogla. Još uvijek idem na privatne sate violine, učim nove tehnike i usavršavam se u sviranju.”

Mirjana ne samo da je obnovila svoje osnovno muzičko znanje i naučila svirati novi instrument, nego je otišla i korak dalje: “Napokon sam primljena da sviram violinu u gradskom simfonijskom orkestru čiji sam redoviti član. Sviranje s drugima je posebna vještina koju moram naučiti i koja mi otvara um za bolje razumijevanje i uživanje u klasičnoj muzici.”

Sada kao penzionerka i već odavno baka sa četvero unučadi kaže da je sviranje postalo važan dio njenog života: “Ne mogu sa sigurnošću reći da učenje muzike čini značajnu promjenu u mojim kognitivnim sposobnostima, ali sigurna sam da nisam primijetila nikakav značajan pad u svojim kognitivnim sposobnostima (barem za sada). Također sam primijetila da su moje držanje tijela i moji refleksi u vrlo dobrom stanju, ako ne i bolji nego prije deset godina. Kao prvo, sigurna sam da sviranje muzike, učenje novih vještina i ljudi koje sam upoznala zahvaljujući sviranju violine čine moj život smislenijim i ispunjenijim.”

Naša druga sagovornica, Melita, je praktički “novi kolačić” u penzionerskim muzičkim vodama. Ona je kao djevojčica od 11 godina počela svoje muzičko obrazovanje, svirala je klavir i završila 5 razreda osnovne muzičke škole. Kako to obično u životu biva, neke druge struje i interesi su je odvukli na potpuno drugu stranu i klavir je ostao samo jedna crtica iz djetinjstva.

Melita je svoje muzičko obrazovanje odlučila nastaviti ubrzo nakon odlaska u penziju, tačnije prošle godine (2023). Za Nauka govori kaže da je svestrana i da ne voli kada je ljudi “stavljaju u jednu ladicu”. “To šarenilo je dio mene i onda se zaista trudim ostati iskrena prema sebi.” Ta svestranost je i razlog zašto je jedna umirovljena ekonomistica odlučila iznova pohađati časove klavira. Na pitanje o utjecaju sviranja na njen um i tijelo kaže: “Odavno sam zaključila da u procesu sviranja ne postoji niti jedan dio mene koji se ne pokreće. Tu prije svega mislim na povećanje koncentracije, a ljudi oko mene su uočili i moje bolje raspoloženje”. Melita motivaciju za nastavak učenja nalazi u samoj sebi: “Ono što me tjera da marljivo vježbam je pitanje koje si postavljam i koje me prati u mislima: ‘Mogu li biti bolja u sviranju nego što  sam nekada bila?’ To znači da se u ovim gotovo sedamdesetim godinama takmičim sama sa sobom. Onog momenta kada zaključim da mogu bolje i više, zadovoljstvo sviranja klavira će mi biti ogromno.”

Šta još povećava kognitivnu rezervu

Čini se da nekoliko faktora načina života, koji održavaju mozak aktivnim, povećavaju kognitivnu rezervu i povezani su s povoljnijom kognitivnom putanjom. To uključuje zaposlenje, obrazovanje i aktivnosti u slobodno vrijeme, čak i kada se praktikuju kasnije u životu. Studija iz 2001 pod naslovom “Influence of leisure activity on the incidence of Alzheimer’s Disease” (Scarmeas et al.) također je otkrila da ljudi koji su se više bavili aktivnostima u slobodno vrijeme imaju manju vjerovatnoću da će razviti Alzheimerovu bolest. Jedna takva aktivnost, koja zasigurno zaslužuje pažnju, je i bavljenje muzikom. Naročito kada govorimo o starijim ljudima kojima slabija pokretljivost može biti prepreka u bavljenju nekim drugim, fizički zahtjevnijim, aktivnostima. Bavljenje muzikom povezano je sa zdravim neurokognitivnim starenjem. Također se povezuje s povećanim volumenom regija mozga povezanih s pamćenjem, izvršnim funkcijama, emocijama i jezikom.

Samo slušanje muzike nije pokazalo značajne rezultate u poboljšanju kognitivnih funkcija mozga. Zato drage naše bake, nane i dede, obnovite svoje muzičko obrazovanje ili prihvatite novi izazov – naučite svirati neki instrument, učlanite se u neki hor… ostanite zdravi, britki i uživajte u životu… Ahh da, i dosta ste bili mravi, budite malo cvrčci, godiće vam.

Izvor: naukagovori.ba

Naslovna fotografija – Courtesy of Melita Rešić