Intervju

Ljubiša Savanović: Društva koja ulažu u kulturu su vodeća i u ekonomskom i u svakom drugom pogledu

"Mi imamo par političara kod nas. Dva ili tri. Ostalo su trgovci, nakupci. Tako se ponašaju i prema kulturi i prema umjetnicima koji opet nisu puno bolji čim to dozvoljavaju. Frapantno mi je koliko su kolege nezainteresovane za bilo šta osim za svoje lične interese, koliko su socijalno nepismeni i nesnađeni", kaže u intervjuu za The Srpska Times glumac Ljubiša Savanović.

Da li ste kao glumac zadovoljni svojim društvenim položajem, da li vam glumačka primanja omogućavaju ugodan, sadržajan I kvalitetan život ili morate raditi i kada vam se ne radi?

Savanović: Naravno da bih volio da manje radim. Zapravo volio bi da sam više sa porodicom i dragim ljudima, manje u autu i na putu. Nije mi teško da radim, uživam u svom poslu jer nikada ne radim s ljudima s kojima ne volim raditi, naučio sam da kažem ne nečemu u čemu nema neke vrste zadovoljstva.

Koji su najveći izazovi pred glumcima danas i da li su isti za glumce na zapadnom Balkanu i u zemljama EU poput Francuske, Engleske?

Savanović: Što se posla tiče - izazov je uvijek isti: kada otvorimo novi tekst na kojem treba da radimo uvijek krećemo od nule. Čini mi se da je na globalnom nivou, pa i kod nas, povećano interesovanje za intimu drugih, posebno ljudi koji rade javne poslove i to je jedan od pritisaka.
Takođe, sve je teže ostati čist i neuprljan dnevnom politikom i prljavštinama koje preplavljuju medijski prostor.

Bili ste umjetnički direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske - koji su bili najveći izazovi?

Savanović: Imao sam sjajnu saradnju sa kolegama, naročito sa mojom generacijom koja je tada ušla u pozorište, ali i sa starijim kolegama. Najveći izazov bio je napraviti kvalitetan repertoar, a pritom promovisati naše umjetnike. Mjesto umjetničkog direktora nosi veliku odgovornost i teško je da svi budu zadovoljni svojim angažmanom tako da je i to svojevrstan izazov.

Pretpostavljam da znate da je Vlada RS rebalansom budžeta za 2023. godinu smanjila sredstva za kulturu - kako to razumijete?

Savanović: Znam. To smatram zločinom prema svom narodu i Republici Srpskoj. Ne mogu da vjerujem da uopšte neko može da brani taj čin I opravdava ga na bilo koji način. Očigledno je da oni koji su to odobrili nisu dorasli svojim ulogama.

Da li će ovo smanjenje sredstava nanijeti štete kulturi i ako da kako ih sanirati?

Savanović: Kao što rekoh, to je zločin prema svom narodu. Isto onako nemušto i tupo kako su iz Ministarstva kulture opravdavali ovaj čin tako i najavljuju da će naći način da isprave ovu štetu. Naravno da je jasno svakom normalnom da se to ne može ispraviti. Onima kojima nije jasno, ne možeš ni objasniti, a ko dočeka vidjeće uskoro da je ovaj nivo primitivizma i nekulture koji nas je sad preplavio ništa u odnosu na ono što nas čeka i što se afirmiše u javnom prostoru. Živi bili pa vidjeli.

Zašto je uopšte kultura važna za jednodruštvo i šta biste vi uvrstili u kulturu, šta kultura treba da obuhvala?

Savanović: Kulturu gledam u najširem smislu kao svakodnevno ophođenje prema svijetu oko sebe. Važno je da podižemo ljestvicu ljudskog, moralnog i pristojnog svaki dan. Važno je da imamo poštovanje jedni prema drugima, prema inima i različitima, prema slabijima od nas, gladnima, nemoćnima. Društva koja ulažu u kulturu su vodeća i ekonomski i u svakom drugom pogledu.

Ako bismo govorili o “aktuelnoj srpskoj kulturi” - šta bi to bilo, da li se i po čemu razlikuje od drugih i ko bi trebalo da je čuva, razvija...

Savanović: Aktuelna srpska kultura je ono što stvaraju svi autori koji smatraju da pripadaju toj kulturi. Oni bi trebali i da je čuvaju i razvijaju, zar ne? Ali i države u kojima Srbi žive bi trebale da su svjesne značaja te kulture. To je svakako veoma širok dijapazon stvaralaca i djela i, kao i svuda, razlikuju se po kvalitetu, uticaju, snazi i prije svega prema odnosu prema aktuelnom društvenom trenutku.

Ako govorimo o kulturi u kontekstu novca - kako biste opisali aktuelni trenutak? Dali je stanje moguće popraviti sredstvima sa međunarodnog tržišta ideja, da li je ono uopšte otvoreno za nas, za „srpsku kulturu”?

Savanović: Jeste. Otvoreno je kao i za sve druge. Postoje fondovi koje ne koristimo dovoljno, čini mi se. Kod nas postoji i jedna loša navika što ljudi očekuju da im sve da država i lokalna zajednica. Ako ne dobiju koliko misle da treba ljute se. Sa druge strane, godinama se dotiraju privatni projekti od strane države, nesvjesno se radi na tome da se rad umjetnika obezvrijeđuje I onda dolazimo u neravnopravan položaj u borbi s takvima. Što se tiče Republike Srpske, čini mi se da nije problem u novcu, nego u načinu njegove raspodjele i ovog poslednjeg sakaćenja iznosa za konkurs Ministarstva što će vjerovatno pogasiti udruženja u manjim sredinama ili im staviti omču oko vrata.

 

Da li politika zloupotrebljava kulturu?

Savanović: Mi imamo par političara kod nas. Dva ili tri. Ostalo su trgovci, nakupci. Tako se ponašaju i prema kulturi i prema umjetnicima koji opet nisu puno bolji čim to dozvoljavaju. Frapantno mi je koliko su kolege nezainteresovane za bilo šta osim za svoje lične interese, koliko su socijalno nepismeni i nesnađeni. Takvima je lako manipulisati. Nismo mi nikakav bolji dio društva, mi smo isti kao I ostali esnafi.

Da li TV i društveni mediji uništavaju kulturu?

Savanović: Ne, naprotiv. Kao i sve drugo, I društvene mreže, a posebno televizija, imaju dobre i loše strane. Svako koristi one koje mu odgovaraju ili još češće one koje shvata i za koje shvata kako rade. Opet je do nas.

Da li se u kulturi na pravi način koristi tradicija i istorija i ako ne - koji su to pogrešni oblici upotrebe?

Savanović: Ne mogu da generalizujem, ali ima i jednih i drugih primjera. Kultura se zloupotrebljava u dnevnopolitičke svrhe tako što se putem nje plasiraju razna tumačenja istorije. Tradicija je nešto drugo i ja sam jedan od poštovalaca tradicionalnih vrijednosti.

Kada biste imali priliku da idealno uredite oblast kulturne djelatnosti u RS - šta bisteuradili?

Savanović: Prvo bih odvojio minstarstvo kulture od ministarstva prosvjete. Onda bih volio da to ministarstvo vodi neki vizionar i da mu daju odriješene ruke. Dok god nemamo sistem u kojem svi koji se bave kulturom ne govore jasno i glasno šta valja, a šta ne, dok god institucije kulture vode direktori koji ne žele da ulaze u sukob sa ministrom kulture jer im je bitnije da sačuvaju mjesto direktora od toga što se institucija i ljudi koji tu rade ponuižavaju odnosom nadležnog ministasrstva, dok god se u instituciju kulture ide kao na fabričku traku, nema nam pomoći.

Da li je kultura RS odvojiva od kulture BiH ili od zapadnog Balkana?

Savanović: Nije. Ne znam zašto stalno nešto odvajamo? Probajmo se češće grupisati, slagati, poštovati. Ili ostanimo budale krvavih ruku.

 

Foto: The Srpska Times

Preuzeto sa: The Srpska Times

Twitter
Anketa

Da li će novi američki predsjednik Donald Tramp učiniti svijet boljim mjestom za život?

Rezultati ankete
Blog