U moru aktuelnih dnevno-političkih događaja dešavaju se ozbiljne i krupne novine na bošnjačkoj političkoj sceni koje, kako mi se čini, dovoljno ne analiziraju ni federalni, a kamoli mediji iz Republike Srpske i regije. Opet, od kvaliteta političke reakcije Republike Srpske zavisi na koji način će biti oblikovan budući politički pejzaž na ovim prostorima.

Tri su ključna aspekta koja treba potencirati kad je riječ o bošnjačkoj politici u prethodnih šest mjeseci:

1. Iako nedovoljno, nekoherentno i suštinski licemjerno, bošnjačka politika je snažnije nego ikad reagovala na nametanje izmjena Izbornog zakona BiH od strane Kristijana Šmita;

2. Sive eminencije kreatora politike SDA, kao i dalje ključne bošnjačke političke organizacije, po prvi put su poslale poruku da je moguće da bošnjački politički faktor promijeni spoljno-političku orjentaciju;

3. Zvanični reprezenti Bošnjaka u Predsjedništvu BiH direktno, otvoreno i brutalno su se umiješali u unutrašnje političke odnose drugih država na Balkanu.

Idemo redom.

A. Civilizovane parlamentarne demokratije ne pamte slučaj promjene izbornih pravila sat vremena nakon što su izbori završeni. Dobra je demokratska praksa da se izborna pravila nikad ne mijenjaju u izbornoj godini, a u kolonijalnoj BiH se desio presedan nezabilježen bilo gdje bilo kad: izborna pravila su mjenjana par mjeseci prije opštih izbora prošle godine, kao i nepunih sat vremena po zatvaranju biračkih mjesta. Da tragikomedija bude veća, te promjene izveo je ne parlament, koji u pravnim i demokratskim državama jedini može da donosi zakone, već stranac, fizičko lice bez bilo kakvog legitimiteta za donošenje tako važnih odluka. Kristijan Šmit nije visoki predstavnik u BiH jer nije imenovan u skladu sa Dejtonskim sporazumom, a čak i da jeste-visoki predstavnici nemaju i nikad nisu niti imali pravo da donose zakone.

Opšti izbori su prošle godine provedeni po pravilima nametnutim od strane Šmita, a ta pravila su dobila naknadno prećutno i licemjerno odobrenje sva tri ključna politička faktora u BiH. Hrvatski faktor ih je podržao jer im direktno idu u prilog. Na taj način su legitimisali i sve prošle i buduće odluke međunarodne zajednice koje su im zakidale nesporna nacionalna i politička prava u BiH. Srpski faktor ih je podržao samim tim jer je pristao da sprovede izbore po tim pravilima, a i zato jer ih se te izmjene izbornih pravila nisu previše ticale. Dodatno, vlastima Republike Srpske je odgovarala intervencija Šmita jer je išla u prilog njihovim saveznicima u HDZ-u BiH. Na taj način je Republika Srpska konkludentnim radnjama prihvatila (ne)pravo Šmita da donosi zakone i to je suva činjenica.

Bošnjački faktor je protestovao protiv te konkretne Šmitove nepravne odluke, ali je prethodno, baš kad je Šmit stigao u BiH, prihvatio punim srcem tog stranca za visokog predstavnika u BiH, i to samo zato jer su smatrali da će on svojim odlukama krnjiti ustavni kapacitet i prava Republike Srpske. Bošnjački politički faktor nije imao pravnu sposobnost da sam imenuje Šmita za visokog predstavnika. Njihovo plebiscitarno oduševljenje Šmitom tada nije njemu dalo legalitet VP-a, ali mu jeste dalo svojevrsnu ničim uslovljenu punomoć da zastupa političke interese Bošnjaka u BiH. Oni su prosto svoja prava i suverenitet predali u ruke jednom strancu, a onda im je taj stranac brutalno zabio nož u leđa i priredio im nacionalno poniženje kakvo nikad nisu doživili u svojoj istoriji. To je takođe suva činjenica.

B. Da bi dodatno zacementirao politički ekskluzivitet HDZ BiH Šmit je odmah po okončanju izbora nametnuo nove izmjene Izbornog zakona BiH. Sve što je zapadni politički faktor nakon toga radio u BiH jeste nasilno onemogućavanje da SDA bude na vlasti u zajedničkim institucijama BiH i u federalnoj vladi. Danas smo svjedoci i činjenice da se potpuno protivustavno vrše radnje čiji je cilj sprečavanje najveće bošnjačke stranke da bude dio federalne vlade. Kao što se nekad vršila protivpravna i nedemokratska nasilna odmazda prema SDS-u i PDP-u, odnosno prema HDZ-u BiH, danas se to čini prema SDA. I to je takođe suva činjenica.

Zbog te nepravne represije prema SDA kreatori politike ove stranke, odnosno diskretni krugovi bošnjačke inteligencije, vjerskih vođa i političara koji su i stvorili SDA, već duži period šalju poruke da bošnjačka orjentacija prema Zapadu nije stvar koja se sama po sebi vječno podrazumijeva, odnosno da se bošnjačka politika može okrenuti i prema nekim drugim centrima moći u svijetu.  Naravno, riječ je o realpolitik-u na balkanski način, odnosno jasno je da je riječ o reakciji konzervativnog bošnjačkog političkog kruga na neskrivene akcije zapadnih političkih faktora u vezi eliminisanja SDA iz sistema vlasti. Riječju, SDA i konzervativno-vjerski, intelektualni i ideološki elementi na kojima ona počiva nikad i nisu istinski prihvatili zapadni sistem vrijednosti, već su iz pukog pragmatizma smatrali da će politički Zapad da uradi posao za njih, kazni Srbe i Hrvate i kreira unitarnu BiH. Sad kad vide da je to upitno, šalju poruke da bez problema mogu da promijene svoju spoljno-političku orjentaciju.

V. Denis Bećirović i Željko Komšić, politički reprezenti Bošnjaka u Predsjedništvu BiH, otvoreno i direktno su se umiješali u čisto unutrašnje političke odnose u nezavisnoj državi Crnoj Gori i na taj način su razbili decenijsku laž bošnjačkog političkog faktora da se regionalne države miješaju u unutrašnje odnose u BiH, a da BiH, eto, to nikad nije radila drugima. Osnovna premisa bošnjačke politike bila je da su Bošnjaci žrtve namjere susjednih država da se miješaju u odnose unutar BiH, a da oni, kao fini momci, demokrate i žrtve-to nikad nisu činili drugima. To je bio osnovni `argument` koji su u svim svojim kontaktima sa međunarodnim faktorom navodili protiv političke autonomije Srba i Hrvata u BiH, i to od 1990. godine pa do danas. Govorili su da Srbija i Hrvatska podstiču Srbe i Hrvate u BiH da rade na dezintegraciji BiH, te da je svaka njihova politička autonomija zapravo institucionalna peta kolona protiv BiH. Sad je jasno i javno demonstrirano nešto potpuno suprotno: bošnjački politički faktor u BiH se ekplicitno umiješao u unutrašnje političke odnose u drugoj državi i uticao je na ključni politički proces u stranoj zemlji-izbor njenog državnog rukovodstva. Veće uplitanje u suverene nadležnosti druge države nije moguće.

Na taj način se direktno iskazala namjera bošnjačkog političkog faktora da uređuje unutrašnje odnose u drugim državama regije preko Bošnjaka u tim zemljama, prekršene su sve konvencije i međunarodni akti kojima se nalaže državama da se ne miješaju u unutrašnje odnose drugih država i sve to je učinjeno iz jednog osnovnog razloga-budimo iskreni i jasni, zbog izrazite srbofobije koja je ključna politička odrednica gospode Bećirovića i Komšića godinama.

Pozicija Republike Srpske: Pokazalo se da konzervativno-vjerski i pseudoliberalni elementi bošnjačke politike više ne skrivaju da nije sporno promijeniti spoljno-političku orjentaciju ili direktno se miješati u unutrašnje odnose u drugim zemljama ukoliko nalaze da je to u skladu sa njihovim parcijalnim interesima ili neskrivrenom srbofobijom. U redu, to je realno stanje stvari i ne treba praviti neku dramu oko toga. To smo znali od ranije, a danas to znaju svi.

Osnovni elementi političke pozicije Republike Srpske stoga trebaju da budu sljedeći:

• Insistirati na istinskoj i punoj suverenosti Republike Srpske, Federacije BiH i konfederalne BiH. Ponuditi bošnjačkom političkom faktoru memorandum o suverenosti naroda u BiH kojim će se tražiti eliminacija OHR-a, svih neustavnih i nezakonitih odluka visokih predstavnika, ali i eliminacija stranih sudija iz pravosuđa u BiH. Odbiti neustavne i nezakonite intervencije OHR-a u Federaciji BiH iz principijelnog razloga što to isto odbijamo i u samoj Republici Srpskoj.

• Sve političke odluke od značaja za Srpsku, FBiH i BiH donositi u institucijama Srpske, FBiH i BiH bez tutorstva bilo kojeg faktora sa strane, sa zapada ili istoka. Koliko god to bilo teško, mukotrpno ili izgledalo nemoguće-ako istinski želimo da budemo suvereni u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu-u tim političkim centrima nam valja donositi odluke i preuzeti odgovornost za sopstvenu sudbinu.

• Značajna rekonstrukcija pravosudnog sistema, oslobađanje institucija uticaja politike i kriminala i stvaranje pretpostavki za punu vladavinu prava i unutar Srpske, a ne samo oko nje i prema njoj. To direktno znači da nije dovoljno da tražimo da samo strani moćnici poštuju suverenitet i pravo Repulike Srpske, nego i da naši domaći moćnici takođe poštuju suverena osnovna ljudska prava i slobode svakog pojedinca u Republici Srpskoj. Nepravo je nepravo, bezakonje je bezakonje, bez obzira da li ga činili strani ili naši političari. I što više politička elita Srpske krši ljudska prava i slobode svojih sopstvenih građana, to više oni legitimišu i nepravne poteze stranaca prema Srpskoj i BiH. Trebamo nove, hrabre i stručne ljude u našem pravosuđu kojem ćemo kao društvo pružiti maksimalnu podršku da oslobodi sistem svih onih koji su se ogriješili o zakon, a tad ćemo biti sposobni i da konačno odbranimo svoj spoljni suverenitet od zlonamjernog dijela međunarodne zajednice.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (05.04.2023.)