Radmila Trbojević
LUDO JE HTJETI ZAPOVIJEDATI DRUGIMA KO NE ZNA (SAM) SEBI (Publije Sir)
Neko vrijeme mi se nije dalo da pišem. Što je i normalno. Prethodno sam napisala šta mislim o nekim aktuelnim temama, koje su bile zaokupile moju pažnju. Sada mene neke teme ponovo bude iz nekog mrtvila, sieste, ovih vrelih dana, a nisam na južnim morima da krckam hiljade kaemova plate, nisam u Hurgadi, ne moram se bojati ajkula, a volim „aligatore„ ... Dobro, tu sam i slušam i gledam šta se dešava kod nas i van ove naše čudesne zemlje u kojoj evo, ponovo plamte požari... Nesreća svakog božjeg ljeta.
1.
Pitam se, naravno, kao prof. njemačkog jezika da li je gosp. Sattler – Satler ili je Zatler kako njegovo prezime po pravilu treba da se čita. Ko će znati šta je u pitanju, ima li igdje lektora? Vremena su druga, izgelda da nema.
Naravno da ovo nije jedino što mi je interesantno kad je ovaj gospodin u pitanju. Nevjerovatna rečenica koju reče prije nekog vremena, parafraziram, da p o m i r e n j e nije ono što bi pomoglo narodu BiH, tj. NIJE, dakle, opcija ( tj. što bi, kako razumijem, bilo uvredljivo za, srebreničke žrtve), naravno zbog stalnih opsrukcija iz RS-a. Ta zaprepašćujuća „duboka“ MISAO jednoga Europljanina u ovako rovitoj zemlji, pri tome izaslanika za neka ,ne znam koja, pitanja, važnija od pomirenja, za EU, jer po ovoj logici Njemačka i Francuska se NISU POMIRILE nakon desetina godina krvavaih ratova... Ja , vjerujem da je preumio, primajući ono što vidi i sluša svakodnevno u Sarajevu i FBIHu: Nema želje od strane Bošnjaka da se ova tri naroda konačno pomire, nije dovoljno oko sedam stotina godina robije civilnim i vojnim vodjama iz Srpske, a valjda, teško je pobiti notornu čnjenicu da ovdje jeste bio gradjanski RAT, mada oni uporno govore da je bila AGRESIJA Srbije na BiH... Ali , kako pogibe nekoliko desetina hiljada srpskih agresora VRS –a, od koga, od umilnih branilaca samo svoje (đedovske, u amanet ostavljene im, BiH, koji NISU uzeli puške u ruke, nego su nedužni GANDIJEVSKI mirno branili svoju BiH, koju ne daju nikome, ne ubivši, ne masakrirajući nikoga nego milujući zarobljene srpske vojnike( sada kao nešto komentarišu divlje i surove Ruse ) sve sjedeći u mirnom otporuna padačima, kakve posječene glave srpske, ko o tome priča treba takvoga lažova krivično goniti... Šta treba? Nema STAJANJA, TREBA da se zbriše, ukine, zatre ono što se zove, tako kako se zove: Srpska Republika.
Treba ubijediti cijeli svijet da SHVATI šta je „stvarno“ bilo u ovoj nesrećnoj zemlji zapadnoga Balkana. Bila je to ničim izazvana odbrambena akcija bošnjačkog naroda koji je 1992. branio svoju naciju, vjeru svoju od srpskoga okupatora, svoje pravo na BiH (Prafaraziram Bakira Izebegovića iz jednoga intervjua, u kojem se osvrnuo i na svoga rahmetli oca Aliju, koji je bio osudjen nekada davno za nešto u čemu nije napisano ono što jeste bilo napisano. A to je osudio Beograd! Beograd je dakle bio kriv za sve. Pouka je da se ništa nije promijenilo. I neće.
2.
Američki vođa, veliki Manitu, Bajden jaše i dalje prerijom svojih misli, nekad prisutan, a nekad baš ne, na krilima mržnje prema Rusima ...Tu i tamo gurne poneki gaf... Leteći od jednog do drugog svjetskog partnera (nekad neupitnog ) ne bi li povezao pokidane imperijalne veze. Teško ide.
3.
Kad smo kod riječi „imperijalisti „ čuh neki dan od nekog hrabrog zastupnika u Saboru Hrvatske (koji u uvodu obraćanja kriknu da će reći šta misli o Americi,koja je sve sa Ukrajinom zakuvala pa neka ga neko UBIJE, budući da se baš ostrvio na istu (Ameriku) žarom koji je gotovo sličan kad govori o Vučiću i Srbiji ) te da se radi o „dvije imeperijalističke sile, američke i ruske, koje s a d a ostvaraju svoje imperijalne ciljeve“. Ko šta ostvaruje pitanje je sada ..?
Ne traba biti neki rusofil pa znati da razlog za i ntervenciju Rusa u Ukrajini nije imprijalistički, ne obrazlažući opšte poznate činjenice o toj temi (suvišno je, slušam Skota Ritera i neke, doduše, malobrojne, hrabre američke analitičare veoma pomno i drago mi je da američki mediji ipak nisu zabetonirani potpuno, a komentarišu izgleda samo oni koji, s iskustvom vojnika poznaju Ruse. Zadržimo se mi na obilježjima hrabrih boraca, kako kažu, jake ukrajinske vojske (nacističkih protežea, koji se u medijima puzajuće Evrope ne spominju, kojoj je (Evropi) kakva odavno više ne postoji, slomljena antička kičma, ili bar neka slobodarska fama, na svastikama i kukastim krstovima, na nacističke vojne vođe i brojne zapadne instruktore, na bivšeg Borisa J. iz UK, tipičnog engleskog ekscentrika koji misli da može ikada postati džentlmen, bez obzira što je glumio premijera, veoma sličnog ukrajinskom vojnom strategu, div –junaku iz duboke pozadine, Zelenskom – vođi rata kojim upravlja Amerika – gurajući ga da uništi sopstveni narod, ako mu je paćenički ukrajinski narod narod - uopšte njegov narod, ili su vile i dolari ideal kojem teži.
4.
Meni se sva ova priča čini, mada gledamo krvavi rat koji se vodi između dva slavanska naroda (od kojih je jedan dio već pounijaćen i preumljen)na način kako to do sada nije bilo, naime, nema vojničkog SUKOBA prsa u prsa, iskakanja iz snažno utvrdjenih, često betoniranih i davno pripremljenih ,rovova s puškom na gotovs, sa bajonetima uprenim na ruske „okupatorske “ snage (koje, na čuđenje Zapada, djeluju o d j e d n o m veoma respektabilno i veoma dobro opremljeno), jer se uglavnom ukrajinska vojska KRIJE i zavlači po podrumina, starim tvornicama, atomskim skloništima, po kućama, zemunicama itd. – pa se onda povlači, usput ubijajući ukajinske civile po Donbasu koji su možda etnički Rusi, a možda i nisu, a onda na red stupa dugometna američka, engleska, poljska, francuska itd. ARTILJERIJA- na koju odgovara ruska, istina veoma snažno - dakle ovdje k a o da se radi o, da tako kažem, mada zvuči groteskno i skoro nevjerovatno, ali bode oči, što bi rekao narod - zapravo o POKAZNOJ ARTILJERIJSKO – TENKOVSKOJ -RAKETNOJ KOSMIČKOJ OPERACIJI i, očigledno s u d a r u dvije sile (šta ko ima da pokaže da se zna), NATO (čitaj AMERIKE) i NOVE PUTINOVE RUSIJE (koja kaže i ovaj put NJET nacistima, kao i uvijek) od kojih Rusija ponovo pokazuje da je nju nemoguće baciti na koljena, čak ako se cijeli ZAPAD udruži da je pobijedi, kao što reče vikinški hrabar, ali dobro udaljen od Čečena tj. udružene ruske vojske, mladi Stoltenberg i kad protiv Rusije ratuje cijela poltronska Evropa, da je podijeli, ili još bolje uništi (baš kao i u Drugom ratu). Neko opet kaže da se radi o čisto ekonomskom sukobu dva Titana (a u zasjedi čuči treći Titan tj. Kina), povuci , potegni, pa ko prevagne. Ko će znati. Ne znaju ni pametniji od mene.
Pa, eto, NEKA RUSIJU POBIJEDE! Vojnički, ekonomski, kako god. Samo kako? E, to je drugo pitanje.
5.
A obližnji Iran? E, to je novi momenat. Vidjećemo šta će iz ovog biti. Da će biti nešto novo- izgleda, ali je jasno i izvjesno da Rusi, mislim, rade očigledno mozgom –a ne stražnjicom, kako je radio pijani Jeljcin ili na zapadni način sludjeni Gorbačov, dok su im zemlju dijelili oligarsi. Kao feniks iz pepela diže se sila koja je bila već ispljuvana, zakopana, smoždena, zavedena savjetlima zapadne kulture, (lažno blještećoj i dekadentnoj, u kojoj je svaki dan vijest ko je od poznatih „izašao iz ormara“ kao da to ima sedirajući efekat na ovaj rat, sedativ koji koristi ovom cijelom sumanutom vremenu, jednom rječju svijet koji su zapadnjaci zaveli i veoma dobro razumjeli i dali mu ono što mu je trebalo. Samo NISU htjeli da ga uVAŽE, da PREGOVARAJU.
Sada je jasno da onaj drugi dio Rusa, potomci djedova koji su ušli u Berlin sa crvenom zastavom obojenom prolivenom krvlju 27 miliona žrtava – nisu pali na američke zamke. Onoga časa kad je bilo jasno da su opkoljeni NATO-om koji se širi (a obećao je da neće, a hoće, jer laže sve što kaže i obeća ) bilo je jasno kuda polovi američki i engleski brod, nakrcan raketama, haubicama, džavelinima, enlouima itd.. DRANG NACH OSTEN , što bi rekli Njemci ,onda....
6.
Šta radi Federacija? Moli, plače, okuplja koaliciju protiv Rusije i Srbije i RS, trese se od straha da će Rusi doći i napasti je. Ta smiješna, retardirana, američka priča uzima danak kod kukavica, kojima je uvijek trebala pomoć drugih, Amerike, Britanije, dijaspore, briselskih zastupnika, baronesa iz UK – jednom rječju SVIH koji prihvataju samo onu istinu koju im predoči FBIH. Gas im ne treba, nije tako hladno u Sarajevu, korona je bez veze, imaju vakcine imaju hranu, puna skladišta - neće više ići preko Drine, niti trebati Srbiju, jebeš Srbiju, kome ona treba, dok ne zatreba?! I šta? Ništa.
7.
Dobrovoljačka tragedija?! Ponovljeno suđenje. Pa zar nismo do sada shvatili da se pobijeni, na pravdi Boga, vojnici i civili – neće rehabilitovati kao žrtve sarajevske teritorijalne odbrane u patikama, koja je besramno, lukavo, jalijaški napala nebranjenu kolonu u povlačenju kao, zamislite tu ironiju, „LEGITIMNU METU“, a zaštićenu SFOROM, koju, zapravo, kukavni general Kunkanjac ne odbrani svojim vojničkim umijećem, i mrtvog neka ga je stid – što je vjerovao –nego ih isporuči ubicama, praktično goloruke? Ništa se neće NOVO desiti. Upamtitite, te biografije su oprane, ništa se neće promijeniti. Već ustaljeni oreol ŽRTVE samo jednoga naroda, Bošnjaka, prebrisao je patnje i gubitke drugog naroda, srpskog. Taj proces je završen. Sada svake godine ponavljanje istih scena, teških scena sahranjivanja nađenih ostataka, svake godine u julu tuga bijelih marama, plač i naricanje majki, sestara, žena – oplakivanje kakvo nije viđeno, niti dozvoljeno srpskim majkama od Kozare, Gradine, Jasenovca, Paga, Jastrebarskog, Gline, Kravica, Zalazja, bezbrojnih jama i stratišta širom one i ove zemlje - do danas.
Jedno treba da bude jasno: Srbima niko nije kriv što nisu žalili i oplakivali svoje pobijene i mučene, na primjer u Jasenovcu, jer bili su KUKAVICE koje su prihvatile pravila, zabrane, lažne riječi o bratstvu s onima koji nam nisu bili, niti će biti naša braća - koje su im nametnuli oni koji su ih vodili. Oni za koje su prolijevali krv i krv svoje djece. Posljedice su : danas Vučić ne može ( ne daju Hrvati ) da obiđe najveće i najstrašnije srpsko stratište u Evropi (po navodima njemačkih i italijanskih generala ), ako izuzmemo gasne komore, koje su takođe mučko gubilište – strašno jeste, ali nije sadističko, nakazno, vampirsko, ustaško klanje srpske nejači i ostalih na obali rijeke Save..Radili su samo svoj posao. . .
8.
Da pričam o listama, pripramama za izbore ... nemam živaca. To je toliko podlo, ljigavo (posebno neki likovi) i bez veze –da namjerno neću da se upuštam u tu vrstu problema.
9.
Kako narod živi u Srpskoj? E, to je priča za koju nemam volje da opisujem. A i što bih. Nisam ja jedina , ima još naroda, pa neka priča.
P.S. Moram još dodati nešto u vezi zabrane presjedniku Vučića da ode u Jasenovac. Meni je jasno da neće otići tamo ni sada i, vjerovatno, nikada. Ali ovo što sam pročitala glasi posebno je intersntno „Kad oni nama ne daju u Blajburg, ne damo ni mi njima u Jasenovac ... O tempore o mores.... Ovo su riječi nečije, vjerovatno onih koji po plažama Jadranskoga mora (vozeći se magistralom koju su gradili Jugoslaveni, omladina u brigadama, studenti i često inžinjerija JNA) u Hrvatskoj (nove jesu izgradili, to ne poričem, ali sredstvima EU ) - nose tetivaže slova U i kukaste krstove. I šta? Ništa .