Ne bih ni napisala, možda, ništa o trenutnoj situciji u Ukrajini jer je već mnogo toga napisano i rečeno tako da bi moj blog bio tek zrnce pijeska u  vijestima, da  ne pročitah, a kasnije i čuh, skoro pa  nevjerovatnu, izjavu njemačkog (nisam  guglala da saznam puno  ime, moram priznati, ali svaka mu čast) poslanika u Bundestag-u koja glasi Nemamo pravo da kritikujemo, sjetimo se Srbije, ne kritikujemo dakle objektivno (dodala ja  kojoj nije trebao prevod). O ovome tek informacija, bez odjeka.

Dok je američka   (čitaj NATO)   prijateljska aramada napadala  (cvijeće i poklone) Irak, Libiju, Siriju, sada Jemen  – svijet nije ovoliko   horski, duboko potreseno kukao za tim  jadnim narodima, djecom i ženama, današnjim izbjeglicama, bez  kuće i kućišta,  žrtvama i ruševinama velikih krasno izgrađenih aerodroma (čuveni) gradova i sela, pravih dostignuća  demokratskog  i  dobrog  načina života, koje su svome narodu  obezbijedile povješane (Sadam Husein)  i na smrt pretučene vođe (Gadafi) toga naroda.

Liberalni kapitalizam maršira godinama. Uzima  žrtve, tj. neprijatelje „američkog načina života„  demokratije  i njihovih, kako su govorili nacionalnih interesa, stare  demokratije od koje su ostale ruševine i sjećanja onih koji su „plovili“  u slobodni svijet  i zahvaljivali se Bogu što  mogu uputiti pozdrav  Statui Slobode. Bilo je to davno u jednoj zemlji  slobode (uzimam slobodu da prepravim početne stihove jedne potresne pjesme  čuvene D. Makismović)

Rusija nije smjela  da se usudi da rat protiv sebe, medijsku  satanizaciju, prijetnje  itd.  i  svaki drugi način ponižavnja, koji traje godinama –riješi na način da sve to okonča. Intevencijom. Da li sam zbog toga srećna ? Nisam naravno. Dapače, tužna sam  i veoma se brinem. Očevim pričama preživjela sam drugi rat, ovaj naš sam takođe lično  preživjela - ne mogu mirno i tiho da ćutim. Šta će ko misliti i kako će cijeniti moj tekst – to je slobodna ocjena, valjda, svakoga kome se desi da otvori ovaj blog.  

Ali, na  primjeru ovoga  bratoubilačkog  rata u Ukrajini (mada jedan dio Ukrajine  sebe ne vidi kao braću Rusima, dapače) raspliće se konačno sva strašna zamešiteljska   „saga“ o zemljama koje su ušle u  EU  i NATO u jednom dijelu Evrope kako –tako, na brizinu,   grupno, bez  poglavlja  o  svemu  i  koječemu, bez  zajebancija koje imaju drugi,  o zemljama koje su desetinama godina čekale da uđu u EU ( moćna Turska) pa ništa, sa zemljama  koje su klečale i molile (Montenegro, ali ne  cijeli, naravno, je  sklopio ruke  i kleknuo   na koljena  ne bi li ga primili u EU), a  jedna zemlja, nesrećnica,  čak  je i  ime promijenila (Sjev. Makedonija) ali je na listi čekanja i dalje.

Šta je bio  vrhunski cilj i  domet EU u ovoj režiranoj situaciji ? Slanje oružja zemlji koja nije njena članica?  Brzinsko priznavanje Kosova?  Prijem u EU  i NATO bez poštovanja bezbroj poglavlja za druge ? Nekima možda. A nekima nikad.

Može li iko izbrojati koliko je sporazuma, dogovora, počev od dogovora sa Jeljcinom, pa dalje, napisano i potpisano  između Rusije i NATO  - da se NAT0 neće širiti na Istok,  nakon raspada  Sovjetskog Saveza, zbog razloga koji su poznati, nema potrebe da ih  ja elaborišem? Vjerujem da malo ko zna. Ali,  NI JEDAN NIJE POŠTOVAN.  Šta preostaje onda  kad Rusija  shvati da Zelenski sprema  Oluju, što je bila tajna koju su međutim  Rusi saznali, za Donbas i Lugansk. Baš onakvu kakvu su doživjeli Srbi u Krajini.

A  Rusija je  vidjela  ranije kako se rastura Jugoslavija i kako se bombarduje  Srbija. I shvatila je da na redu. To je bilo  jasno i onima koji nisu politički analitičari, niti imaju veze sa izvorima informacija, kao mnogi što se ovih dana javljaju na teveima,  pozivaju na oružje kao onaj čuveni behaovski  ratnik Ivo Komšić, bilo mi ga je odvratno i gledati i slušati.

Rusija   nije obavještavala  javnost (pitanje je da li je mogla, jer vijesti iz Donbasa i Luganska nisu stizale onom brzinom kao sa Kosova u sve moguće medije o Srbima zločincima, ubicama, a ne  o pogromu prema Srbima  za  koji nije bilo empatije, dapače (Kosovo je m o g l o   da  se otrgne od matične države)    itd.. o tome šta se zapravo dešava od proglašavanja Donbasa i Luganska Republikama,  nakon što  prije  TOGA  jednoj  suverenoj zemlji naroda koji ima slavnu, savezničku prošlost a ne prošlost  nacističkih  kolaboracionista  (koji sada imaju,  sasvim  očigledno sve simpatije Zapada i NATO –a), članici UN, OTRGNUT komad njene teritorije.

Da li  možda baš  zato? Nisu li sinovi i unuci pobijeđenih nacista, onih koji su podigli spomenik ukrajinskom fašisti), onih koji nisu zaboravili  Berlin 1945  godine, preuzeli palicu osvete baš onima koji su tu zastavu postavili  na Reichstag?

Budući da aršini Zapada za sve narode  nisu  isti, klupko natovskih   zamešateljskih planova, sada i, evo,  žrtovanja Ukrajine kao borbenog ovna za ciljeve  vladara   iz  sjenke (posustale Amerike  i dovolične Engleske)  za  zaokruživanje   Rusije  tj. realizaciju  davnog  BIZMARKOVOG    plana  o tome kako se   Rusija   može   pobijediti  s a mo (započeto Poljskom,  Rumunijom, Bugarskom, Hrvatskom bočno i  ostalim manje važnim zemljama s juga  (baltički dio je već bio „odradjen“ - ), ako se Ukrajina otrgne  od Rusije,  pa  tako  kreće  ubrzano   guranje  Ukrajinaca da   povjeruju da su u „dobrim rukama„  da će dobiti i dobili  su (zamisilite od benevolentne EU, koja je politička zajednica  slobodnih naroda, koja može braniti samo s v o j e  članice) ogromne količine oružja, ali ne i PRIJEM  u NATO, čak i kad su im (Ukrajincima) jasno   rekli   da  ih   NATO  n e ć e  braniti u slučaju napada iz Rusije. Niti će se NATO sudariti sa Rusijom vojno. Ne, ne u tu avanaturu se Amerika upušta samo preko drugih. NATO  ZNA   da će  akcija Rusije uslijediti, jer je oni uporno guraju, ali   NATO  svjesno   planira  da   ih Ukrajince), kada se to desi,  gurne lavu u arenu. Kakav strašni cinizam i  kurvanje !.. Ali  epizodni glumac  Zelenski , imajući u vidu njegovo vojničko, strateško, ali i  istorijsko neiskustvo,  nije shvatio šta mu se u stvari sprema. Njegov narod je to osjetio i osjetiće. Osjetiće to i  Rusija, potpuno je jasno, ali Rusija i njen narod znaju šta to znači i vjerovatno su, petpostavljam, sve predvidjeli. Znali su, valjda,   da prema njima Zapad neće imati milosti.

Je li  moguće da je NATO  (nisu valjda slušali naredbe Bajdena, on ne zna je li pošao ili došao, pa Ukrajince zamjenjuje jadnim Irancima, nekada je doduše znao) - potcijenio  snagu jedne ogromne zemlje, slobodarske, antifašističke, vijekovima  napadane, lomljene spolja i iznutra, paljene, ubijane,  sa preko dvadeset miliona  života izgubljenih u drugom ratu ? Ili je znajući sve to  - odlučio da  Rusiju baci na koljena i ponizi  tako što će Ukrajince  navući da se sukobe sa Rusijom, a oni će  onda  bratski  da pruže pomoć u oružju, hrani, čokoladama pelenama, dječjoj hrani itd.  Ali, ne u ljudstvu svoje zemlje. Mogu tamo ići Hrvati može doći i Legija  stranaca, može ko hoće, ali Ameri ne!

Je li  SVE PLAN  VELIKIH DA PODIJELE  GEOPOLITIČKE SFERE UTICAJA bez obzira na žrtve razaranja i nesreće koje pogađaju  sve ljude bez obzira koje su nacije,vjere itd.. (pa zar Jugoslavija nije bila eklatantan primjer uništenja  zemlje koja je postojala pedesetak godina. Šta je onda  problem s Ukrajinom? Da li nju (Ukrajinu  Zapad  voli ?! Glupost ! Razlika je samo u tome što  se  tada Evropa nije ujedinila  da  spriječi  rasparčavanju Jugoslavije, dapače, niti u odluci moćnika  da  se Srbija  kasnije surovo  bombarduje. Ubijane su  žene, starici, djeca. I šta ? Ništa.  Nije bilo ni  histerije, ni  podrške, ni pomoći. Nisu smjenjivali dirgenta  Filharminije Rusa  (Minhen), nisu raskidali ugovore sa teniserima (Đoković), nisu kažnjavali sportiste, cijele  timove itd. ukidanje stvari koje do danas  nisu bile zamislive, mimo logike itd.   na  način koji je sličan  fašističkom kažnjavanju cijeloga naroda, tj.  sakaćenja   razvoja cijele  nacija  – jer  sankcije su  već  bile  uobičajene, bankama, računima, imovini, privredi itd. To već znanju i ptice na grani, ali ovo nije to. Ovo je nešto sasvim  drugo. Postavlja se pitanje kako će odgovoriti Rusija. Ostaje da se vidi.

EU i cijeli Zapad uvodi  nezapamćene  sankcije, prijetnje, poskupljenja energenata, najave mnogo čega lošeg Rusiji, ali posljedično najjače na narode evropske, ne vodeći računa  šta će se stvarno desiti Evropi. Zelenski  kao diktira  uslove  pregovora,  mada znamo   da iza Zelenskog  stoje oni koji ga guraju u propast. Amerika maše ponudama  da  pomogne svojim gasom i naftom, ali po cijeni koja se neće moći odbiti.. Super !  Čini se  da  svijet (izuzev nekoliko zemalja)  zatvara  Rusiju  sa svih strana. Dakle,  ipak se ne sjećaju odbrane Staljingrada, tj. kolike patnje i užas, mogu da izdrže ljudi koji su gurnuti do zida ?!  Ili misle da ruska vojska  nema  više o n a j   boljševički  moral Crvene Armije  !  Jesu  li stvarno u to uvjereni?  Ja sam već pisala da nisam rusofil, ali nisam bezuslovno   ni anglofil, mada  sam diplomirala  germansku grupu  jezika, nikada nisam bila u Rusiji, što mi je žao, jer  druge zemlje sam  dobrano obišla  – ali ovolika udružena histerija, čak i  naših komšija (u kojoj s e  krije neskrivena mržnja prema nama Srbima kao separatistima) nije  mi bila zamisliva.

Ustvari prosječno, istorijski  neobrazovani Amerikanci  i  cinični Englezi (odakle su nedvosmisleno došle strašne  ideje  o resetovanju  globalne moći  Evrope, prije svega,  ali   i svijeta  u globalu), zapravo   te  vođe   zakulisnih  igara  smrti    i ne shvataju, tj, oni  su  (Kongres)    su u  stanju da  odobre sve što  skriveni   glavni  igrači  rade,  i neki   drugi, uljuljkani u  prekookeanski  mir  najvećih, ali  običnom američkom  narodu, nedodirljivih hegemona, spremnih samo   za  „obične“  ratove   ali  van svoje teritorije... Neke stvari  iz  istorije tumače prema znanju  „istrošenog„  Bajdena, koji nije u stanju završiti misao koju započne. Sasvim je jasno da njega  niko ozbiljno ne shvata, jer iza njega su  kreatori, oni koji guraju svijet u kataklizmu. Amerikanci možda misle da nisu u opasnosti, a  zaboravili su kako je pok. Kenedi reagovao kada su Rusi na Kubi htjeli da instaliraju nuklearne rakete? Bila je to kriza koju mladi Amerikanci ne pamte. Ali pamte drugi. Američki  studenti (velikim dijelom i evropski)  i đaci srednjih škola u velikom broju   se ne  opterećuje   suvišnim  obrazovanjem, poznavanjem istorije ili bar vladanjem znanja iz obične geografije ! ! A, rusofobija  nije  od juče. Traje  to dugo, još od želje generala Patona da  tenkovima  „krene  dalje na Istok„ .

Ali, teškoće  su ono   što čeka  sve nas, ne  samo Ruse, što se i najavljuje, a u suštini  o v o  je  promjena  globalnih  odnosa, tektonski  svjetski  politički  poremećaj  (Rusija kao globalna vojna  sila zauzima mjesto koje joj pripada i neće propasti, bez obzira na gubitke, ona se obnavlja i obnoviće se kao feniks iz pepela)  koji  preživljavamo  mi,  ostatak  generacije koja je jedva   preživjela  ovaj zadnji rat. Na redu su bili prvo naši pradjedovi, pa djedovi, pa naši roditelji, pa  mi, a   sada   naša djeca (koji su sada već  roditelji  svoje djece, a  preživjeli su prošli rat kao dječaci i djevojčice)... Na   red (na našu nesreću)  dolaze  naši  unuci koji tek treba da žive svoj život. Da li ćemo im  omogućiti da žive u miru ? Hoće li veliki uništiti svijet  koji poznajemo  da bi pokazali svoju moć? Ili  su sve dogovorili ?! Dokle, Gospode?  Možda, do konačnog rješnja. Hoćemo li tada uopšte postojati na ovoj planeti ?    

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (02.03.2022.)