Radmila Trbojević
Bez naslova generalno, pojedinačno da (razmišljanja političke neanalitičarke)
- VANREDNA SJEDNICA SKUPŠTINE REPUBLIKE SRPSKE (nadležnosti)
Taman da je sve što je predložila pozicija u Skupštini i što je zaključkom verifikovala u vezi vraćanja nadležnosti, da ne ponavljam – taman da je neostvarljivo, dakle utopija - opzicija, po meni, naravno, nije položila taj ispit vremena, tj. nije prihvatila ono što je trebalo podržati. Pogotovo NIJE shvatio SDS –partija koja sada nije ona koja je bila (koja je u mnogo gorim vremenima bila monolitna) – a kojoj sada PDP određuje smjernice nacionalne politike. Koliko god se činilo da bi u slučaju prihvatanja Dodikovih prijedloga, opozicija učvrstila svoj položaj i koliko god bile tačne procjene opozicije da idemo u opasnu avanturu -nije trebalo izaći iz sale onako kako su oni izašli. To je bila radost samo Bošnjacima. Zašto ?
Zato jer je opozicija izigravala „razumnu“ globalističku, europsku (lažnu) političku zrelost, očigledno građansku, na koju su nasjeli, mantru „svi smo mi građani BIH“ u situaciji kad je, ne samo zbog nefunkcionalnosti Federacije (a ona nikome ne smeta) – nego sagledavajući ukupno situaciju u BiH, koja nestabilna zbog baš te Federacije, dakle, čak i da jeste opozicija z a i s t a zaključila da je sve smislio Dodik da podigne rejting svoje partije – morala je da p r o c i j e n i, da bude makar prosječno dovitljiva, makar srednje pragmatična (a misle da je ono što su uradili za Republiku na onoj sjednici patriotizam i da se nekakvom iskrenošću (mada u iskrenost mnogih u opoziciji ozbiljno sumnjam) m o ž e ubijediti narod da ne „šuruje„ sa Bošnjacima, da ne postoje tajni dogovori, NIJE U PRAVU, jer čim opoziciju i njene stavove hvali bošnjačka strana morala bi se duboko zamisliti ZAŠTO. Samo su dva razloga od više njih, koji dugo vremena vrijeđaju i ponižavaju Srbe, a dovela su do reakcije srpskih vladajućih političara
- Zato što postoje čvrsti dokazi o tome da Ustavni sud BiH jeste neosvojiva tvrđava sudija stranaca i domaćih – gdje Srbi nemaju šanse da nešto bude odlučeno u njihovu korist Ustavni sud nije tumač Ustava –nego kreator zakona. Što nigdje ne postoji. Možda bi rješenje bilo da SVE sudije budu stranci –pa bismo makar znali - zašto se sve ovo dešava.
- I zato što I- Zakon (ja ga tako nazvala) o zabrani negiranja genocida ne postoji u zemljama gdje postoje ljudska prava, sloboda mišljenja i stvarna demokratija, ali može da postoji u kolonijama i pritektoratima. A kolonije i protektorate ne „usisava“ EU imperija –osim ako bi im trebalo da se što je više moguće podvuku pod rusku granicu. Zato su šanse balkanskih zemalja male. Nikakve, skoro.
Nije bilo mjesta na gore pomenutoj sjednici za kukanje opozicije o tome kako je nama u Republici teška ekonomska situacija. Jeste teška! Ima grešaka POZICIJE, ima, značajnih. Kako su borci, a i preživjeli prvi poslanici, osnivači RS –a zaboravljeni, invalidi, penzioneri i radnici gurnuti u siromaštvo. Kako je sve poskupjelo –a jeste. Kako je strašno čuti da neko ko se uhljebio u Sindikatima (mogao bi konju rep iščupati) i ima sigurno dobru platu, kaže da je povećanje od 30 KM velika stvar za onoga ko ima 500 ili nešto više KM plate mjesečno. Kako ga (Sindikat i njege lično) nije stid da se pojavi na onoj govornici!?
Uzmimo situaciju da opozicija preuzme vlast SUTRA, šta bi se naopačke okrenulo (mada Radovićevi komentari na ekonomsku situaciju i budžet zvuče zaista stručno, kao i primjedbe prof. Trivić (koja lagano i sistematski brusi svoj imidž buduće političarke, bez obzira šta ko mislio o tome), da li bi bili vraćeni dugovi odmah, rijeka i more pomoći, donacije, investicije stizale u ogromnom broju –možda za data obećanja strancima – ja ne znam, niti tvrdim - ali ne vjerujem puno strancima. Zašto? Zato što da su htjeli pomoći nesrećnome narodu u BiH, drugačija bi se „pjesma„ ovdje pjevala. Za dobar život naroda u BiH bilo je vremena. Ali, trebalo je ućutkati narode (Srbe i Hrvate) ohrabriti Bošnjake da mogu „zaorati“ dublje i jače, stalna priča o ratu i samo njihovimm stradanjima, bombardovanje filmovima, sjećanjima, .. Nije bilo mira e da bi se ova zemlja mogla normalno oporaviti i razvijati. Osveta je bila glavna misao. Zato neka vrsta saradnje Srba i Hrvata nije uopšte neshvatljiva. Dapače, veoma je utemeljena. Sjetimo se Bošnjaci NISU htjeli ČAK ni razgovarati o recimo izbornom zakonu. Nije bilo prijedloga o napr. elektorskom (američkom) sistemu izbora koji bi možda riješio sitiaciju u Federaciji, ali u Republici Srpskoj, mada mi nemamo taj problem ! .. Dobro, ko sam ja da predlažem... O rješenjima opozicija ćuti.... Dubinska analaiza sitiacije je, naravno, nivo koji naširoko raščlanjuju politički analitičari. A ima ih, hvala Bogu ko trave poslije kiše.
OJ MUNIRA GDJE TI JE MUHAREM (MURAT)
Riječi su jedne skoro zaboravljene pjesme, osim muškog imena koje sam promijenila
Da li neko može ZANEMARITI ponašanja Bošnjka prema Srbima, ne samo sada, nego godinama unazad ? Da li je normalno reći (opozicija) mi smo za vraćanje nadležnosti i ukidanje I – Zakona ali mi bi to, možda, uradili kad mi dođemo na vlast, polako, sa saglasnostima svih, da ove druge ne zaboli str .........njica (obezbijediti malo lubrikanta za strance i druge), kad stranci dozvole da mi (opozicija) djelujemo... Kada će stranci to dozvoliti ? Nikada. Zar neko od Srba može da podnese najnovije izjave čuvene Munire i anonimnog Murata da u Federaciji nije bilo logora za Srbe. A jeste bilo. I to strašnih. I šta ? Ništa ? Hoće li im Vukanović odgovoriti kako sleduje ? Trebalo bi.
Ono mahanje konzervama paštete, vika na Srbende, ponašanje nedostojno intelektualca performans je za one koji Vukana a podržavaju. Ali, narodna mudrost kaže: Hic Rhodus, hic salto.. Vukanović je pametan dečko, razumjeće poruku – ali mora znati da TEK SADA BORBA KROKODILA U MALOJ BARI (Politička scena u RS u) POSTAJE SMRTONOSNA. A on je suviše borben, otvoren i povodljiv, pa zato izvjesno ranjiv. To političar ne bi smio biti. Čak i kad govori istinu, on nije u stanju da je kaže mirno, bez emocija jer još nije zreo, niti je u stanju da shvati da narod vođe voli, to je istina, ali i da s v o j e vođe svaka revolucija guta, osim onih koji narod stegnu gvozdenom rukom... A ostanu oni koji iza leđa, mirno i često podmuklo kuju svoje planove. Oni pobjeđuju.
MOJ TELEFON JE MOJA PRIVATNA STVAR !
Da, ali, u „vunenim vremenima“ sva sredstva za postizanje političkih ciljeva su dozvoljena. Znaju oni koji su snimanja započeli.
U vremenu „finćukastih“ i napaljenih dječaka, koji se snimaju tokom homoseksulanog seksa (uz evidentno nerazumijevanje tradicionalista i ostalih homofoba, TEŠKE LGBT pozicije u BiH čiji je privatni život, evo i u četiri zida, teško ugrožen, kako se žale - moramo shvatiti istinu a to je da maloga nije niko homofobičan snimao, dapače, snimao je ili sam sebe, ili ga je snimao partner/partneri. Dakle, nije bilo prisile.
Koliko će javnost da ga osudi, ili će ga č a k podržati –nije moje da sudim. Možda će i to što se malome desilo biti za nekoga plus –pa će ga više poštovati, jer postoji populacija koja takve i štiti i brani, nego neke „izdajnike„ (pitanje izdaje je zaista veoma široka tema) svoga naroda, koji zbog neadekvatnog, mislim neodobravajućeg ponašanja javnosti pate, a rade to što rade bez prisile – pitanje je koje je u ova zla vremena kakva su ova –veoma teško elaborisati. Zapravo, sve u politici, koju mi danas živimo, i jeste galimatijas neutemeljenih želja, planova, podmetanja, zlobe, prelijetanja, kajanja, krađa, uspjeha, pa onda pada i neuspjeha (nesrećni Zeljković, za sada) – ali da zaključim kao što onomad reče mladi Škoro u jednoj pjesmi...
Istina je voda duboka ...
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (16.12.2021.)