Radmila Trbojević
Slučaj beogradskih razbijenih jaja
Komentarisati bizarni, potpuno suvišni, sada potpuno neshvatljivi ispad koji se desio u Beogradu s jajima bačenim na mural generala VRS Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, ali za mnoge Srbe heroja, od kojih potonji mogu biti svi pohapšeni i osuđeni, ali se generala neće odreći (i to je njihovo pravo), bez obzira na Komšića i njegov duboki, pravo hrabri, patriotski osjećaj za Armiju BiH u kojoj nije bilo ubica ni ratnih zločinaca, nego sve sami hrabri zatočnici, uključiv. mudžahedine, snažno vezane nebeski islam, bilo bi naravno ono što bi Latini rekli horribile dicti ...
Danas se za riječi protivne može pravo najebati. Niko nije budala pa da sebi naudi pogotovo kad i jedan Gideon Grajf sa svojim, da tako kažem, jevrejskim pedigreom i mnoštvom činjenica o genocidu koji se desio njegovom narodu, nanasene od predaka ovih koji sada velikom većinom (čitaj silom) vladaju iz sjenke (za Srbe mu ne vjeruju) može biti praktično ispljuvan, ali i krivično gonjen, bez obzira ko je i šta je - samo ukoliko ga (bilo koga) oni iz, recmo, čak kanadske, ili neke druge udruge, ili neki ovdašnji tužioci targetiraju da je, ne daj Bože, prijatelj najvećih ubica koje istorija poznaje. Srba.
Ne, nikako se ne uplićem u to ko/koja je (pogotovo ne zašto) bacio/la jaja na Mladićev mural (prekrečen je č a k i mural pok. dr Laze, čuvenog spasitelja srpskih izranjavljenih boraca, jer njih nije trebalo liječiti, nego ih je sve trebalo pobiti) i mnogi drugi srpski spomenici. Primjer je Kosovo. Ali, ono sada nije tema.
Mogu se slikati ribe, gušteri, dvoglave zmije, neutvrđene spodobe i neobjašnjivi prizori u cvijeću (mislim na razne umjetničke porive, naravno) ali to ne bi smetalo onim uplašenim, nevidljivim, stanarima zgrade, one beogradske ulice, i njihovim umjetničkim ili političkim uvjerenjima, koje mogu imati kakva god- jer su slobodni građani. Valjda. Ali, ključno je pitanje KO ĆE PLATITI KREČENJE. Svaka čast!
Beograd je najslobodniji i najjugoslavenskiji grad u regionu. Metropola ! Bio je naročito slobodan 1945 godine, s Rusma u pripomoći –što u ovome momentu takođe nije tema. Nema potrebe da pišem o onoj prošlosti, ali pošto sam ja iz jake partizanske strane – neću da sipam pepeo na moje hrabre roditelje. Ali, ni oni nisu vidjeli dalje od svoje zvijezde petokrake na kapi. Maršal je bio Bog. Moj pok. otac nije tada rekao, niti kasnije isticao (jer se bojao), da su mu sinovi blizanci rođeni na Nikoljdan – da ne bi kao oficir bio ražalovan, a o slavlju rođendana nije bilo ni govora.
Bilo je kako je bilo. Za nauk nekima da ništa nije onako kako izgleda i ništa loše nije tako loše - da ne može biti još lošije i grđe, jer može.
Tako je sa Beogradom, gradu koji prihvata da bude baklja slobode u regiji, baklja mira vjere u ljude itd. , i neka je, neka mu se dive koliko je opušten - ali šta ga briga što na Kazanima sarajevskim nema imena ubica, ili makar jedinice koja je poklala Srbe. Šta ima veze šta je bilo, to je zaboravljeno, treba ići u budućnost, parafraziram Janćijevićku (mislim da se ona cura tako preziva, mada nije ni važno, ona je simbol, izgleda slobodnog Beograda. Za mnoge je Beograd bio spas, neću da pominjem pisce, slikare, knjževnike koji su pobjegli iz super zemlje, kakva je BiH da ne bi bili ubijeni ili zatrti u zemlju, konkretno iz multietničkoga Sarajeva- i to je istina i upravo argumentuje ono što je tema ovoga bloga, a to je s l o b o da. Svi mogu da dođu i da ostanu.
Šta je to nego bivša Juga .....dobro, jasno je, pokazuje se da Beograd nije kako ga blati Sarajevo. Dapače!
Sarajevo m i s l i drugačije. I ima pravo da misli, šta hoće. Dvoličnost i licemjerje je tu baš na djelu. Komšić ima pravo da se KAO PRAVI Sarajlija ponaša kao uzbuđeni gimnazijalac –a ne Predsjednik Predsjedništva BiHa, bez obzira na pitanje koje mu se postavlja, dapače bila mu je to prilika da kaže šta misli o demokratskim pravima i slobodi govora građana, voljenog mu Sarajeva i šire u BiH.
Drugi glavni gradovi bivših i sadašnjih republika su to što su. Sigurno nisu jugoslavenski epigoni. Ali, neki njihovi građani jesu za protok svega, naročito za vesele beogradske kafane, pune hrane, pića i ekskluzivne noćne klubove pune golih cura (i momaka) za zabavu, zašto ne! Beograd je... dobro nije baš Kazablanka da ne pretjerujem, ko zna kako će se shvatiti, a meni je puno godina za petama – puno znam na svoju nesreću.
Šta je sa Sarajevom ?
Možete li zamisliti da NEKO, kao ona POLUOBRAZOVANA, mlada i zbunjena aktivistkinja, koja je bacala jaja druga po redu, valjda iz Beograda (ne spominjem onu koja je prva bacala jaja, a nije iz Beograda možda je došla da se VAKCINIŠE buster dozom, pa da usput iskaže svoje „simpatije“ prema Srbiji, Beogradu, Srbima) nego onoj kojoj voditelj N1 uzaludno pokušava da pomogne da izrazi (njegove) svoje misli i klecava uvjerenja o slobodnoj Europi) - dakle da taj neko majčin sine usred Sarajeva, a ljutiti je građanin i Srbin, povratnik, koji ZNA i uzroke i posljedice, koji je doživio rat, ili u Sarajevu, ili bilo gdje drugdje u ovoj srećnoj zemlji, koji ne prizna NIŠTA drugo, nego svoje uzavrele emocije (ne znam šta je u onoj aktivistkinji Jaćimovićki uzavrelo valjda je svoja na svome, a ni ona druga mi nije shvatljiva, osim ako je izgubila sina, brata ili muža direktno od prikazane osobe na muralu - pa se ne može savladati i grabi jaja – što razumijem, ali znam da srpske majke ćute kao i grobovi (kad ih ima) njihovih pobijenih sinova i muževa, čak ne znam jesu li uspjele doći do Kazana, a znam da u Dobrovoljačku ne smiju dakle da taj neko uzme desetak jaja i zafrljači ih na onu ploču posvećenu srpskim zločincima na Vijećnici. Šta bi se desilo ?! Znamo šta bi se desilo. Pitanje je bi li se nanosio glave idući do, eventualno, niz Obalu do pošte.
U stonom Beogradu, međutim, može sve. Jebeš jaja, to je najmanje što možeš. Tako Slovenci dođu u grupama da se provedu u Skadarliji, neki da provedu noć u ekskluzivnom klubu sa striptizetama, neki da kupe jeftiniju hranu i lijekove, neki da napune rezervoare gorivom, mnogi da se vakcinišu i revakcinišu (BiH), da im (BiH-u) iz Srbije pošalju prve vakcine - ali ko jebe Srbiju? ! Svi koji stignu.
Jednom rečenicom: Srbija ne valja i NEĆE nikada valjati Sarajevu, šta god radila i koliko god se ponižavala. Zna se šta Bošnjaci hoće.
Džabe što beogradska infantilna, zaluđena, pogotovo mlađa populacija, koja istoriju uči iz udžbenika (za opoziciju i nevladine organizacije nije ni čudo), koji su napravljeni tako da pomire nepomirljivo – i koji strastveno žele idealni mir među svim narodima svijeta – pojma nemaju da in aere aedificiare tj. zidaju kule u vazduhu ŠTO SE TIČE pomirenja, koje nota bene možda i može i da se desi, ali s a m o ako sada, sutra i u buduće budu ponovo jugoslaveni i vrate Brozovu sliku negdje u blizinu spomenika Nemanjiću, onoga tako upitnog za umjetničke duše, ili u blizinu hrama Sv. Save, još bolje.
Molim, bez uvrede, za one koji nisu i neće postati ponovo naivni jugoslaveni. Ili koji su bili, pa shvatili u kom grmu leži zec. Nešto se sjetih Mesića koji reče: Ja sam svoj zadatak izvršio Jugoslavije više nema... Ima naravno, mnogo i onih koji su, što reče Ciceron Alba avis (bijele vrane), što se tiče srpskoga patriotizma, naravno ne govorim o zabrani negiranja o n o g a.., nisam budala, pa da mene ili nekog moga, oni iz onih udruga hvataju za riječi.
Nije ovdje u pitanju samo komentar u vezi razbijenih beogradskih jaja na muralu srpskoga generala, nego je činjenica da jaja može da baci ko hoće u Beogradu. U Zagrebu, i šire, u Hrvatskoj stoje generali na bilbordima, kao sveci, oni koji su naređivali ubijanje i protjeriovanje Srba, ali u Zagrebu ne mogu na njima razbijati jaja Ni slučajno. Mogu na srpske ćirilične natpise samo maljevi. Nije valjda da je to zato što hrvatski generali nisu presuđeni u Hagu, nego su oslobođeni. U BiH samo zato što nije presuđen, Orić, kao što neće biti ni Mahmuljin i drugi su slavni borci za ugled Bošnjacima. Je li to pravda? Mi znamo da nije. Ta nepravda koja se godinama vrši - boli srpski narod – i ta nepravda jeste i biće ona ljuta so na rani, koja ne dozvoljava da rana zaraste, nazivali mi to ovako, ili onako- a rana se „soli“ , bezmalo, svakodnevno.
Ovdje je, u slučaju jaja, da tako kažem, u pitanju nešto sasvim drugo. Zašto baš sada da se to desi, kad se sve čini da nekako dođe do nekog kompromisa i rješenja bosanskoga čvora u teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj narodi u BiH žive. . Ili se radi o nečem drugom? Da je momenat pogodan za nešo drugo. Hoće li ovako riješiti probleme izabrani, hoće li jajima zasuti, na muralu nacrtani haški sužanj ponovo i ponovo oživjeti zamaskirane sukobe- da prikrije surovu realnost života, ili sasvim jasno -dokle će sezati ruka OSVETE. Dvadeset godina, pedest godina, vijekovima Do kada, da znamo zbog djece i unuka ?
Je li poruka da NIKO NE SMIJE, da se niko č a k ni u slobodnom Beogardu, niti bilo gdje drugdje smije USUDITI da misli, nacrta, kaže ili pomene neke ličnosti iz prošloga rata, koje su postojale, a sada ih se na slikama pljuje i kreči zato što postoji nametnuti Inckov zakon u Republici Srpskoj, koji potire sve (oslonjen na postojeće pravosnažne, haške presude, jer sve ide po davno napravljenoj agendi za Srbe) sva sjećanja, teške godine rata, generalovu ulogu u srpskome narodu- i sve svodi na kažnjavanje. Tamo gdje kazne treba da vode u pomirenje – teško će ga biti, bar među Srbima, mada ko zna. Ima i Srba koji su zaboravni benevolentni i nježni kao curice. Kratko - suživot je moguć samo ako Srbi budu umiljati, dobri i poslušni. A ima i takvih vrijeme će pokazati ko izdaje ono što su borci krvlju svojom odbranili.
Mada, kad vidimo Beograd (naravno izdvajam Vučića, koji se praktično bori sa avetima u svom narod, a da se ne zamjeri moćnima), postaje jasno da ambivalentni srpski, mislim na Srbiju, osjećaj za pravdu, koji ga vodi od Tita na ovamo – srpska spremnost da pogazi svoje, a veliča drugo i drugačije, spremnost da zarad europskih novih vrijednosti ispljuje i sebe, i svoj narod – ne bi li se umilili tom zamaskiranom, novom svjetskom poretku. Nema ništa od toga. Onaj ko ne poštuje s v o j a pravila i sebe, ne može biti poštovan od bilo koga. Pogotovo ga ne poštuju neprijatelji. Bar je nekada bilo tako. Milslim ipak, bilo je i biće i to su naši ljudi vidjeli i osjetili koji su radili za zapadne gazde, ili putovali po svijetu pa vidjeli svašta.
Demokratija Zapada je i tuča građana pendrecima od strane policije tj. nasilje nad građanima na protestima, dimne bobme, borna vozila. konji psi itd. , angažovanje vojske da ubija migrante (Poljska) što nije ni humano ni ljudski (kriva je naravno Rusija a ne oni koji su im uništili zemlje) itd. , ali tamo se zna ko kosi, a ko vodu nosi. Zapadna demokratija uredi društvo prema zakonima, surovim kaznama i SVOJIM pravilima, ne obazire se posebno na konvencije o ljudskim pravima. Veliki mogu sebi dozvoliti sve Samo se Brisel pravi da ne vidi i ne čuje ono što ne želi.. Pa onda praznim frazama reaguje na svoje članice, a prijetnjama sankcijama plaši druge.. Tako rade oni koji imaju svoje, suverene (džaba EU) države, koji nama kroje pravdu. Do kada će to biti, niko ne zna.
A, vremena koja dolaze, čini se, donose, nažalost, ne slobodu i demokratiju kakvu smo mi zamišljali i nadali se, nego što bi rekli Latini a verbis ad verbera, ili slobodno prevedeno ko neće milom, mora silom.. Ili još jasnije
Pokoriti se jačem postaje conditio sine qua non.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (12.11.2021.)