Radmila Trbojević
Situacija je nenadjebiva
Kad čovjek bolje razmisli, a još je u stanju da misli, tada dodje do zaključka da ne vrijedi poduzimati bilo šta. Ne vrijedi. Jer politička situacija, a pogotovo ekonomska j e s t e pravo zajebana i opasna. Dobro, oni koji su fini, umjereni, tihi, ne psuju, ne govore bezobrazne riječi, dakle lijepo odgojeni - neka ne čitaju, ili ako i već pročitaju - neće biti puno pametniji. Ja navikla da ponekad nešto napišem, pa mi prosto fali ...
Možda sam ja, više nego ikada do sada, politički pesimista .. Bilo je i težih vremena, naravno. Baš dobro teških. Ratnih. Izbjegličkih. Ali je nekako bilo i nade da će biti bolje. Neke blogere uvažavaju više, što shvatam, kao recimo one koji imaju egzaktne podatke o kriminalu zlouptrebama, pljačakama narodnoga novca, o bogaćenju bivših klošara, a danas novih bogataša u novim modelima auta (Porsche –i tatinih sinova) i njihovoj bahatosti. Misle da je dovoljno posjedovati nekoliko stanova (što rekao onaj zaboravljeni Čaušević iz Poreske, a dobio devet godina, pa morao sam ulagati pet –šest plata!! ), silne nekretnine, poslovne prostore zemlju i šume, par automobila, nakit, satove, ljubavnica sa usnama kao dvije banane, naravno može i ljubavnike kao onaj prezgodni „talijačnić“ što je pobijedio u Holandiji – pa biti gospodin.
Dakle, jednom rječju, kako rekoše Latini „od mladića vrijeme načini starca, a od budale niko mudraca“. Imamo li mi takvih primjera ? Imamo naravno. Nekima bi bilo bolje da im se vlastiti glas ne čuje, bar jedan mandat u Narodnoj skupštini, dok ne nauče (tek drugi mandata) da se obraćaju masi većoj od dvojice ljudi za bogatim ručkom u nekom restoranu. .
Već duže vrijeme jasno mi je da običan narod u Republici Srpskoj, ali i u Fedarciji koja se nešto ku ..... či da bolje stoji do Republike Srpske, a uz narod i brojni političari svih vrsta i boja (koji su za razliku od naroda za isto predobro plaćeni) – nemaju ama baš nikakav uticaj na bilo šta što je značajno, ili što bi moglo imati značaja za budućnost BiH. O narodu u BiH apsolutno odlučuju drugi. Dok je tako vjerovatno ćemo i ostati tu gdje jesmo.
Dovoljno je pogledati, recimo, učešće Vukanovića i portparola SSND-a Kovačevića (po meni jedne potpuno blijede ličnosti najmoćnije političke partije u Republici Srpskoj -u bez ikakve, makar minimalne, harizme) u nekoj FTV emisiji, slušati tiradu parola i floskula tog stoički mirnog portparola, koji misli da je dovoljno da izigrava profesora fakulteta - i dobacivanje, upadanje u riječ razjarenog Vukanovića (što je manir svih političara na današnjoj sceni) koji ne može da se kontrolište od nagomilanog bijesa i snažnih opozicionih emocija - pa shvatiti da se narod nalazi, slikovito rečeno, između Scile ( koja je godinama gradila svoju snagu i ima samo jednog „gladijatora„ u političkoj areni u Republici Srpskoj, drugi su potpuno nevažni) i Haribde (ojačane opozicje koja, kako se meni čini, ima problem kao ona Horacijeva - Decipimur specie recti - zavarava nas izgled pravog – jer narod još ne zna ko je u opoziciji PRAVI, ima ih puno (Vukanović jeste gladijator spreman da pogine u areni, i hoće opet metaforički, jer, samo je na početku potrebno da neko „gine„ , taj će se potrošiti i oni to znanju, a politička prima donna (pol nije bitan) je uvijek neko iz sjene, ko mudro ćuti, ili se rijetko oglašava.
Kad bi i prebrodili Scilu i Haribdu, iza morskog grebena od tvrdog njemačkog materijala, čeka Christian Schmidt, čovjek koji će imati jača leđa, kako se nada Bakir Izetbegović, jasno dajući do znanja da će i ovaj kao i onaj prethodni, leđa podmetnuti za Federaciju BiH. Da ispuni njene snove, zavede bonska ovlašćenja i kazni Srbe za sve što jesu i što nisu ..Vidjećemo šta će biti.
Na Manjači jesu Amerikanci tj. NATO. I šta ? Ništa ? Opozicija napada poziciju kao da bi, da su oni na vlasti –uradili bilo šta drugo osim da klepnu ušima.
Još mi je veća zagonteka da narod u cijeloj BiH, nešto malo u Fedaraciji i bi nekih demonstracija (tamo ih i ima, bar povremeno) - ćuti kao zaliven kad objaviše, naravno na BN-u, kako neki naši i njihovi, veoma zaslužni borci i patriote bez presedana, imaju i otpremnine i penzije i plate istovremeno. Ja sam, doduše, jednom davno na tu temu napisala blog, pomenula poimence dvije naše gospođe (a vidjela sam i koliki je broj udomljenih, a već prilično istrošenih (za istoriju Republike Srpske potpuno nebitnih) muškaraca sjedi i sjedilo je u onim klupama gore) žena je ipak značajno manje, a koji su se svi tako dobro namirili da ne moraju kao obični penzioneri, misliti koliko koštaju lijekovi i suplementi kad zgroženi nakon preboljele korone uđu u apoteku, ako i kad prežive. O godišnjim odmorima, dalekim egzotičnim destinacijama (kod nas tamo idu pjevačice i biznismeni, ne znam za akademike, oni ćute o svemu pa i svojim godišnjim odmorima), ili o nešto bližem moru Crne Gore - ni misliti ne mogu
Ali, to su za bogataše bizarne stvari, oni se drže ZAKONA koji ih štiti, jedva da žele o tome da govore kad ih novinari uspiju čuti – čak se čude što se takva trivijalnost o više stotina hiljada zgrabljenih kaemova uopšte spominje - znajući da NIKO i NIŠTA ne može promijeniti njihov status. Sirotinja – pa gdje uopšte ima sirotinje u BiH ? Nije valjda da je sirotinja onaj stomatolog u Foči što ne može da se zaposli 12 godina. A piše knjige. Ima li u nas političara da pišu knjige? Ako neko zna, neka mi kaže.
Evo kako vidim sadašnju situaciju u Banja Luci i šire u Republici Srpskoj:
- Draško slaže krivične prijave. Svaki dan ili ide u sud, ili o tome misli. Teško da se može posvetiti bilo čemu (i ničemu se više i ne posvećuje) osim da tuži, ili da njega tuže.. Pretvorio se u Eliota Nesa, detektiva koji optužuje, traži greške i nezakonite pojave OK. Ali, da li gradonačelnik baš MORA da radi samo to, da gura bagere ? On je izgleda stalno u predizbornoj kampanji ! Neka pusti narod, nije valjda narod toliko lud da sam ne vidi kako mu je - jer će mu se (napaćenom narodu ) na kraju zgaditi politika i svi problemi koje ima sa političarima.
- Draško je stavio prsten na mali prst (vidim to na TV – u odnedavno) obilježje je to koje može da znači nekoliko stvari: a) Prsten sa pečatom nose diplomanti nekog prestižnog fakulteta, napr. Lobanja i kosti u Americi, a ti ljudi gore jesu veoma uticajni, advokati, menadžeri, iz njihovih redova se biraju predsjednici Amerike .. ! b) da prati modu što on i radi i c) Možda je to prsten s pečatom njegove bogate porodice, što ima smisla .... Ali, nije ga nosio prije. Zagonetno je. Kome li se obećao ? Šta je od toga - pojma nemam.
- Obični ljudi počinju da ne vjeruju sami sebi. Čuju jedno na TV-u, a u prodavnicama, na pijaci, na benzinskim pumpama, na računima koje dobijaju - vide nešto sasvim drugo. A nose male cegere i kese poluprazne sa dva pileća bijela mesa sa nekoliko jabuka, sa dvije narandže (jagode su do juče bile za njihove penzije preskupe), drugo meso tu i tamo kad se primi penzija. Piletina, ta hrana prenzionera, takođe je poskupila. Struja će poskupiti - i šta ? Ništa ? Preživio je ovaj narod i gore. Koga su zmije jele, taj se boji i guštera.. Mada ova poslovica nije sasvim u redu. Ovi nisu gušteri, ovi su skoro pa Godzile .. mislim naravno da udružene, koji neće lako odstupiti -nema zajebancije.
Kako ja vidim situaciju globalno, mislim na zapadnom Balkanu ?
Jedan naš prijatelj iz bivšeg Sarajeva, advokat kao i moj muž, super lik, je jednoga davnoga ljeta na moru, kad je izbio onaj strašan požar od Makarske pa sve do Brela, a mi sa sve djecom do koljena u vodi, u mrkloj noći, čekali da padne spasonosna kiša, na pitanje moga muža: Kakva je situacija prijatelju (koji je usput držao kofer sa nabacanim stvarima, ženu i curicu od dvije- tri godine za ruku - odgovorio: Prijatelju moj, situacija je izgleda NENADJEBIVA....... U ponoć je, čudesno, pala kiša, nekako u to doba stigli su spasilački brodovi mornarice JNA.
I sve je bilo kao u bajci.
Kako je sada ? Za neke prava BAJKA . .Za druge, brojnije, tamna je NOĆ ....
Samo nema spasilačkih brodova na vidiku.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (08.06.2021.)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal