Gledam nedavno prenos uživo značajnog skupštinskog zasjedanja, pa ću se osvrnuti samo na neke stvari koje su mi zapele za oko. Prvo, kao dugogodišnjem prevodiocu nije mi promakla početna primjedba prof.Trivić nakon smušenog, očigledno neuvježbanog čitanja izvještaja od strane ministra Klokića, i inače vrlo neupadljivog ministra, koji im je valjda tu glavni, a capite ad calcem ali je kao i mnogi drugi - neuvjerljiv ministar, takvih je puna naša vlada. Dapače, mnogi ne bi mogli voditi ni malo jaču firmu, a kamo li ministarstvo.

Vraćajući se na primjedbu profesorke Trivić o l o š e m prevodu sa engleskog jezika odlomaka iz pomenutog materijala i nedostatku prevoda skraćenica na srpski jezik, moram reći da je profesorica potpuno u pravu. Očigledno je da osim što je doktor ekonomije, odlično zna engleski jezik, što je opet rijetka pojava kod naših političara. Tekst je zvučao veoma rogobatno pa kao primjer uzimam baš onaj nakaradno prevdeni izraz „cjelodržavni„ koji je onaj ko je prevodio tekst, ili više njih koji su dijelili preko dvije stotine strana materijala, napisao tek da nešto prevede, a da se ne zamara previše, ne nalazeći adekvatan pojam ili značenje na našem jeziku, što se u prevodilačkim biroima često radi - a što neminovno dovodi do kvalitativno neujednačenog, često i do lošeg, prevoda.

Moram da se osvrnem i na najznačajnije tačke dnevnoga reda gore pomenute Skupštine (protivljenje Inckovoj samovolji i rokovima nije tema koju ovaj put ističem), ali ne da ih komentarišem (jer za stav u vezi onoga što se tamo dešavalo trebalo bi mnogo više informacija koje običan stanovnik Republike Srpske nema), nego čovjek mora da stavi prst na čelo i pita o čemu se u tom opštem galimatijasu zapravo radi. Jer jedno misle jedni, a drugo misle drugi. Klasična situacija za Srbe.

Meni, lično, gore pomenuti prijedlog, čak i da jeste SSND u svom, svima sada poznatom tekstu o potrebi razgovora sa Federacijom o budućnosti BiH i zaključcima s tim u vezi, (koji se prema dosadašnjem iskustvu neće održati ) imao potpuno utopijski, nemoguć, nekoordinisan sa svjetskim silama, dakle nepromišljen, čak ciničan i lažljivi Milin prijedlog, kako kaže opozicija – sa namjerom Dodika i njegovih da zamagle probleme koji stvarno muče narod - puno prihatljiviji nego dogovor naše opozicije sa opozicijom Federacije da prave treći blok i da zajedno ruše postojeće režime u BiH.

Možda opozicija i smatra da baš sada treba i može sa opozicionim strankama u Sarajevu praviti savez. Možda to i može, recimo, novi član SDS –a Radović (on je zaista super ekonomista i menadžer, a i zamjenik predsjednika), jer on nema tu vrstu emotivne povezanosti za početnim programom SDS –a, sa programom u kojem, valjda, još uvijek stoje one iste stvari i ona ista imena, koje su bile nekada. Ako tako jeste, onda mogućnost o kojoj govorim nikada ne bi postojala! Šta se to dešava sa SDS –om, kuda plovi taj stari brod s novim kormilarima, čega se stide i zašto se boje, ako se ne boje i ne stide oni s kojima sada prave dogovore, jer su oni, svi, prije svega, Bošnjaci i neka su, i uvijek će tako biti. Čega se odriče SDS? Misle li da će se oni, Bošnjaci, tako lako odreći Alije Izetbegovića kao Srbi dr Karadžića !? Ako tako misle, teško se varaju.

Profil političara (ne i nužno samo Radovića, a takvih ima mnogo u svim političkim partijama, a dokaz je prelijetanje mnogih iz jedne partije u drugu) je strogo pragmatičan, bez emocija, što je možda i nova platforma državotvorne stranke SDS –a i novo -borbenoga PDP-a (kako li se u to uklapa nekada borbeni a sada tako nježni Šarović, koji svakodnevno nešto izjavljuje), koja se najbolje iščitava iz obraćanja baš Radovića u Skupštini i u medijima (BN) koji hladno, kao stručnjak, ali bez emocija, promoviše svoju n o v u stranku i napada greške, koje pravi pozicija, koja je sada, prema opozicionarima postala veleizdajničke. Suprotnost ovim političarima je dobri momak Vukanović, taj politički emotivac, čovjek koji se daje potpuno, bez rezerve, prsa u prsa, što drugi ne rade, već kalkulišu koja je strana isplativija – pa se bojim da ne sagori –prije nego ga kolege (koje ga očigldno previše ne poštuju) postave na neko odgovorno mjesto.

Dokaz da ova buduća koalicija ili savez nema simpatije Bošnjaka jesu silni komentari iz Federacije – gdje ovu našu opoziciju, kao uostalom i sve naše partije (bar do nedavno), smatraju četnicima. Nema sile da se to kod velikog broja Bošnjaka promijeni, tu sam teški pesimista, baš kao i sjajni pisac Muharem Bazdulj, sarajaveski „odmetnik „ ,koji, kao i mnogi drugi prije njega, sada piše iz Beograda.

Da se vratim političkom momentu u kojem se mi u Republici Srpskoj nalazimo. Neobično i vrlo kompleksno vrijeme. Banjalukom, zanimljiv odabir dolaska, marširaju američki (čitaj NATO vojnici), oru zemlju Manjače, simbola otpora ustašama u onome ratu, teška ratna vozila i tenkovi, sprema se vježba ..Brzi odgovor 21“ ... Kome ? Nama, Srbiji, Rusima, vjerovatno.

Meni bi baš ovdje bilo normalno da je na ovo REAGOVALA opozicija i pozvala narod da se okupi i pokaže šta misli, ako misli, ili već kako bi kao patrioti oni nazvali NATO američke vojnike, njih više od 700, vjerovatno pristigle iz Avganistana – ali ništa – samo osuda Dodika što je potpisao to što je potpisao.

A šta radi OPOZICIJA svake slobodne zemlje kad se ne slaže sa odlukama vladajućih „veleizdajnika„ ... ?! Poziva narod na demonstacije, na otpor ! Da li bi ih narod poslušao i zašto, možda ne bi, e, to je drugo pitanje. Ali bilo je vrijedno rizika bukača sa TV –a koji svakodnevno jedan drugog nazivaju lažovima. Pozicija ne valja. O.K. Ali, kabinetska opozicija, s Draškom na čelu, koji stalno maše rukama i stalno se nešto čudi – kao da ne zna da je zagazio u politički živi pijesak, metaforički rečeno.. Društvo zagledano u nebo Brisela, Londona i Amerike - neće poduzeti ništa slično, nego će čekati da pobijedi Dodika, svakodnevno mu prognozirajući slom, propast, zatvor, robijanje itd. kao neke babe gatare. Kao da su konci elemetarne političke logike i dobitne strategije pobrkani, kao da se mala djeca svadjaju čija je lopta i ko će od političara na čeki za fotelju - izvesti slobodni udarac.

Bez obzira kad je dogovorena, kako i od koga odobrena, ova vježba se po meni iščitava SAMO kao odgovor Srbima ako pokušaju čak i da pomenu nešto čime nisu zadovoljni, da im na pamet ne padne da kažu da bi razgovarali o poboljšanju života u zemlji, a nikako da se možda, odmaknu od velike ljubavi svojih komšija, koja guši (valjda guši i opoziciju, bar mislim, ili oni foliraju, pa ako već trube treba spasavati Republiku Srpsku od Dodika, nije valjda da to moraju uraditi uz pomoć Bošnjaka, jer sami ne mogu. Meni se čini da je ovo što sada radi opozicija upravo onaj korak koji nije trebalo uraditi i od koga nema nikakve koristi. Dapače. Ali, ko sam ja da dajem političke prognoze! Politički analitičari, svih vrsta i boja, izviru iza svakog ćoška, kako čiji i kako im je zadano da govore i pišu.

Ali postoje pravila i redoslijed.

Opozicija mora prvo da izabere svoje, odane opozicijskoj ideji, vođe, a ne pi .....e, mucavce, preletače i konvertite, dakle da ostvari duboke promjene untar sebe same (partija protiv koje se bore ima dug staž dobre unutrašnje organizacije tj. infrastrukture, bez obzira šta ko tamo vidi), da obezbijedi video nadzor na biračkim mjestima, više posmatrača, da hrabro preuzme kontrole nad događajima - a ne da stalno kukaju kao seke Perse i frustriraju građane kao što za SDS reče hrvatski predstavnik u Briselu „koji ne može da se ugura u vlast godinama pa su frustrirani„ u nedavnoj beogradskoj emisiji „Crvena linija“, Nebojši Vukanoviću, direktno i bezobrazno opisujući situaciju među narodima u BiH, a sa žarom pravog hrvatskog domoljuba, blateći Srbiju svim silama).

I baš kad sam htjela da ovaj tekst završim, saznadoh da je Imperija već uzvratila udarac Republici Srpskoj na način da se protiv poznatog i hrabrog sudije Blagojevića izgleda otvara disciplinski postupak od strane Visokog Tužilačkog i Sudskog Vijeća zato što je u svojoj presudi odbio da primjeni zakon, koji je donio visoki predstavnik, smatrajući da nije usaglašen sa Ustavom.

Postavlja se pitanje zašto se u ovome slučaju ne čeka odluka Vrhovnog suda – da se presuda potvrdi, ili ukine. Disciplinski postupak protiv sudije l i č n o je u ovome slučaju nezamisliv (osim jasne akcije Bošnjaka) a uvod je u veoma ozbiljnu situaciju u vezi Republike Srpske. Nemojmo se zavaravati - Bošnjaci neće mirovati i ne miruju – bez obzira na nespornu činjenicu da je svaki sudija u slobodnom svijetu - slobodan i imenovan da s u d i, a ako mu presuda nije utemeljena na odgovarajućem zakonu – tada presud a biva ili potvrđena, ili ukinuta od više instance. Nema utjerivanja discipline, nema utjerivanja straha.... lomljenja kičme. Postoji pravna procedura, valjda i u Zimbabveu, Lagosu, Obali slonovače – a da ne postoji u Evropi.

Časni sudija Blagojević mora da izdrži i svim svojim ljudskim i pravničkim znanjem (koje je vrlo respektabilno) odbaci pokušaj obračuna sa čestitim, nekorumpiranim sudijama, stručnjacima, a ne poltronima i onima koji su nedostojni te dužnosti. Sudija mora braniti pravo da sudi kako misli, naravno držeći se zakona. Mnogi će podržati Blagojevića, ali i mnogi neće, čak možda neće ni pravnici i sudije iz Republike Srpske. Mnogi se boje i ćute. Ali sudija Blagojević mora stati hrabro tamo gdje se očigledno ne cijeni znanje, pravnička hrabrost i ljudska čast.

Njegov slučaj možda će biti povod nadležnima da stanu uz njega i da pravosuđe u BiH postane ono što je davno trebalo da bude, a ne sluga visokim predstavnicima i njihovim ad hoc donesenim zakonima, kao da prije njih nije postojalo pravosudje u BiH (a bilo je jako i poznato) i kao da sudije, one nekadašnje, (a valjda ima i ovih današnjih), nisu pojma imale o onome šta su učile i od koga su učile- nego su nadobudni, često i van pravničke struke i sudijskog iskustva, pokupljeni anonimusi „od zla oca i gore matere“ naravno metaforički - sebi umislili da imaju posla prvo sa kukavicamam, a onda sa neznalicama.

Možda je došlo vrijeme da se to mijenja. Evo šanse za opoziciju da se uključi, da se USPROTIVI ovome slučaju bez presedana, naravno ako do njega dođe. Ovo se tiče cijelog srpskog naroda. Ja koliko znam i pozicija i opozicija imaju pravne stručnjake, pa evo im prilika da se oglase.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (20.05.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal