Radmila Trbojević
Razno ali važno
Ne draži živog medvjeda dok mu se nos puši...
Napisao tu mudrost davno neki Marcijal, naravno na latinskom. Značenje ove izreke mislim da ne teba objašnjavati, doduše kako kome i kako se uzme. Tako je i mladi Stanivuković pokazao kako ima muda, iako nije zgodno da ja, u ovim godinama, to imenujem pravim imenom , ali moram zbog autentičnosti...
Dečko izgleda ne namjerava da stane samo na jednoj stvari. Uzeo pa prevrće papire, fakture, račune za popravak krova, ručkove (slične rimskim gozbama) onih kojima je sve svejedno što su redovi ispred javnih kuhinja (8.mart, najduži red na Obilićevu) sve duži i širi, pa objelodanjuje šta je sve bilo tamo gdje je sjedio Radojičić (mada ni Trebinje nije za odbaciti, ima najčistiji vazduh u Evropi), ispituje dalje hrabro ko je, kako se tvrdi, pjevao, a nije pjevao, ko više ne „namješta“ sobe i briše podove po nekom motelu, nego želi mjesto ministarke (lijepa je, nema zbora), a koje će mjesto ministarke, vjerovatno, na kraju i dobiti, ako mjesto ovjeri omaleni i nimalo zgodni „engleski pacijent„ (dobar film istoga imEna treba ga gledati) i ako u međuvremenu ne iskoči iz bubnja kakva mlađa „treba“. Starcima je poželjnija piletina, jebeš staru junetinu, da ne slome jadni, skupe, nove, vilice sa skupim implantima i keramikom- nikad ne znaš, zagrizeš u živo meso, a ne znaš šta te čeka....
Još nešto o političkim temama.
Kako je moguće da je SDS (državotvorni) za ostanak visokog predstavnika u BiH? PDP me ne iznenađuje, ali me nasmijava onaj jedan N E K I koji kaže da smo ekonomski jači mi u Srpskoj – bilo bi lakše suprostaviti se visokom predstavniku, tako nekako je lupetao, pa se posljedično sjećam onih prvih poslanika Prve Skupštine, bez vode i struje na Palama, tj. njihove „ekonomske moći„... SDS - je jedan visoki predstavnik, čuven po tome kako je volio Srbe doslovno „desetkovao“, bar one viđenije?! Radi li se možda o onome „ švedskom“ ili čijem već, sindromu, da voliš onoga ko te .....dobro koga zavoliš baš zato jer te muči ... Pojma nemam o čemu se ovdje radi. Tako i čuvene, dobronamjerne Turkovićkine izjave o konsenzusu u BiH po pitanju svega i svačega ! Događaji se u BiH smjenjuju filmskom brzinom, tako da je svaki zaključak o političkoj situaciji u BiH krajnje rizičan.
To da li će biti srušen „Kajak„ hoće li Incko trljati ruke zbog nas, jer mu ništa ne možemo, ili će otići sa rodama, a mi i dalje imati našu legalnu Skupštinu, da li će doći neki novi visoki, ili neće – hoćemo li na zelenu granu sa koronom, da li će, ili neće nešto biti – ko sam ja da spekulišem. Ima onih koji analitički stvari prate i povezuju, imaju podatke –pa neka, majčin sine, prognoziraju šta će biti.. Optima fide, ja mislim da “spasa nama nema, a propasti nećemo“...(N. Pašić) a ja se referišem, naravno, na koronu, koja izgleda ponovo uzima sve što joj se nadje na putu. Ako nije na distanci i ako nema masku.....
Međutim, tema koja je mene neki dan bacila u očaj (ali i bijes) jeste stanje okoline tj. prilaska gradskom groblju s donje strane tj. sa kapije onoga što se zove PARTIZANSKO GROBLJE, a u suštini smrdljivog smetljišta, gomile raznoraznih otpadaka, nezamislivog rugla i bruke ovoga grada, koji se primiče jednom od „Dana oslobođenja grada Banja Luka 22. aprila 45–te„ ..koji je oslobodila Narodno –Oslobodilačka vojska (NOV) (ne navode se nazivi jedinica, da se ne bi koji narod uvrijedio. Ja znam da su u Banja Luku ušli Krajišnici, moja majka među njima, partizanka, koja je i tada gledala pljačku iz stanova u Gospodskoj ulici, od strane nekih, koji su imali veće činove od nje, a bila je u vojničkim čizmama i bluzi, mlada, lijepa i hrabra, nije joj ništa trebalo osim njene puške, pogotovo ne „najlonke„ iz ladica bogatih ormara na spratovima kuća, koje, možda, do tada nije ni vidjela. Ja sam zato velike gradove svijeta gledala njenim očima... Ona je nekada davno, razvijajući pitu, sva prašnjava od brašna, ponavljala meni, koja sam pored nje, za istim stolom (nisam imala radni sto) čitala neki tekst na njemačkom jeziku za prestojeći ispit, glasno govorila: Samo ti uči kad ja nisam mogla! Moja predivna, polupismena, premudra, majka partizanka..
I zbog nje, ali i zbog onih koji su poginuli za Banja Luku te 45-te godine dvadest i drugog aprila, vratimo se mjestu koje bi trebalo da je uređeno, da se čuva, jer je poveznica sa onim što smo mi danas- antifašisti, poštovaoci idela naših predaka.
Postavlja se pitanje, šta ono smetljište na ulazu u Partizansko groblje (samo kamenje sa imenima boraca sa mjestimično polomljenom ogradom, borcima koji izginuše za Banja Luku - govori o nama danas, jer prilaz-dakle ono mjesto gdje se parkiraju vozila- izgleda gore neko neka prava gradska deponija.
Pisala sam o ovoj temi više puta i bivšem gradonačelniku. Ništa se nije promijenilo. On je uljepšavao ono što se vidi u centru i gradio zgrade–što jest –jest. Samo nije napravio ni jedan j a v n i, lijepo uređeni WC kao na Zapadu, ili Sloveniji-u centru, što sam takođe od njega tražila. Ali, on sigurno nije čitao moje blogove, a saradnici, njih veliki broj, nisu htjeli da ga zamaraju bizarnostima, imao je on preča posla.
Postavljam evo i sada nekoliko pitanja gore pomenutom mladom gradonačelniku:
- Ima li smisla graditi parkove, asfaltirati ulice, uljepšavati centar, a pustiti da se u onome smetljištu na ulazu u Partizansko groblje kote zmije i miševi, da smrdi onaj parking od bačenoga smeća, a radi se o ulazu u groblje onih, kojima bi ovaj grad trebalo da bude zahvalan i oda priznanje za datu mu slobodu ?
- Kada se prije obilježavanja dana oslobođenja 22. aprila pomenuto smetljište može očistiti ?
- Može li se organizovati kakva patrola komunalne policije, a ja mislim da može, da se otkriju i kazne, većinom parovi u autima u večernjim satima, protiv kojih nemam ništa, ali imam protiv bacanja „ostataka„ oni znaju čega, na asfalt, praznih pivskih konzervi i boca, prljavih maramica, itd., ali i onih koji donose slomljene stolice, stare šporete, razno–razne kućne otpatke itd. tamo gdje im nije mjesto?
Mislim da to ne samo da se m o ž e, nego s e i m o r a uraditi, ako ne želimo da budemo prljavi, zaboravni nitkovi, kojima je važno samo ono što je spolja– dakle gladac – a potpuno nevažno što vrijeđamo one koji su ginuli kada su imali godina kao ovi sada što dolaze u tatinim i maminim autima (bogate tate to ne rade, oni imaju bolje i skuplje opcije) nego baš mladi, ili tzv. parovi „na brzaka„ što kaže narod - da prljaju mjesto koje bi trebalo da poštuju. Trebalo bi ih naučiti da poštuju poginule, pa makar i kažnjavanjem.
Na kraju, nemoćna da sama uradim posao o kojem pišem, molim nadležne da se ne sramote, da ne urade ono što je uradio bivši načelnik tj. da ignorišu pomenutu temu.
Ovaj put pokazujem snimak toga „divnog krajolika„ na banjalučki način, koji govori više nego riječi, koje sam napisala u vezi s tim.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (10.03.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal