(Koliko je dosta)

Saga o  prijetnjama Valentina Incka Srbima  se nastavlja.

Lobisti, srpski dušebrižnici, mnoge nevladine oragnizacije, ministri u „pričuvi“, mutivode, autošovinisti, protežei raznih međunarodnih institucija, onih koji misle da je tako, neshvatljivo lako, poništiti, popljuvati, utamaniti volju srpskoga  naroda, koji  bez obzira na vlast, koju trenutno ima, koju može da podržava, voli  ili ne voli, koju blati, ili lovorima veliča, zavisi kako ko, bez obzira  šta zamjera (ali  sve podnosi, bez obzira je li  gladan, a političari prejedeni teletine ispod sača sa  domaćom rakijom, ministarski obrađenom, kao aperitiv, uz rijeku piva i muziku nakon toga), bez obzira ko su mu savjetnici, a ko nastavnici, ko su mu akademici, a ko senatori, ko  sekretarice vladinih ustanova, ko  ljubavnice i  ljubavnici tajkuna i moćnika, ko vozači političara, bio narod  dužan do grla,  sa  „odrezanom“ strujom, bez obzira što su mu javne kuhinje sve punije, što nema posla, bez  obzira što mu juče ili  danas pomaže,  a sutra odmaže neka svjetska sila, bez obzira što daje, ili ne daje  glas nekoj političkoj partiji ili ličnosti  danas, a sutra  vidi  da je pogriješio, bez obzira što zna da u vlasti ima mnoge mucavce neznalice i poltrone,  što zna da u opoziciji (a pozicija ne valja opoziciji,  treba je srušiti  po svaku cijenu) što nema trenutno nikoga ko bi  „oslobodio  mač u kamenu“  naše  nesrećne istorije, u kojoj su „bosanski„ Srbi, kako nas  krsti novi  austrijski namjesnik, a stari „prijatelj“ našega  bogatstva, ruda, šuma i vode,  koji u svome pismu četiri  i više godina od   z l o č i n a č k o g  poduhvata uručenja povelja u Skupštini vodećim Srbima odbrambeno-oslobodičakog rata, a osnivačima Republike Srpske, koji  su optuženi i  presuđeni, robijali i robijaju, ljudima koji su postojali u novijoj srpskoj istorji i neće biti zaboravljeni sa poveljama i bez njih (to Incko ne razumije ) pa, naprotiv  kaže „da su njihovi postupci šokirali  svijet i uzrokovali nezamislive ljudske patnje“ (pitam se šta su za  plemenitog  Incka nezamislive patnje i da li je ikada u svojoj diplomatskoj, ili nekoj drugoj, meni  nepoznatoj, karijeri  saznao, ili pročitao šta su stvarne, nezamislive  ljudske patnje napr. Jasenovac)  dakle, bez obzira na patnje koje srpski narod očigledno čekaju, a ni one prošle nije zaboravio–kako neshvatljivo lako može on, Valentin Incko, visoki predstavnik  od tog naroda tražiti  da se ponizi, da klekne i kaže: Evo, povelje, vraćamo ih, spalite ih, bacite na smeće, uradite s njima šta god hoćete ....  

Je li dosta, pobogu i zaboga, ima li ovome kraja ?

Kad bi one dvije porodice, koje se spominju u jednom blogu i vratile  povelje (a mogu odlučiti da tako urade), jer su date ratnim zločincima, pravosnažno presuđenim u Hagu, što je nesporna  istina - kad bi zaboravili na patnje, stradanja i mučeništva svojih najbližih, kad bi sagnuli glave misleći da će tako riješiti problem – logično misle da bi to bio dobar potez. Dalje se možda nadaju da  među Srbima  vjerovatno ima neko  ko  bi odgovarao  beneveolentnim  strancima  pa će optuživanje i nasilje  proći  tj. prestati ako oni požure da povelje predaju, vjerujući  da Valentin ima dobre namjere, jer hoće da nama  svima ovdje u BiH  bude dobro, pa daje  rok  do aprila  (iako smo u principu  mi  Srbi loš  narod, eto  Bošnjaci  bi  i  to „prekabulili„  ako mi  sa svoje strane učinimo to što od nas traži Incko), samo   da  se pomirimo po njegovom (!)   receptu,  prije nego što on napusti mjesto svoje dugogodišnje dobro plaćene  „patnje“ .

Tako bi  sebe Incko  poredstavio  u svjetlu  bosanskoga mirotvorca, a  pomirenje, naravno, zavisi samo od Srba, koji stalno prave probleme i neće da se mire. 

Dakle,  kada ovi „padnu“  koji sada vladaju, a  kao popuštaju (saga o NATO –u  i  dokumentima, različito tumačenim, postaje već prava burleska), doći će neki koji su bolji Srbi, možda će više popustiti, jer su  podobni, multietnični, spremni za europske izazove, za novine, pogotovo za  druge i drugačije, i sarađivaće (što vjerovatno i hoće) te da će tada nastupiti bolje vrijeme za ovaj narod, vrijeme opšteg pomirenje - međutim  ljuto se varaju.

Počev od  Radovanove ploče,  simbolički  rečeno, ljudi koji su odlučili da Srbima ne daju mira,  nastavljaju  svoj posao. To nije jasno samo onima koji  vjeruju EU-u  a ni  jedno obećanje  nije izvršeno onako kako je rečeno. Nego, nije dovoljno, treba još. Kao kad uvaženi, novi, Patrijarh srpski, Porfirije, divno i dobronamjerno, izgleda i  lično uvjeren kao pravi, pomirljivi  duhovnik, narodu na Baniji kaže da će hrvatska država  i  katolička crkva (!)  – pomoći da se patnje srpskog naroda nakon zemljotresa ublaže, kao da je prije bilo bolje! Hoće, kao ona narodna, daj Bože  kćeri da te paša uzme, ali cigani oko kuće hodaju. Treba samo poslušati jednu od sjednica hrvatskoga Sabora (zastupnik Mosta) i sve će u vezi Vučića i  Srba  četnika biti jasno, bez obzira na riječi optimizma i pomirenja  koje nudi novi Patrijarh.

Dakle, za  Incka  p r e d a j a  pomenutih  povelja  ne znači ništa. On hoće ukidanje  skupštinske o d l u k e  o davanju povelja. Nota bene srpska Skupština nije  vrhunski  zakonodavni  organ ! On je  taj  o r g a n  kao što su to bili njegovi čuveni prethodnici.  Iza  predaje povelja dolaze, vjerovatno, ozbiljni politički koraci  ka  uništenju  svega  što ta  Skupština i njeni osnivači  znače  i  značili su za Republiku Srpsku.

Incka  najmanje interesuje Čubrilović, njegov pložaj teško da je ugrožen, mada bi i na to trebalo da je spreman, on hoće dobrovoljnu predaju tj. odustajanje Republike Srpske od toga šta ona jeste, ako pogazi  odluku svoje Skupštine, ili neke njene komisije.

Dugogodišnje  robije za  djela Kradžića  (što će mu se vjerovatno desiti), Plavšićke i  pok. Krajišnika, tj. za nezapamćene zločine u istoriji civilizacije, učinjene od  vodećih Srba u RS-u - ne smiju se  nagrađivati  poveljama, nego mi moramo svuda i svakome priznati da smo narod koji je iznjedrio  ratne zločince  - uvjeravajući  nas  Incko i drugi da smo potomci  i  sljedbenici nacista!  A mi to nismo. Mi znamo da nije tako. Ali,  jači od nas malih  su, nažalost, d a n a s  smislili  i odredili  ko su oslobodioci, a ko teroristi, ko su junaci i heroji, a ko pobunjenici i zločinci. To je  matrica ovoga  novog svjetskog  poretka u kome nema mjesta za  bivše heroje, za srpske junake, za svijetlu srpsku istoriju.

Ako demobilisani borci i invalidi, koji sada imaju kakav–takav status, koji bi naravno mogao i morao  biti puno bolji  i red  je da  hitno  bude  bolji  – misle da će im u promijenjenim uslovima (mislim na političke, tj. gubitkom Republike) biti bolje – takođe se varaju. Razlozi su jasni.

Dugoročni  bošnjački  ciljevi  se  izgleda ne shvataju.

U „genocidnom“ entitetu, koju strašnu etiketu hoće da nam nametnu, sa  vođama ratnim, koji  jesu  presuđeni ratni zločinci, kojima  se ne smiju  davati povelje,  a  kamo li ostaviti  narodu  sjećanja  na njih,  kada  borci (njih više desetina  hiljada)    priznaju da su im vođe  teški  zločinci – što oni  po Hagu jesu i  to je neoboriva činjenica (za sada i ko zna još koliko dugo, jer vrijeme nosi nezamislive promjene, a kojih  smo naočito mi Srbi  svjedoci), sa entitetom koji je zato, prema  neprijateljima koji nasrću na Republiku,  „na klimavim nogama“ kako vjeruju Bošnjaci i  čine sve da ga  sruše prevlačeći „strpljivo na stranu nekakve čudne sarajevske, „gradjanske“ (!)  opozicije  čak i one koji su stvarali Republiku Srpsku  (mislim na neke ljude iz  državotvorne stranke  SDS –a  koji u posljednje vrijeme prelijeću u druge stranke) mada su to neki  tajno radili  i ranije što  izgleda  nekima  u RS –u nije sasvim jasno – otvorena bi bila vrata za  ostvarenje bošnjačkih  ciljeva.

S tim u vezi  su, nedvosmisleno, planirana, „za svaki slučaj i ako zatreba i   migrantska naselja u BIH –tek da naivni  Srbi gledaju, a ne vide, kako su svi migranti skoro istog rasta, godina,  vrlo dobre  tjelesne konstrukcije, ne oboljevaju od korone (ili mi ne znamo), radi se o vrlo malo žena  migranata, još  manje  ima cijelih porodica sa  djecom –dakle to   n i je   narodni  egzodus  pred neprijateljem, dakla od rata, što čovjek još i može razumjeti, a  što samo po sebi ima jasnu  poruku.

Poginuli srpski  borci su, dakle, dali  živote ni za šta. Neće biti milosti, ni  oprosta borcima srpskim  – onima  koji su prema  Bošnjacima  bili  izvršioci „genocida“, a  šta je  genocid u  pravom, izvornom  obliku, moglo se  vidjeti  u jezivim  scenama  smaknuća  iz  jasenovačkog  logora smrti.  

Mene ne čudi reakcija fakultetske profesorice istorije iz Beograda, ili „dobronamjerne“   Srbljanovićke  i  inih –  koji  u „Dari sa Kozare“ (bila  plagijat  ili ne, stari i novi  scenarij prikazuje isto)  vide srpsku, banalnu propagandu, način da se sada uznemiri „dragi  zapadni region“,  jer je  jedno, (valjda ritualno) „klanje u autobusu iz  filma Loradana Zafranovića Okupacija u ......“ značajnije  i umjetnički  „vrhunskije“  prikazano, nego strašna Darina priča, čime  je kao ustaška  ideologija  uništenja Srba, Jevreja i Roma bila jasnije i SNAŽNIJE data nego cijela   BANALIZOVANA i propagandna  poruka „Dare sa Kozare“. Sramota, mada, naravno, svako ima pravo da misli kako želi, pa i srpski  kritičari  pomenutog filma. Kad imamo  ovakve  naše kritičare, drugi nam i ne trebaju.   

Jasenovačke užasne scene patnje i  ubijanja djece sa Kozare bile su  pravi neviđeni zločini  i nezamilsliva patnja najbrojnijeg od svih paćeničkih naroda,-srpskog  naroda  i  njegove   nedužne djece  – koja  je zabetonirana  u jamama i  odnesena  krvavom  Savom  sve do našeg  stonog, danas megapolisa,  Beograda  (unakaženi  leševi su plutali  kilometrima niz Savu) koje bi  trebalo  da  šokiraju svijet. Da li će?  Ili će biti srpska propaganda, banalizacija tragedije koja je bila veoma stvarna, stvarnija  nego što normalni ljudski um može i da zamisli.

Ili je sve  o v  o  što se dešava, zapravo akcija da   se ne  bi  saznalo  ili obezvrijedilo   sve  o n o   užasno, što  se krilo  godinama  od javnosti o endehaovskom  logoru smrti, ma  ko  i ma  kako  to  obradio?!

Nije li, možda,  otkrivanjem užasnih  zločina cjelokupnoj svjetskoj javnosti u pomenutom  filmu o Jasenovcu koincidirala i  posljednja,  neočekivana  i  u zadnjoj etapi njegovog boravka, poduzeta, aktivnost uvaženog predstavnika visokog, ovaj  put  imena  Incko, prema  Srbima  u BiH ?!

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (03.03.2021)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal