Rezimirajući eho opšteg odijuma i napada boraca i veterana na ideju da se preživjelim i preminulim članovima „Asocijacije stvaralaca Republike Srpske“ prizna učešće u presudnim događajima iz 1991 godine za Republiku Srpsku (sada je sasvim jasno ne i fantastični iznos od 140.000 KM, koji je najvjerovatnije spin-priča, plasirana putem BN TV–a, jer ove informacije, bar po tvrdnjama čelnika partija koje su ovu ideju podržali u izjavama nije bilo ), dakle u civilnom rađanju SRPSKE REPUBLIKE, čime je sebe SDS i nazvala državotvornom stankom. Kad od toga odustane–šta će joj ostati. Danas je međutim i to sporno. Sporno je zapravo mnogo toga .Navodno, prvi poslanici nisu nikako učestvoval u ratu, oni su se skrivali po skupim hotelima na Palama, u podrumima, fržiderima, svi od reda lupeži, ratni profiteri, prevaranti, kukavice itd. Na stranu što je jedan poslanik poginuo od muslimanske ruke prije početka rata, a drugi u rovu sa saborcima, što bi se dalo i provjeriti, kada bi neko imao iskrenu namjeru da stvari vidi iz pravoga ugla.

Međutim, ugao gledanja na pomenute ljude, tj. na slijed događaja od 1991 pa do Dejtona, danas se fantastično poklapa sa uglom gledanja zvaničnog Sarajeva, imajući u vidu dugogodišnje presude, doživotne robije svakog našeg ratnog generala i značajnijeg vojnog straješine, kao i jasnu namjeru da se negira naš ODBRAMBENI rat, a propagira naša AGRESIJA na SOPSTVENU ZEMLJU, te konstantan PRITISAK Sarajeva DA SE PRIZNA GENOCID u Srebrenici.

I danas akademik prof. dr. Kurtćehajić komentariše „kako je VRS već presuđena kao genocidna“ , a čuvena političarka, a ucvijeljena majka, Munira Subašić, koja se ponovo sprema u Hag, izjavljuje kako je, parafraziram svaka stopa na kojoj je bila VRS zapravo bila genocidna. Dodaje čudeći se zašto je Šarović pristao na onoga Grujića ili Grujičića, u Srebrenici, kao on je radikal, pa  pita zar i ti Šaroviću, a mi mislili da ti nisi takav...ili tako u tom tonu. Nisam samo ja pročitala ove izjave, vjerovatno su to čitali i borci i veterani–misleći, pogrešno, da će Bošnjaci nekada odustati od ovakih izjava u vezi VRS. Neće. Dokaza ima toliko da ih ne treba nabrajati. Onaj ko misli da su izjave ovakvog tipa bezazlene–veoma se vara.

Ja nemam podatke iz skrivenih političkih krugova i igara, jer ovo ovoga trenutka liči na sagu ali jasno je da baš taj  ogromni iznos, baš u ovo vrijeme, koji je kao bio spreman za stvaraoce-i bio bačena udica da se PONOVO omrzne, degradira i ispljuje jedna grupa ljudi, koji su u teškom vremenu donosili teške odluke (riječi naše presjednice RS), čak možda i nesvjesni posljedica, kojima će biti izloženi i oni i sam srpski narod, ali odlučni da se suprotstave volji SDA. Nije moguće da se ne shvata da ova haranga sadrži u sebi negiranje stvaranja Republike Srpske u mirnodopsko vrijeme, dakle prije rata, političkom voljom srpskog naroda, izglasanom u Skupštini od strane srpskih poslanika, stvaranjem Vlade kasnije VRS, organizacijom Republike koja je zbog toga i mogla opstati u Dejtonu. Ako nije mogao ostati u JUGOSLAVIJI koja je bila razvaljena, narod srpski nije želio ni da živi u nezavisnoj BiH. Tada je i odlučio da uzme sidbinu u svoje ruke putem svojih legalno izabranih poslanika. Sva politika i pokazane namjere Bošnjaka jasno potvrđuju njihovu ocjenu tih događaja, praveći od naše vojske-vojsku pobunjenika protiv međunardno priznate zemlje, a RS je priznata kao sastavni entitet nove zajednice (a ne države), zajedno sa entitetom Federacije BiH (Bošnjaci i Hrvati) stvorenim ranije u Vašingtonu. Neupitna istina je da Republika Srpska nije stvorena u Dejtonu, nego oktobra 1991, a vojnički odbranjena u ratu od strane VRS, Svjetski arbitri nisu mogi negirati faktičko stanje u BiH 1995 i tešku borbu VRS, koja je branila baš tu, u oktobru 1991. proklamovanu, zakonodavnu volju srpskog naroda da stvori svoju Republiku, i teritoriju koju je tada držala VRS. Nažalost veliki dio teritorije smo izgubili voljom onih koji dijelili zamlju kako su htjeli, a želju da se odvojimo od nezavisne BiH nismo ostvarili.

Pišem blogove već godinama i nisam ni jednom rječju nikada uvrijedila nekog borca, ili invalida VRS, dapače, pisala sam i pišem o srpskim  stradanjima, majkama koje su gubile sinove, ženama koje su ostale bez muževa, o našim stratištima i tome da su samo Srbi osuđeni na sedam stotina i više godina zatvore. Ali, ni to nije dosta.

Jednostavno, ja samo ne želim, niti mogu postupiti drugačije, nego što sam do sada radila, a to je da ukažem kako je ovo što se dešava višeslojan problem i kako neće biti riješen time što će unijeti sjeme razdora u narod, gurajući borce i veterane da se suprotstave grupi od nekoliko desetina preživjelih ljudi, koji su kako oni kažu bili samo inžinjeri koji su postavili grede ili šipove za kuću, svejedno je to pogrdno, a oni je dalje dograđivali i konačno je podigli-što će naraštaju mladih koji su ovdje još ostali stvoriti sliku koja nije istiniita, koja će uzdrmati i onako tešku situaciju u kojoj se danas živi. Bilo je bolje ne dirati ništa, bilo je bolje ostaviti stvari kakve jesu–a ne blatiti cijelu grupu ljudi, ispljuvati ih i gurnuli na deponiju istorije.

Nemoguće da ne shvataju da to ne može biti istina–da će to biti davanje srpskih glava na panj Bošnjacima, izdaja čina  osnivanja Republike u čemu učestvuje čak i SDS–što mi je najmanje shvatljivo, PDP mi je jasan-jer kada bi to bilo istina–stvari bi stajale baš onako kako to žele Bošnjaci. Nestanku RS više ništa ne bi stajalo na putu. Nema zastave, nema himne koja je bila naša, nema mnogo čega, vojska nam je gore u nekom zajedničkom zagrljaju sa drugim pukovima–pa da se i to znalo na početku–pitanje je šta bi bilo da je bilo... Ili bi možda saradnja na polju odbrane bila „sustavno„ bolja nego sa stvaraocima. Sve je moguće.

Ja ne branim gosp. Krajišnika, nisam njegov advokat, on može da se brani sam-ali zašto se čekalo dvadeset i pet godina nakon rata da se stvari sa ratnim profiterima, tamo gdje se to dokaže, jednom riješe? Priče opozicije su priče, dokazi koji se podastiru su dokazi. Uostalom, ta priča bi pogodila mnoge, čak i one koji se danas kriju iza politike i funkcija, a koji su bogatstvo stekli veoma upitno. Međutim, ako borci i veterani i mnogi drugi vide jedini problem samo u Krajišniku, čovjeku koji je bio veoma bogat i prije rata, koji je odrobijao trinaest i više godina kao predsjednik Prve skupštine po haškoj presudi–pa tako negiraju ulogu Karadžića, generala Mladića i drugih ljudi, koji robijaju po kazamatika zato što su svaki na svoj način žrtvovani da bi Republika živjela, ako se negira uloga većine časnih ljudi u Asocijaciji–tada se čitava saga, koja se danima razvlači na BN–TV kao udarna tema, odmah iza korone-pretvara u nekakav smišljeni bojkot, u harangu prema tim ljudima u cjelini, a nikako samo prema Krajišniku. Ovako, sasvim očigledno , sami ljuljamo temelje na kojima smo konačno izgradili svoju kuću.

Da li je trebalo da nemamo civilnu, dakle zakonodavnu vlast, nego samo vojnu?! Možda jeste, bar tako sad izgleda, jer bi to sjajno išlo u prilog onima za koje i onako ne postojimo, i koji će učiniti i čine sve da negiraju način kako je stvorena Republika. Da li su svi unutar te civilne vlasti bili moralno čisti, patriote, ili kradljivci, lupeži, šverceri itd. dok su borci ginuli u rovovima–naravno da je bilo i takvih. Ali, ponavljam, zar treba ostale lišiti čistog obraza zbog pojedinaca-ili ovaj projekat ima dublje, daleko opasnije namjere, o kojima ne bih ni da pomislim.

Veliki broj prvih poslanika bili su privrednici, direktori, doktori, sudije, advokati, profesori, ugledni stručnjaci, ugledni Srbi iz Sarajeva, ali i drugih krajeva ondašnje BIH , a ne polupismeni politički naturščici , koji su skupili diplome za par mjeseci i blebeću stvari o kojima pojma nemaju, a u najvišim su organima RS i BiH (a borcima to izgleda puno ne smeta, šta je plata od 2000 do 5000 KM mjesečno!)-koji su napustili svoje stanove, kuće, automobile, uspješne poslove i karijere i otišli na Pale, praktično u šumu-da budu pobunjeni Srbi. Neki nisu stigli ni da odu. Bili su zaklani na kućnom pragu–dr. Najdanovic, napr. Neki su čudom izmakli čuvenoj kasarni Viktor Bubanj u zadnji momenat. Nisu morali. Nudili su im čak mjesta u Sarajevu, da ostanu. Nisu htjeli. Može li neko ovu činjenicu pobiti relevantnim dokazima?!

Republika Srpska, dakle, jeste stvorena 1991 godine, oktobra mjeseca. U ratu, koji će nastupiti kasnije, vojska RS biće stvorena 2.maja 1992 godine na Skupštinu u Banja Luci. Da su Bošnjaci mogli da ospore tu činjenicu–davno bi borci VRS bili gonjeni po šumama i gorama „manjega entiteta „kao hajduci, baš kao četnici 1945, mada Bošnjaci našu VRS i danas javno zovu četnicima. Niko ne reaguje, borci ćute.

I na kraju, jedna hipotetička situacija. Republika Srpska bi možda danas kad ima zaokružen entitet, institucije, Skupštinu, Vladu, poslanike–patriote–i gore i ovdje–Rusiju iza sebe itd. mogla  pokušati da se odvoji od BiH. Tu ideju mogli bi da ostvare-sadašnji poslanici kao oni davne 1991,  tada bez podrške Rusije, bez podrške bilo koga u svijetu, baš naprotiv–ali to bi značilo da ostave hacijende, vile, bazene, skupocjene automobile, fakultete, dobre poziicje gore u BiH i ovdje na ključnim mjestima itd–i odu, recimo, na Manjaču, simbol otpora srpskog naroda protiv ustaša-gdje mogu da organizuju skupštinsko zasjedanje bez Bošnjaka, da hrabro proglase otcjepljenje . Postavlja se pitanje-koliko bi njih u tom projektu slijedilo hrabre ideje Milorada Dodika? Teško.

Dakle, da rezimiramo pošteno-niti su svi veterani sirotinja, niti su svi stvaraoci bogataši. Da li će se neko sa ovim složiti, ili ne, stvar je svakoga od nas. Ovo je moj stav. Nikome ništa ne dugujem , niti sam od nekoga nešto uzela. Radila sam gotovo čerdeset godina. U Sarajevu, za 22 godine staža u elitnim firmama, dobila sam 9KM penzije (može se provjeriti) i dobila svoju ličnu, profesorsku penziju 2011. nakon što sam dobila otkaz na svom matičnom fakultetu u Banja Luci , zbog pripadnosti tadašnjem SDS–u na moju sreću sa punih 65 godina, koja je tada bila veća od penzije moga muža, poslanika Prve skupštine. Nažalost nije je kakvu takvu dugo uživao.

Znam da mnogi koji su danas zbunjeni ovim političkim galimatijasom-nisu bili ni rođeni kada se stvarala Republika Srpska. Zbog njih ovo pišem, jer oni saznanja o stvaranju Republike i o proteklom ratu dobijaju iz različitih izvora, često nedobronajmernih. To što se danas u Republici živi loše i što mladi odlaze–sigurno nisu krivi stvaraoci Republike Srpske.

Sada je veoma lako dići se protiv onih koji nisu na vlasti, jer su starci, nekadašnji prvaci, laka meta. Mnogo bi teže bilo dići se protiv onih koji ničim nisu zaslužili da danas „obnašaju“ vlast, dakle protiv onih koji se uvlače svakoj vlasti, koji se šlepaju uz Dodika, sve gledajući kako će ga oboriti-toliko ga vole, vjerujem da on to zna-protiv onih koji se kurvaju, prebacujući se iz stranke  u stranku, uspješno praveći brdo para.

„Prvi su se digli na otpor, a ostali zadnji„ rekla sam u jednom blogu-i pri tome ostajem i danas, dodajući da će preživjeti i oni kojima ne treba DODATNA isplata, kao neku već imaju, koju će im kao milost možda dati oni, koji su ovo i zakuvali. Zato neka ne daju ništa, poštenije je i manje uvredljivo. I neka ćute. Nadam se da će borci, veterani i iz ovoga tužnog scenarija ipak makar koliko toliko profitirati. Zaista vrlo iskreno želim da uspiju, te da ova naša bruka nije bila uzalud.

P.S. Ima, možda, dobro rješenje ili prijedlog. Podsjećam da su svi potpisnici Deklaracije o ujedinjenju država u jednu, današnju demokratsku SAD, tzv. Očevi nacije, tokom godina svi do jednog pobijeni. Na razne načine. Možda bi to bilo rješenje za preživjele prve poslanike, a za preminule je i onako već sve gotovo.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (30.07.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal