Mladi, uspješni maratonac Draško S. nas pravi budalama objašnjavajući, nama naivcima, da nije rekao ono što je rekao. Čak je i onima koji mu žele dobro jasno, da se iz onoga šta je rekao nikako ne može izvući onaj srceparajući opširniji dio njegove naknadne pameti, koji je kasnije pridodat. Možda bi pametni Grmuša, kolega mu iz sjenke, morao konačno da se uključi i napiše mu šta će govoriti, jer ako sam bude govorio šta mu padne na pamet, može sve upropastiti.

Prave, žIvotne stvari za narod, idu, međutim, dalje od galimatijasa političkog života u BiH, imenovanja, budžeta, dogovora, koalicija, partnerstva itd. - sasvim drugim tokom, tokom opšte opasnosti. Ponovo.

Prva i zadnja vijest je na svim, našim i stranim, medijima KORONA. Zbrajaju se preminuli i zaraženi u Republici Srpskoj, cijeloj BiH, regionu, Americi, Kini itd. Čovjeku dođe da posegne za bilo čime što će ga omamiti, isključiti uz svakodnevnog straha od povećanja broja zaraženih i od mjera koje bi možda ponovo mogle biti uvedene - ako se ne desi neko čudo. Pri tome ljudi , ošamućeni od prethodnih mjera, zastrašeni od budućnosti koja je izvjesna samo u smislu toga da može biti gore – ni sami ne  znaju, niti mogu znati šta će i kako će. Okreću se filmovima na TV-u od  kojih opet većina, osim sladunjavih ljubavnih priča i starih vesterna, takođe pokazuju strašne katastrofe i višestruka ubistva komadanje leševa, vampire, demone, put na Mars, Mjesec itd.

Koga je recimo briga, u sadašnjoj alarmantnoj priči, što je Đoković bio u Visokom ako je to njemu ono što mu odgovara i treba. Nije valjda da je to ON radio u propagandne svrhe pomažući Osmanagiću i Visokom. Gluposti. Lično, ja mislim da je Osmanagić baš laf, pametan, obrazovan, poduzetan, svjetski putnik baš njemu kao treba takva vrsta reklame! Zar nije istina da sve zavisi od čovjeka, od onoga šta osjeća, šta mu godi i tijelu i duhu – bez obzira da li je to realano, ili nije za druge ljude. Ne upoređujući, naravno, bilo bi to kao kad bi neko nekome ko je posjetio Međugorje, ili Lurd – rekao kako je to besmislica, da je osjećaj duhovne punoće koji čovjek ima kada obiđe neki čuveni manastir –izmišljena emocija, ili propagiranje vjere. Dapače, mislim da je Đoković zaista čovjek koji treba i može dati podršku i litijama u Crnoj Gori, ali i njegovom ličnom duhovnom doživljaju u visočkoj piramidi. Samo neko, duha veličine naprstka, može komentarisati šta radi  i što je bio Đoković u Visokom.

Pustimo sada lupetanja plaćenih novinara i nadri-psihologa –vratimo se stvarnim problemima.

Radi se o širokim mogućnostima za podizanje kredita i pozajmica za narod u Republici Srpskoj. Prije svega na meti su penzioneri, čije mogućnosti vraćanja kredita su zaista neiscrpne!! Uzmite ovoliko, onoliko, bez kamata, bez dodatnih troškova, itd. Pitam se čija li je ovo zamisao? Da li se neko zajbava s ljudima koji su ostali bez posla i koji ne mogu plaćati ni one kredite koje imaju – a kamo li uzimati nove. Da li je moguće da Vlada za ovo zna, da ministri znaju za pozive banaka, svakodnevne oglase koji paraju uši - kako je potrebno samo ući i uzeti pare. Vraćaće ih ko preostane..

Svaki komentar u ovoj situaciji je izlišan, imajući u vidu da mi ne znamo kakva nas jesen čeka. A sigurno je da ne može biti bolje, nego što je to bilo u proljeće, tj. oko Đurđevdana.Čini se da može biti samo gore. Jer, ljude pomori čudesna pandemija virusa u JULU, dakle u vrhu ljeta, samo sada mori mlade i djecu kao da se radi o bakteriji salmoneli, koju dobiješ kad pojedeš pokvaren sladoled, ili majonez u ruskoj salati itd. E, to sada nije slučaj. Sada stradaju oba plućna krila od upale na vrućini od 30 stepeni, izgleda da zato i nije vruće kako je obično u julu, osim dva dana nedeljno. Kakvog to ima smisla, ne znaju ni  stručnjaci koji se virusima bave. Kako da mi, obični ljudi, znamo šta se dešava.  

Nekada kad smo radili u čuvenim, danas zaboravljenim firmama, tvornicama sa desetinama hiljada radnika, itd. ali bili smo strašno neslobodni. Samo, mogli smo svi, u julu, paliti stojadine, juge ili šta već, kako je ko šta imao i spremati se na more s dvoje djece, najmanje petnaest dana. Danas, to je za mnoge nemoguća misija, čak i da korone nema.

Danas se treba prepustiti „Banjalučkom“, mada za mene može i „ Nektar“ jer od ozbiljnih misli zaboli glava, a nekoga i leđa, pa je bolje uhvatiti se one rashlađenje boce, koja pjeni li, pjeni, puno bolje od drugih...

Sasvim spontano ugledah u momentu neprevaziđenog Mektića kako skače lastu u onu pjenu u rijeci, zaboravih kojoj, a nije ni važno i rekoh sama sebi, Bože blago njemu! Zašto? Pa odgovor nam je svima na dohvat ruke. Osim ako rukom, ne poštujući mjere zaštite, bez rukavice, uhvatimo za... Dobro, mislim na koronu .

Diveći se Mektiću, ja se pitam, vidjevši ga obnaženog, u kupaćim gaćama, zašto SDS nije izabrao NJEGA ZA PREDSJEDNIKA STRANKE, čini mi se da bi on unio onaj neophodni žar, onu sirovu, muževnu snagu, onaj lasta – zalet u umrtvljene članove stranke, u uspavanu facu poštenoga i dubokomislećeg Šarovića, zagledanog u beskonačnost. Ili, konačnost, kako se uzme. Ili kako ko uzme.

Srećan vam godišnji umor, narode srpski.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (20.07.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal