Radmila Trbojević
Šta nam se ovo događa..
Sa spiska užasnih vijesti kao što su požari, oluje, ubistva, zlostavljanja itd. koje svakodnevno slušamo i gledamo, pogodi nas nedavno kao grom iz vedra neba i vijest da se na UKC-u našega grada, klinici koja se može pohvaliti uspjesima, kako stručnim tako i infrastrukturnim dometima – desio nezapamćen događaj, tj. da je jedan ljekar, uvaženi specijalista i kako mnogi kažu sjajan u svome poslu, navodno počinio djelo/kako se čini više djela u nizu u protoku vremena/ koja se, ako budu dokazana materijalnim dokazima, graniči sa opasnim psihičkim poremećajem, devijacijom koja teško da nije bila primijećena ranije. Mislim da je potpuno nevjerovatno da to medicinski radnici nisu davno prije uočili i prijavili. Činilo se, kako s a d a izjavljuju svjedoci, da se doktor i ranije ležernije ponašao s primjesom šala, koje kako se stručno kaže koje „asociraju„ na homoseksualnu sklonost, da je pio (zamislite anesteziologa koji pije), a da je to sve godinama bilo shvatano kao doktorovo ležerno ponašanje, smisao za humor – a vrlo vjerovatno sve pokriveno apsolutnim doktorovim neprikosnovenim ugledom, na osnovu stručnosti, koju je on stvarno imao. Iza toga se, možda, krilo nešto sasvim drugo. I ne bi to u današnje vrijeme bilo ništa novo i neobično, ako on jeste dobro prikriveni homoseksualac – da doktor, kako se sada navodi i u šta se za sada sumnja, nije uradio nešto što se ni zamisliti ne može, monstruozno do te mjere da normalan čovjek to ne može ni u snu da sanja.
Da li je moguće da se sve jeste odigralo kako se navodi u strašnoj vijesti koja me uzdrmala kao čovjeka, majku i baku – i normalno ljudsko biće, ako pod normalnim shvatamo da se ne smije drugom biću nanijeti bol, povređivanje i zlostavljanje, pogotovo ne nemoćnom, koji nije u stanju da se odbrani, a biva izloženo nezamislivim radnjama osobe – doktora koji je pored pacijenta da bi ga liječio, da bi mu pomogao da izdrži strašnu sudbinu koja ga je odvela u tako dugotrajnu komu. Samo onaj ko je doživio takvo stanje, ili onaj čiji je član porodice imao iskustvo bolesti, ili povrede, zbog koje je bio uveden u komu – zna o čemu pišem.
Ma kako se ovaj strašni slučaj okončao, a vjerujem da će biti moguće saznati kakvi su stvarni, nedvosmisleni materijani dokazi i kako će sud cijeniti izjave svjedoka (a postavlja se pitanje je li bilo časno ćutati o svemu što su izgleda mnogi znali), koji će neumitno morati utemeljiti optužnicu i objelodaniti šta se stvarno desilo. Neki kažu da su na tom odjeljenju postavljene kamere, a kamere su morale zabilježiti u najmanju ruku neobično ponašanje ovoga doktora, i ako bude dokazano da je doktor sramno pogazio zavjet koji je dao onoga dana kada je primio svoju diplomu - popuštajući svojoj strašnoj tamnoj psihičkoj strani, svome demonu - onda neka ga zadesi ono što je zaslužio, neka ga stigne kazna koju zaslužuje – mada kazna neće biti adekvatna užasu za koji se, za sada, samo sumnjiči.
Ako tako ne bude – i ako glasine koje se čuju u javnosti o tome da mu je sve podmetnuto, da politički nije na “ fonu“, da se bunio za neke stvari itd., da on nije takav, da je čovjek o sebi pri sebi – budu potvrđene nedostatkom materijalnih dokaza - onda će to biti druga priča. I tako može biti, mada sve što sam do sada pročitala i čula - a ne bih nipošto da prejudiciram - govori da se na odjeljenju Anestezije i reanimacije pod upravom dr. Golića ipak dešavalo nešto što nije sasvim normalno.
Pacijent koji se iz kome probudio odgovoriviši na pitanje supruge „Koga se boji“ rekao „doktora“ bez obzira na komatozne halucinacije, priviđenja, kratke lucidne momente, dakle stanje koje je izuzetno teško i kompleksno, što znaju oni koji su imali priliku da budu uz svoje najbliže u tome stanju - taj odgovor jasno govori o tome da se nije, u najmanju ruku, osjećao bezbjedno uz čovjeka od kojeg mu je zavisio život. Tu nema greške.
Vrijeme i dokazi će pokazati šta je bilo i kako je bilo.. Svako drugo nagađanje i priče o ovoj aferi, bilo afirmativne po doktora, ili da se radi o doktoru monstrumu - izaći će na vidjelo. Zagonetka koja trenutno vlada u našoj javnosti je sasvim realna i nije neobična.
Činiti zlo, ako je poznati doktor to činio, a ostati nekažnjen – nije pravedno. S druge strane nije pravedno optužiti ga za nešto što nije uradio. Da ovo ne ostane rašomonska priča - moraju se pobrinuti oni u čijim je rukama zakon i pravo, dakle dokazi, jednako za sve ljude, bili oni doktori nauka, ili obični, sasvim obični ljudi....
Tako bi trebalo da bude.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (24.01.2020.)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal