Čovjek se pita da li je Spoma, koja u Skupštini ustane i diskutuje na temu, valjda, stanja sreće naroda u Srpskoj i na svoj unjkavi, mlitavi i bezizražajni način (ne znam kakava je kad nije pred kamerama) istakne da je, parafraziram, siromašnima, dakle običnim ljudima, super, da su zato što su skromnih primanja zapravo izrazito dobro raspoloženi, da je narodu b o l j e biti siromašan itd i sve u tom smislu - postala naša nova srpska heroina, jača i od same uvažene Predsjednice Republike.

Pitam se da li je toga dana Spoma bila dobro, tj. da li je....dobro nisam budala pa da napišem nešto što sam čula, a i da znam to sigurno - još prije ne bih napisala. Pitanje je da li je žena tada došla odmorna i čila iz, pretpostavljam, Zvornika, jer ako je noćila u hotelu „Bosna „ sve je moralo biti u redu, da li je u autu bilo sve kako treba, mislim da li je dovežena lagano, ili možda prebrzo u sjediše Parlamenta. Ako se vozila lagano onda je z a i s t a mogla vidjeti kroz prozor svoga vozila, ako nije od političkog umora i napora spavala, narod srpski kako kliče, maše joj veselih faca, a oktobarsko sunce mami da se izađe i sa narodom proslavi sreća neviđena.

Ako je vožena prebrzo bila je uskraćena za tu prelijepu sliku stanja naroda, jer ona je izabrana većinom svojih glasača da ih brani, štiti, unaprjeđuje im život, da bude bedem svojoj partiji mislim bivšem DNS–u koga je izdala, a da se nije ni okrenula. Dobro DNS više nije cijeli nego je prepolovljen, a sada se na toj polovini zvanoj DEMOS, kao na hridi u moru, Spoma drži stoički uz još dobro držećeg Čubrilovića, mada je nekada ostavljala utisak da je njeno sidro M. Pavić, što je pretpostavljam i bio, sve dok ga nisu ujele guje iz potaje...

Jasno je da Spoma, ovom zadnjom diskusijom na svoj način utire put napretku te novoosnovane partije filozofskih ideja, koja je rasturila nekada moćnu stranku sa preko stotinu hiljada glasača. Koji su pravi razlozi toga rasturanja, niti znam, niti mogu špekulisati promišljanjima, jer u politici nema mudrosti, a još manje analitike, jednako tako kako ne znam zašto se DNS, bar ono što je ostalo od njega nakon šumova i buke i dalje ukrcava u tramvaj zvani  čežnja..tj. SNSD. Čini se da stara ljubav nema alternativu i da je teško može zamijeniti nova, bez obzira šta i koliko neko drugi nudi. Dogovor partnera  kuću gradi a raspad dugogodišnjeg braka i rasturanje pozamašne tečevine - ne garantuje ništa osim velikih problema. To pametni znaju, a budale srljaju.

Vratimo se Spomi i filozofskom pitanju ko je srećniji, siromašni, ili bogati ljudi. Stvar je krajnje jednostavna: Onaj ko d a n a s ima posao, ko radi za pristojnu platu i ima dovoljno da podmiri račune, kiriju,  struju kredite i prehrani porodicu može biti srećan. Još ako može donekle da napuni frižider taj je junak našega doba. Nisam naravno na prvo mjesto stavila zdravu djecu i unučad, jer to se valjda podrazumijeva.

U tom smislu pitanje uvaženoj zastupnici: Da li je Vama, kad ste se okrenuli od uzgoja rasnih pasa, što radi Vaš cijenjeni muž (što izuzetno poštujem, i ja sam imala divne pse, bijelog švajcarskog vučjaka Belišu i šarplaninca Čarlija, dok mi je suprug bio živ) tek tako palo na pamet da svoj fakultet i neko  reativno obično mjesto, pojma nemam koje, a nije ni važno - konačno unovčite angažmanom u politici, bez obzira da li ste u svojoj opštini Vi bili po nečem   prepoznatljivi, ili ne – dakle pokušali ste – i uspjeli i tako jednom zauvijek promijenili status Vaše uvažene porodice, prijatelja i rođaka? Tu ništa nije bilo slučajno, niti filozofsko tj. neko pitanje sreće, zar ne? Morate priznati da u Vašoj porodici nije sve isto od kada Vas kući, evo već više godina, dovozi službeni auto. Politički ste moćni i uticajni Vi - a ne Vaš, pretpostavljam srećni muž.  

I sami znate da je odluka da se neko bavi politikom kod nas danas usmjerena samo u jednom  pravcu - sticanju velikih benefita. Nekih drugih ambicija, empatije prema narodu nacionalnih idela, znanja, stručnosti koju treba angažovati za dobrobit zemlje itd. - teško da ima među zastupnicima. Mada ima i poneki izuzetak. Možda.

Dakle, ta priča o srećnom siromaštvu je za debile kakvih vjerujem ima malo u narodu srpskom.

Ili se ja, poštovana zastupnice Spomenka, s oproštenjem, jebeno varam!?  

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (05.11.2019.)