Pročitala sam sjajan tekst gosp. Dejana Joviča, profesora na Fakultetu političikih nauka u Zagrebu i pitam se da li će poštovani profesor možda biti sastojak onoga paprikaša, tj. poruke da će ustaše praviti paprikaš od Srba - koji se dični domoljubi spremaju kuvati, pretpostavljam u kotliću (dođe mi u trenu asocijacija na jamu). Prof. Jović, očito intelektualac, obrazovan, rječit i hrabar, što u situacji u kojoj je nije nimalo lako, dapače, veoma je opasno, koji se ne boji iznijeti svoj stav o stanju ustaške “post istine“ (ovaj termin je sjajan i nije moj) o najmračnijem, nacističkom dobu NDH, tako dragom Hrvatskoj, u  osinjaku koji se zove povampirena, ustaška Hrvatska, ta država koja sebe naziva europskom demokratskom zemljom, u kojoj žive srećni ljudi, a ja bih rekla u zemlji koja jednom nogom stoji na temelju nekakvog virtuelnog mosta, davno izgrađenog u omiljenoj NDH, koja im je i danas u srcu - a drugom nogom, zapravo samo palcem te noge, dodiruje drugu stranu mosta - ali je ne prelazi, i palcem izigrava demokraciju i ljudske slobode - rječju, ta  maskirana mini državica uvjerava jedan dio Evrope da da oni jesu ono za šta se izdaju, a onaj drugi, prikriveni dio evropske političke elite, porijekla kojega grofa, ili lorda – mazi Hrvatsku kao sijamsku mačku po vratu i pušta je da reži na Srbe, prikriveno i na Židove, na Rome takođe – mada se ja nadam da su Jevreji naučili svoju lekciju jednom zauvijek i da ih Kolindina ljepota u uniformi, ili bez nje - ne može zavarati.

Zašto se ovakav užas nalazi napisan da zidovima nekih dijelova Hrvatske? Da li je moguće da jedan dio javnosti, doduše manji, ne može uticati na vampire žedne srpske krvi – u vrijeme kada Srba nema ni za posoliti taj famozni paprikaš, a kamo li od njih praviti bogato jelo, kako su ustaše navikle..

Ustaška “post istina“ o dobroti i nevinosti sljedbenika nacista tj. fašista NDH, a pogotovo o sličnosti partizana i ustaša, o tome da o n i , ustaše tj. domoljubi, nisu bili zločinci, nego su partizani bili zločinci – apsurd je koji se realno ne da braniti, osim neusahlim emocijama potomaka, u čijoj krvi kola poklič da su za dom spremni. S druge strane četnike, koje ustaše spominju kao zločince, preživjeli lički Srbi mogu spomeniti samo s velikim poštovanjem – jer se zna da toga strašnog proljeća 1941. i divljanja NDH ubica (postoje snimci oštrenja kama i užasne kampanje protiv svih onih koji nisu Hrvati, čitaj koji su Srbi, Jevreji i Cigani, od kojih se diže kosa na glavi) - ne bi ostala ni jedna srpska glava na ramenu da ne bi onih, koje oni nazivaju četnicima. U to prvo vrijeme bilo je važno spasiti se, preživjeti, pa tek onda osnovati prve partizanske čete. Partija je došla mnogo kasnije. To su činjenice, koje istorija zna i koje se mogu dokazati. Teorije novih naučnika, domoljuba, samo su “naučno” pokriće za ono što se ne da izbrisati, tj. za fašističku prošlost HRvatske u drugome ratu - mada danas to više i nije važno. Samo primanje Hrvatske u EU i  njeno stalno protežiranje dokaz je ko danas odlučuje o tome ko su bili antifašisti - uprkos svemu što dokazuje istorija.

Zašto su Srbi i dalje g l a v n i problem Hrvatske? Ima li za tu paranoju neko opravdanje, ima li išta što može potkrijepiti takvu strašnu mržnju, animozitet  koji ne pokazuju ni prema kome drugom..Godinama na značajnim mjestima su samo Hrvati, oni vode SVOJU državu, a Srbi su, ako nisu primili katoličanstvo – samo statistička greška. Kad se sve sabere sasvim je jasno da se iza paravana demokracije krije naconalno pročišćena država, koja ima svoje zaštitnike i sponzore.

Komentar strašne poruke da bi uskoro Srbi mogli biti ponovo glavni sastojak paprikaša na hrvatski način teško da može nešto promijeniti. Da može već bi neko od hrvatskih ljevičara, demokrata, branitelja suživota (uz izuzetak prof. Klasića, koji hrabro objašnjava porijeklo ustaškoga pozdrava) napisao nešto, a neće, jer ga je strah da sam ne postane mesni sastojak paprikaša.

Poruka je to svim Srbima, koji su još ostali u lijepoj njihovoj. Nije lako uveče leći bez bojazni da na vrata ne zalupaju strašni duhovi prošlosti, za koje su Srbi mislili da iz pakla nisu mogli izaći. Nažalost nije tako. Nada da se to nešto neće desiti, malena je kao zrno prašine, bar ništa ne ukazuje da bi mogla biti veća.

Stoga, bilo bi mudro na vrijeme shvatiti poruku te otići, ne u zbjegu, ne u traktorima – nego se pripremiti za najgore još dok sve izgleda samo kao poruka  na zidu. Ali, nema nekog velikog otklona Hrvata od slatkih korjena. Međunarodna zajednica je u Hrvatskoj samo floskula, koja ne znači ništa, sve dotle dok  lijepa Predsjednica Hrvatske sa ushićenjem sluša Tompsona i izmišlja nove korijene starog hrvatskog pozdrava u benevolentnom ruhu.   

Danas hrvatska policija prebija migrante. To da ih ne želi, meni je jasno. Ali prebijanje, e to je već atavizam, to je ono nešto u krvi...

Sutra će, sva je prilika, doći na red oni koji bi mogli biti najznačajniji sastojak hrvatskog  paprikaša.

P.S. Biti naivan može samo onaj ko ne zna kako je bilo. Iz prve ruke.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije