Rečenica je ovo s nekog od bilborda u Banja Luci.

Prolazim i čitam ovu marketinšku parolu nekog fakulteta, nijeb bitno kojeg, i ne mogu a da ne napišem blog u vezi poruke, koju ovaj bilbord šalje našoj djeci i unucima.

Dakle, više nema onog: Želim da studiram to i to... Imam smisla za ovo ili ono... U srednjoj školi sam bio/a najbolja/i matematičar /ka, ili najbolja u stranom jeziku, ili biologiji i hemiji - pa ću na Medicinu, ili u sportu..pa ću na DIF.. ili sviram dobro klavir pa ću na Akademiju. To je prošlost. Sada je važno odlučiti se šta se isplati tj. gdje će učenik moći naći posao. Na birou su ekonomisti, pravnici, profesori.. Na birou nisu električari, automehaničari, obućari, mehaničari, metalostrugari, polagači pločica, vodoinstalateri, časovničari, šnajderi, pekari itd.

Da se razumijemo – znam da svi oni trebaju društvu. Ali, više nego nama oni naročito trebaju ostarjelim evropskim nacijama, koje su svjesne da bez mlade radne snage moraju propasti. Ali, valjda i našem društvu trebaju i oni što se zovu naučnici, intelektualci, elita – koje ako se ovako nastavi - neće ni biti. Ko zna – možda nama to i ne treba ! Jer da treba, onda oni što nešto znaju i što se u nešto više razumiju ne bi ćutali kao zaliveni, bojeći se za sopstvena radna mjesta i titule.

Zapad vapi za našim srednjoškolcima, koji već nakon tri godine mogu uzeti pasoš u ruke, pa kud koji .Njima, naravno, trebaju i naši stručnjaci - mada drže naše specijaliste svih deficitarnih struka, posebno medicinske struke, na listi čekanja za vize, mjesecima. Kad se posao realizuje ONI gore daju im posao plaćen kako treba i šta jesu zalužili. Ovdje se primaći ne mogu poslanicima i drugim državnim dužnosnicima. To da, po genijalcima u agencijama i sličnim „prihatnim centrima“ za uhljbljenje - liječiti može svako - izgleda iz perspektive onih koji im (specijalistima) zavide i na onome što zarade r a d e ć i, nakon što su „derali„ klupe dvadesetak godina, plus specijalizacija. Ovdje u BiH ljekari idu na masovne proteste da bi mogli sami sebe da zastupaju. Zamisilite ljekari ne mogu da zastupju sam sebe, nego mora da postoji neki reperzentativni sindikat. Gore na zapadu, ljekar specijalista dobija kovertu, koju ni njegov kolega iz iste branše, ne smije da vidi! Nama ovdje injekcije će u vrlo bliskoj budućnosti davati prekvalifikovane frizerke i šminkerke i druge „stručne“ osobe.

Dakle, može se izabrati:

a) NE STUDIRATI NIŠTA

ne mučiti se sa stotinama stranica, debelim knjigama i udžbenicima, ispitima koji se spremaju mjesecima itd. samo treba biti zdrav i jak to stranci traže. Moraš biti spreman da spavaš u kontejneru sa još pet drugova, sa jednim jednim WC-om, i da jedeš suvu hranu pet dana u sedmici. „Dualci“ samo treba da istupe iz srednje škole za radnička zanimanja (čitaj poslovno orijetisani) gdje su praksu obavljali svaki dan, šta će im drugi predmeti, pogotovo ne lektira bez veze, pa nakon blagoslova u nekoj firmi čuvenog, polupismenog (možda, naravno) poslodavca koji je umislio da je državnik, zato što je svaki dan na TV-u, ili neke slične privatne ustanove, jer u državnoj nemaju gdje - mogu krenuti put zgrade EKVATORA - sumornog trotoara za čekanje onih koji odlaze ....

b) STUDIRATI BILO ŠTA

O ovome komentar praktično nije ni potreban, jer isplativ posao može se dobiti bez obzira šta je ko studirao samo ako je taj neko u dobrim vezama, porodičnim, ljubavnim i inim sa onima koji vedre i oblače. Ko su oni ..? Nije moje da imenujem ono što svi znaju - prije onih koje sam gore nazvala elitom. Valjda bi oni morali jednom da kažu šta misle o politici, recimo, obrazovanja u BiH – i koje kreira, odnosno o bilo čemu što se tiče dobrobiti građana ove zemlje.

Da zaključim:

U srećnim zemljama država sistemski brine o tome kakav je upis na fakultetima odn. kakva je potražnja u različitim profesijama. U slučaju da se pojavi hiperprodukcija nekih kadrova taj se fakultet za neki period zatvara, a forsiraju se oni fakulteti i stipendiraju kadrovi za kojima postoji potreba. Ništa se ne radi sad ovako, sad onako! „Mi osnivamo fakultete na svakoj benzinskoj crpki„ – riječi su čuvenog i očigledno hrabrog prof. Slave Kukića. Kad se sudarimo sa svojom bahatošću i nestručnošću, pohlepom ili nekim hirom novonastalog a nesuvislog intelektualca - instatno uskačemo u nove eksperimente. Nemamo relevantna istraživanja, upadamo iz jednog sistema u drugi bez udubljivanja u posljedice, bez procjene SVOJE situacije - kao što smo prihvatili nasumice i Bolonju. Mi ni danas nemamo izgrađen svoj sistem vrijednosti u obrazovanju, a stari smo pogazili - jer kao nije valjao - nemamo izgrađene sopstvene kriterijume u mnogo čemu odn. ni o čemu - da bismo mogli raditi išta više i originalnije - od bezuslovnog kopiranja drugih.

Ali, čemu priča .?! Kome treba obrazovanje? Za šta? Pa, i onako obrazovanje u „obnašanju“ vlasti, u struci, kulturi, sportu - dakle u kadriranju uopšte - pod ovim našim nebom nema nikakvog uticaja.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije