U zadnjem blogu sam rekla da ću napisati nešto o ministru Đokiću (mada je sada sasvim jasno da je suvišno), misleći onda da će on, pošto je o sebi i svojoj diplomi čuo i pročitao sve i svašta – demantovati glasine i tužiti klevetnike – ako nije istina ono što ti zlobnici pišu - što bi bilo za očekivati nakon bruke koju je taj ministar doživio.

Nije problem što čovjek ćuti, pogotovo ako je u obznanjenoj diplomi pisalo da je studirao na engleskom jeziku - nego je meni čudno kako je on, onako ozbiljan govorljiv i spreman za diskusiju o bilo čemu da je riječ, od energetike, poljoprivrede, šumarstva, rudarstva, boračkih pitanja, stanja u društvu, nepravde prama Srbima i presudama haškog Tribunala do demografije itd. - nije na vrijeme nabavio validni dokument na našim fakultetim, gdje su ljudima izlazili u susret i pomagali da „ovjere“ dobijena mjesta, da steknu diplome, magisterije doktorate, ne bi li nekako dokazali da jesu za ono – za šta su ih ONI postavljali da rade. Pitam se zašto je Pero potegao baš do Engleske i nazad?! Nije bilo potrebe.

Nama, mislim narodu, odmah bude jasno da kad čujemo nekog od ministara da nešto priča – da je nemoguće da je taj (ta kontinuirano završio/la neku bolju srednju školu) mislim da nije baš ŠUP/pa onda redovno studirao/la na fakultetu, da se nije sa neke više domogao visoke škole, čas posla - budući da se nakon kontinuirnog obrazovanja teško muca i lupeta –osim naravno ako čovjek ima govornu manu. Ali, Pero je govorio i govori tečno i rekla bih čak veoma dobro. Čak mnogo, mnogo bolje od drugih. Neću da navodim primjere, a ima ih mnogo. .

Evo danas mi imamo ministricu trgovine i turizma (i nije samo ona, ova druga je moćna i barata parama, za razliku od ove prve, koja ne barata još ničim), javnosti do nedavno potpuno nepoznatu (ova druga je poznata kao oštra) vjerovatno je dobro zna njena partija, što je sasvim dovoljno, koja izgleda ne zna u šta je upala, a tako i izgleda i da nema onih momaka sa Jahorine -ona ne bi znala je li došla, ili je pošla, onda kad su je na prepad uhvatili da nešto kaže. Ova druga priča redovno, čak i previše – jer nekad nije baš sasvim u pravu kad su zakoni u pitanju, a ne pita savjetnike, koje valjda ima.

Da se vratim na temu tj. na ministra Đokića. Pitam se kako će se čovjek iz ovoga izvući? Možda se on neće ni morati izvlačiti, a bilo bi sasvim normalno da ili on, ili institucija u kojoj je, a valjda je to Vlada, reaguje – pa ili da ga odbrani ako ono što se piše nije istina –ili ako ta diploma nije validna - da ga skloni s mjesta ministra. Treće nema. Ćutanje i zataškavanje znači da tamo gdje ima dima ima i vatre.

Znamo da partijski puleni dobijaju bodove na intervjuima za posao, a kasnije se ispostavi da ne znaju jasno artikulisati svoju misao, neki ne znaju izgovoriti strane im riječi, djeluju provincijski nesigurno, ili napadno sigurno, nemaju nikakav „šlif“ nego za govornicom u Skupštini diskutuju kao da su juče došli sa mjesta portira u.... dobro, ne moram baš sve reći... Ali oni ubiraju ogromne prihode, čak i neki na osnovu papira, koji ništa ne vrijede, bar ne za ono za šta ih postave za ono što bi trebalo da rade .., dok mladi stručnjaci, sa prosjecima na fakultetima 9,5, ili više, rade po kladionicama, ili odlaze kud koji. Strašno je što nama to postaje normalno.

Ima li uopšte smisla nadati se boljem ?

Znam da ovo što pišem neće natjerati ministra, niti da reaguje demantijem, niti da podnese ostavku. Podsjećam na ono čuveno „Samo vi pričajte, ja tjeram svoje.. Negdje u Evropi bilo bi sve ovo razlog za povlačenje iz javnog života uopšte, ako se dokaže da je pisanje medija tačno...mada kad se sjetim onoga pilota, koji je vozio avione punih dvadest godina bez licence – počinjem sama sebi da se smijem. Šta ime veze...Kad može pilot, što ne bi mogao naš minstar, bar ne vozi 157 putnika on board, nego „vozi“ nekoliko stotina hiljada građana Srpske ! Svaka čast.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije