Incident u Davosu već je odjeknuo u medijima i društevnim mrežema i ja neću reći ništa novo. Čuvena poslanica SNS-a D. Filipovski je iznapadana na sve moguće načine. Međutim, njena izjava je ono što je mene ogorčilo, što ne mogu a da ne kometarišem. Ja ovim blogom ne ulazim u sadržaj onoga što je ona pokušala da kaže, na šta su se obrušili opozicionari, ljudi iz političkog i kulturnog života Srbije, dakle zemlje pogodjene tekstom onoga što je ova žena  sricala na engleskom jeziku usred Davosa, koji su izgleda, suštinu njene izjave komentarisali gore nego sam groteskni jezički ispad, na šta svakako imaju pravo. Oni žive u Srbiji i znaju prilike u vezi teme o kojoj je ova žena imala partijski zadatak da govori. Mene lično je zgranula njena izjava  u kojoj kaže za  svoj „svahili“ engleski da njen IZGOVOR nije najbolji,  ali da ona radi u interesu svoje zemlje.. A teško je šta ružnije po ugled Srbije, njene opšte kulture i obrazovanja kadrova koji vrše vlast /nažalost, nije ona jedina, ima još onih koji se ne ponašaju shodno ugledu zemlje Srbije, barem nekadašnjem/ moglo da se desi od nastupa gđ. Filipovski u Davosu.

Postavljam sama sebi pitanje kako je moguće:

a/ da pomenuta gospođa nije bila svjesna svoga neznanja engleskog jezika, te kako se usudila da tamo ode i  javno govori? Izgleda da oni koji ne znaju - govore, a oni koji znaju ćute - takvo je vrijeme 

b /  kako gospodđa nije dobila slom živaca  od bruke i sramote nakon što je o sebi pročitala i čula ono što joj  je poručeno iste večeri iz Srbije, a mogu misliti šta su o tom srpskom eventu mislili stranci!

c/  i konačno i  ne manje važno: Ko je ovu gospođu poslao u Davos, znajući, valjda, mada ne nužno, da ona ne zna engleski jezik, jer možda je ona nekome rekla da zna. Taj neko bi morao da snosi odgovornost za bruku, koju je Srbija zbog toga doživjela, mada sumnjam da hoće, sve će se zataškati u ime Stranke...

E u tom grmu i leži politički zec neodgovornosti, nezamislive bahatosti političarke-skupštinske poslanice, njeno odstustvo samokritike, samopoštovanja, časti i rekla bih onog osnovnog što bi svako od nas morao imati, a posebno oni koje je izabrao narod da ga zastupa a to je osjećaj odgovornosti i stida.   

Teško Srbiji ako je predstavlja gđa. Filipovski svojim znanjem jezika i ako su onu drugu gospođu, koja je tu trebala biti,  a nije, i koja  g o v o r i  engleski jezik vrlo dobro – odstranili zato što je ne kontroliše vladajuća stranka, tako kažu, ja to ne znam, ali se čini vrlo vjerovatnim, a  pri tome znamo da  je i sam predsjednik Vučić u Davosu rekao da nije sasvim zadovoljan stanjem slobode medija i  sigurnošću novinara u Srbiji i da će tražiti podršku da se to stanje mijenja. Lično sam čula ovo što sam napisala. 

Onaj ko strani jezik ne zna, ne može sam nastupiti na javnoj sceni u inostranstvu. Dakle, Filipovska je morala imati pored sebe lokalnog prevodioca, što nije problem u Davosu, ili bilo gdje drugo - samo  se mora platiti par stotina Eura po satu za simultano prevođenje, što nije smio biti problem za Srbiju - ako  je  već gospođa bila bez svog prevodioca.

Nepojmljivo je, dakle,  kako se takav propust mogao i smio desiti i ko je ponavljam, rizikovao da obruka Srbiju i gurne ovu ženu da bude ismijana kao nekad  gđa. Ingrid  Antičević kad  je  sva  euforična izrekla u Briselu one čuvene riječi: Pipl mast trast az! Ali, Ingrid je  iza ovoga incidenta dugo vremena bila povučena /ili se sama povukla, iskreno, ne znam/  sa javne scene Hrvatske, nego je nastavila da se bavi advokaturom.

Priča o ovome incidentu će biti, naravno, vrlo brzo zaboravljena. Ova gospođa će nastaviti da sjedi u Skupštini kao da ništa nije bilo,  neće joj, vjeovatno, pasti dlaka s glave, što bi rekao narod.

U nekoj drugoj zemlji, gdje vladaju neka druga pravila, i za mnogo manji propust - sama bi dala ostavku i povukla se u strogu anonimnost gdje očigledno i pripada svako onaj ko sebi može dozvoliti da radi, u ime države, ono što ne zna.

Kod nas, a izgleda i u Srbiji, te vrste lične odgovornosti nema.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije