Naš čovjek teško da može da vjeruje da je gospodin van Bellen, predsjednik Austrije snimljen kako sjedi u metrou i priprema se za sastanak, kad zna kako se ponašaju mnogi koje je on izbrao da vrše vlast umjesto njega/običnog čovjeka. Pri tome se zna šta od „škole„ ima pomenuti predsjednik, koji je profesor, kažu veoma elokventan, obrazovan – a sjedi sa ostalim svijetom u metrou! Neko će reći da je to namješteno, da je  jeftina poza i reklama da se narodu pokaže pokaže kako je njihov predsjednik samo običan čovjek.

Naravno da je meni jasno da postoji državnici koji ne mogu sjesti u metro ili tramvaj pa se voziti kao sav ostali svijet. Postoje zakoni koji se moraju poštovati kad su štićene ličnosti u pitanju. Ni Putin, ni  Makron, ni A. Merkel to ne mogu – mada bi možda htjeli. Zamislite onda kako je onim Šveđanima, Norvežanima, premijerima i ministrima itd. super kad mogu doći na posao biciklom, neki čak i u klompama, a pri tome njihovi građani nemaju pojma često ni ko je predsjenik vlade. Oni samo znaju da im je dobro. I  da su srećni. Barem većina.

E naša je situacija sasvim specifična.

Kod nas bi bilo pravo čudo vidjeti nekoga, pogotovo političare i „dužnosnike“ partija, (mnogi sasvim upitnog obrazovanja i opšte kulture), nekog čak i sa samog vrha vlasti /sjetim se Mektića i njegovih intervjua, pa se nasmijem/ zamjenike, pomoćnike, sekretarice NEKOGA na vlasti, ministrice, čak su i na pijacu išle neke „dame „ iz prošlog mandata u AUDIJU - da taj NEKO sjedne u autobus - pa krene prema zgradi Vlade, a  vozač upalio radio, muzika tipa  najcrnjih srpskih naricanja ili vašarskih slavlja, koji vozi kao da je juče ostavio kamion – koji, ako mu kulturno kažete da kasni – nema ga više od pola sata, a gradski je, nije lokalni, dok vi čekate i smrzavate se - odgovori da niste ni trebali izlaziti iz kuće...

Nekako s tim u vezi mene s nogu obori i vijest od neki dan kako se pomno planira boravak narodnih poslanika u Banja Luci, tj. njihovo noćivanje i hranjenje nakon što se teško premore u Skupštini - kako se bira hotel sa najmanje četiri zvjezdice, e da bi smještaj bio adekvatan, kad već imaju onako astronomska primanja, iako oni ništa  i nikome ne plaćaju.  

Ja bih smjela da tvrdim da značajan broj,  kako bivših, tako i sadašnjih zastupnika naroda prije nego su dobili premiju života tj. mjesto u Skupštini, nikada prije nisu spavali u hotelu sa četiri zvjezdice, da ne govorim sa, recimo, pet - i gledaju kako će pustiti vodu u lavabo – a pojma nemaju da se radi o senzoru. A prije toga – jedva su uspjeli da otvore vrata sobe onom čudesnom karticom sa kojom ne znaju šta da rade! Zamislite nekoga ko nije bio dalje od Republike mu, za koga je posjeta Beogradu ili .. premija. Dobro da ne nabrajam. Da ne spominjem boravke u Americi, Parizu, Londonu,  Hamburgu, Moskvi ... itd.  o  svom trošku.

Da se u biranju  zastupnika  radi o nekom ko  je nešto do  s a d a  uradio, ko je po nečem ili zbog nečega  p o z n a t  - pa  ni po jada! Nego je upravo  suprotno . Skupština  je bar do polovine  puna  totalnih  anonimusa – ljudi koji  s t i č u   iskustvo  tek  kad  uđu u  vlast pa neki se sami iznenade kad budu izabrani , a prije toga su bili niko i ništa.  A zamislite ta „gospoda“ moraju imati hotel sa najmanje četiri zvjezdice i super meni /kao do sada su navikli  da to imaju/ – jer drugačije neće imati miran san.   

Naravno, ovdje ne ubrajam baš sve njih u vlasti, nisu svi isti - ali ovo pišem zato što je bila sramota javno čuti koje sve benefite, osim plata, ovi ljudi imaju. Bolje bi im bilo da su o  svome smještaju ćutali i krili  kao zmija noge šta sve dobijaju, kao do sada – makar ne bismo znali kako se ponašaju oni koji bi trebalo da brinu o narodnim interesima u ovoj zemlji  u kojoj je najniža plata  i dalje 450 KM. 

Oni su sve samo nisu gospoda!

Pravi gospodin je čovjek koji ostaje isti, spavao u hostelu, ili u hotelu sa pet zvjezdica. Zapravo, on i jeste gospodion zato što je sve prošao, sve iskusio, zadovoljan je običnim stvarima, a zna da se ponaša na najvišem nivou, cijeni ono što je njegovo, ne otima tuđe, svjestan je  onoga što zna – ali je još svjesniji ONOGA ŠTA NE ZNA ....Gospodin se teško postaje,  ili se nikako ne postaje.  To je nešto što neko jest  - ili nije.

Gospodin/dama je prije svega slobodna  i slobodumna osoba,  obrazovana,  koja u nogama i očima ima mnoga putovanja, slobodu studentskih dana, lektiru -  ali mnogo mnogo više od obavezne, jasnog stava, koja ne brblja nego razmišlja, koja stvari iznosi lagano, bez panike početnika, koju ne možeš izazvati  da reaguje na prvu, koja odgovara strpljivo, a propituje još strpljivije - koja zna zašto je negdje i zašto negdje nije.. i najvažnije - koja je svjesna šta može, a šta nikako ne može, niti želi raditi.

I nema cijene zbog koje će pristati da bude ono što nije.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije