I dođe Mile Dodik na odredište u Sarajevo, u “Srce tajfuna”.To je moja omiljena Konradova priča i svaki put kad mi je teško, ja se sjetim onoga starog  kapetana, koji bira da uperi brod pravo u srce tajfuna. Objašnjavanje nije potrebno. Ko je čitao - zna.   

Gledam inauguaciju Trojke i sasvim je jasno da to neće biti onaj uštogljeni, sterilni igrokaz, koji je bio uobičajen u tim prilikama. Čini se da zato Šarović trči da komentariše Dodikove  nastupe, jer njih dvojica nemaju nikakvih dodirnih tačaka u ponašanju, a ja ovaj put neću komentarisati Šarovića, to mi nije tema, ali znam da bi on /ŠM/ volio „meko“ ponašanje, bez scena zamjeranja... itd. OK. Ali, čini se da taj film Mirko neće gledati. 

Mogu misliti kako se Mile osjećao ulazeći u Predsjedništvo, zgradu za koju nije puno mario kao Predsjednik Republike Srpske, znajući da nikako nije željeni član, da njega nisu očekivali dapače, njega nisu mogli ni zamisliti na tom mjestu. Htjeli su ponovo onoga drugoga, na njega su navikli, na uglađenog profesora finih manira, veoma obrazovanog i opreznog, osobu koja je bila pogodna za, možda, neko opšte pomirenje i koja je, kako se čini, ulazeći u kabinet, u koji sada ulazi Mile Dodik – pomislila da može nešto promijeniti finoćom, mislim, naravno, na saradnju sa Bošnjacima - a onda se profesor uvjerio da to nije moguće, bez obzira na sva njegova nastojanja.

Dodik je Prvi među jednakima. Kaže što kaže, on javosti kaže šta treba.

Zamjenski Hrvat, Ž. Komšić, prilično blijed, lica okreće od  Mile, /sjedi sve nekako “ na kant”. Željko osjeća skoro vidljivu averziju prema Dodiku, ali nema kud, mora se rukovati s njim. U svom obraćanju nastupa siguran da uvodi cijelu BiH u NATO, kao da je to već gotova stvar, Vidjećemo, vrijeme će pokazati.

Pa ulazi Tihi, tj. Džaferović, nenametljivo, tihotapkajući kao posljednji Mohikanac esdeaovske, nekada snažne mašinerije, koja i sada, da se razumijemo, ima veliki broj glasova, ali džaba… mada Džaf, sudeći po dostupnim podacima iz Zenice i okolnih mjesta iz posljednjeg rata i nije bio baš tako benevolenetan i tih. Ulazi Džaf noseći esdeaovsku grančicu mirte, kao znak pomirenja i duboke vjere da će saradnje ipak biti /gleda u SNSD/, što misli i ponovo veoma egzaltirani B.Izetbegović. Svi žele u EU, što jeste tačno - ali ova Trojka o saradnji na tom putu ima p o t p u n o  različita gledišta.

I sve teče po utvrđenom protokolu do momenta kad iz šeme iskače Mile, koji je tu i došao da se ponaša drugačije. On prilazi zastavi Repubublike Srpske, ljubi je, krsti se.. Onda mu prilaze kćerka i sin, i …moram priznati sve dobija jednu drugu, svečanu, do sada neviđenu dimenziju.

Jasno je da je žestoko i duboko Dodik zaorao dugogodišnju žabokrečinu nametnutih odnosa u BiH, dejtonskog moranja i međunarodnih prisiljavanja - i pokazao kako on vidi svoj budući rad,  kako zamišlja ravnopravnost sva tri naroda i ostalih u BiH. Red jeste došao na Milu Dodika, a on je rekao da neće biti samo ikebana na ovalnom stolu Trojke, nego će ovo biti vrijeme čistih računa. Ljubav prema BiH zajedništvu, državi koju sanjaju u Sarajevu, patriotizmu  u cijeloj BiH, na čelu sa ljiljanima -  a  zemlja BiH to više nije – kao što smo se svih ovih godina uvjerili - je nemoguća misija. Jer, nema ljubavi na silu, niti je treba silom utjerivati. Interesi i dobar život su ono što najjače spaja narode u jednoj zemlji.

Jugoslavije, koju Bošnjaci i Hrvati nisu htjeli, a sada Bošnjaci foliraju da jesu /Hrvati bar ne foliraju, oni su uvijek bjelodano jasni/- više nema -  stoga od  vremena  koje  dolazi u BiH ne očekujemo nikakvo prijateljstvo, ta riječ je davno u politici postala otrcana i ne znači ,skoro pa ništa, naravno čast vrlo rijetkim izuzecima, koji su međutim takođe veoma realni.

Očekujemo samo realnost i ravnopravnost. Ništa više – ali ni manje. Da li će to biti moguće, šta će se i ko sve ispriječiti da to bude moguće, ili nemoguće  -  ostaje da se vidi.

P.S. Evo čuh da je zastava Srpske ispred Dodikovog kabineta  ukradena, i  to noću….Kukavički, naravno. Poruka je jasna. Znam samo da bi krađa danju, kad je on tamo - bila vrlo teško izvodljiva.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.