Radmila Trbojević
It is done!
Proteklu nedelju dana (istorijski značajnu za BiH) patila sam od neke vrste gripe pa ono što sam čula i gledala kao da i jeste i nije bilo. Šta pri tome mislim? Mislim svašta, ali to što ja mislim i onako ne pije vode- pa je bolje sačekati da se mutna voda izbistri, da Saveznici uspiju da sruše rezultate izbora (mada sam pesimista), da se ručno ponovo broje glasovi (kao da su ih do sada brojali nogama) i da konačno “svane”. Njima, naravno! Sav ovaj bijes, sva ova gungula, priče o nepravilnostima, kradji, kupovini glasova, pripremljenim vrećam listića itd. čini se da nema puno veze sa brigom o narodu– nego ima veze sa izgubljenom šansom za sljedeće četiri godine za super prihod, grabljenje pozicija i lagodan život potencijalnih kandidata opozicije– jer, niko od gubitnika (naravno, da će tako biti i u poziciji za mnoge koji su sada zgranuti time što nisu ponovo u poslaničkim klupama) ne može, ne zna, ne želi, niti bi se snašao u životu običnog čovjeka koji radi.
Kratak komentar sadašnje situacije je: izgubili su oni, koji nisu dobili!
Opširnije, evo ovako:
Izgubili su zato što su mislili da će dobiti ove izbore. Sad- ili nikad! A misliti i sr… nije isto. Ne radi se samo o navodnoj izbornoj kradji! Događaji, koji će se sada odvijati na političkoj sceni naše Republike pokazaće razloge zbog čega saveznici zore i narodnoga buđenja nikada to i nisu bili i kako ih je bilo lako razbiti na dijelove, bez obzira na duboku vjeru Ivanića da su oni ovaj put spremni na sve. Ivanića, kako izgleda, glavnog i odgovornog rušitelja SDS-a -što sam rekla nekad davno na Skupštini SDS-a u Prijedoru, ali me niko nije slušao, jer je već tada o debaklu srpske državotvorne stranke sve bilo odlučeno.
Pobjeda na izborima se planira iza kulisa, najmanje godinu dana unaprijed, biraju se sposobni ljudi na odredjenim mjestima, naročito kandidati koji m o g u pobijediti, a ne dobri Govedarica, koji leluja izmedju blagog, sladunjavog stava i muževnosti koja kasni. Moraju se naravno naći i sredstva i strani pomagači (kažu da ih je bilo i za saveznike, mada uzalud), ubaciti “duboke” spinove, napraviti situaciju da sve izgleda baš onako kako nije- kao Koalicija se raspada, svađaju se sa DNS-om itd. kao da je to neka tajna da se i oni svađaju- ali račune sređuju nakon što d o b i j u izbore.
Treba izbarati likove koji su jači, ili makar jednako jaki kao oni iz pozicije, a takvih je bilo prilično malo među opozicijom. Ma šta neki birači mislili o pobjedi, recimo i o Cvijanovićevoj, gdje se na sva usta pričalo o njoj i njenim ustaškim “đedovskim” mrljama iz prošlosti, misleći da je to zadnja linija odbrane, tj.da će je zaustaviti, ili ništa drugo neće. Čini se da je možda baš to bilo presudno da se sve izbriše, nakon što se pokaže da je ona, tj. njen rođeni otac, a to je kao da je i ona, bio u vojsci RS -a, što su odmah potvrdili ovi iz Boračke. Naravno, dodatno je Željka neumorno, pregalački bez dana odmora otvorila nove puteve, ubacila kamenje u cement, utoplila škole, otvorila kružne tokove, bolnice, itd. povećala penzije, plate itd. Narod je to nagradio! Zar nije?!
U opoziciji su ostali igrači koji su svoje karijere uvijek i zasnivali na kompenzacijama, toj zlatnoj političkoj “koki” svih izbora do sada, a koja je tek ove 2018.godine postala jasna dobitna kombinacija, a niko je nije spominjao recimo 2010.godinu, kada su se na političko nebo Sarajeva iz SDS-a vinuli majstori, koji nisu imali muda da istupe na listama, te su smišljeno i svjesno stavili sebe ispred drugih. I niko se nije bunio. A oni su tu i danas, jedu bijeli hljeb parlamentarni, pa ponovo u Republici, pa opet parlamentari i tako redom, u svakom slučaju ne hljeb kod poslodavca, ili PIO RS -a.
Ukratko i neobavezno, čini se samo da je
- - SSND- pogodio koš, ne prečku, nego koš sa Centra. Ma kako se to nekome sviđalo, ili ne. Šta njih briga! Narod je glasao.
- - SDA- sjebao SBB – na način koji mi je skoro pa neshvatljiv. A Radončić promukao na tribinama. Ovo je nešto kao Tihi nekada u NOB-u- (oni tako vole antifašiste) kao sila koja dolazi niotkuda, neočekivano, istorijski obimno, sa sve Džaferovićem, tom političkom neznatnošću (iza stoji Glavni, naravno), a Džaf će sada prvo da napravi zube kao svi ostali gore, pa će onda da se ušeta u kabinet
- - nama u Srpsku ponovo dolazi onaj ljepotan što voli Srbe (čitaj Ramiz Salkić) kao Bajro ., čuvena rečenica iz onoga nekadašnjeg Sarajeva, koga više nema, da nas voli, mazi i pazi kao do sada. Sve dok nam ne pusti …dobro, ne mislim na krv. Ima još vitalne tečnosti u nama, osim krvi.
- - Komšić (ili ko je već iza njega), snježno-bijeli bosanski/ bošnjački ljiljan, taj zamjenski Hrvat, mada po visini i muževnom izgledu ne može da parira Čoviću, zajeba Hrvate do te mjere da nisu sebi došli od oktobra ujutro, a nama obećava da će se jednako boriti i za interese Srba i svih ostalih u BiH. Blago nama svima!
- - Gdja Cvijanović u medjuvremenu strašno napredovala u svakom smislu- to sam vidjela one predizborne noći kad je govorila ispred zgrade televizije RS i mada je vidjela da je prisutnih prilično malo- nije pokleknula, nego je bila vidno egzaltirana, optimistična i strašno ponesena, a zapravo je bila samo s i g u r n a u Milu, tj. da pobjedjuju. Nema u politici ljubavi, ništa mlako i na pola - u političkom sudaru, baš kao u areni, mora se kao Mile- Udari prvi i reci Ja sam najbolji! Da nisam, rekao je one večeri, kada iz pristojnosti nije proglasio izbore–vi bi (misli na Ivanića i cijelu opoziciju) i A niste.
- - SDS brojidane do ručnog brojanja listića. Bjelica i Obren već sada znaju da do IZVORA (čitaj Banja Luke)- ima samo jedan putić i da brod valja napustiti na vrijeme. Neće valjda čekati da se Pandurevićka malo udeblja i malko razveseli, jer kanačno ona je ponovo konzum…ne, ona je kompenzirana, da Govedarica sazrije i shvati o čemu se ovdje radi, krajnje je vrijeme da svi shvate da M. Šarović jeste muškarac za sva vremena i da za njega neće biti zime. Ono što preostane od SDS-a biće, kako ja mislim, predato osobi X, kao dijete sa posebnim potrebama, na brigu, čuvanje i uzdržavanje- sve dok dijete ne shvati da izlaza iz internata nema- bez potpisa
- - DNS sada gleda ispod oka ko kakva namiguša, koja zna svoju cijenu, a sluša s oba uha šta Mile poručuje. Kao Pavić nije čuo šta je Mile poručio. Jeste, jeste i te kako je čuo i za Ljubiju, i prihatio, jer su već dva rukovodioca iz DNS-a smijenjana, a biće ih još sve dok se Pavić ne vrati iz “inostranstva” i ne odluči šta će. Prognoziram da neće ništa. Što bi to radio?! Bolje je ulijepo, polako, pa da sve ovce ostanu na broju, tj. na zelenoj livadi.
- - Ujedinjena Srpska- ima dobar zamah, dobar im onaj advokat. Pemetnica. Ja volim rukomet, pravo muški sport, imam i razloga… Kad pucač (a zna se ko to može biti) dodje na devet metara, može i sedam- golman to ne Ili brani slučajno. U politici nema slučaja. Pogotova ako zna da pucač ne može promašiti. A Ujedinjena zna, ima prirodni talenat za izbor pravog puta.
- - PDP- kratko rečeno, bili bi nigdje da im ne bi one dvojice mladih musketara. Nije valjda da misle d BI ONI kao stranka, bez njih, imali neki rezultat. To neka ni u snu ne misle, mada je Vođa, taj za sve situacije dobar čovjek, osim kad gazi druge, a on zna kada i kako - postigao rezultat, opet zahvaljujući …. Dobro neću dalje, budući da ja nisam bila član tih nekih veličanstvenih odbora.
- - Uostalom, dosta. Nisam ja anlitičar izbora, pa da nabrajam sve ostale partije.
- - Istina, ostao mi je Čavić. On ostaje vječno. Mislim, zaostaje, zato što zna u kom grmu leži zec.
Ovo što pišem su neobavezne impresije jedne domaćice, penzionerke, koja lagano guli paprike za ajvar, (kupljene iznosom povećane penzije !!!!) i sprema se da ga peče, kuva ili kako kome drago, lupajući tekst preostalim prstima po kompjuteru.
Ja ajvar, naravno, pečem satima tako što ga miješam drvenom kašikom štiteći se (od prskanja istog) maskom od kuhinjske krpe.
Peći ajvar na tihoj vatri, svakako, jer, pečen tako ima bolji ukus.
Do skorog pisanja, narode srpski !
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije