Ne mogu da odolim, iako sam sebi  rekla da osim filmova, reportaža iz egzotičnih zemalja koje vjerovatno neću nikada vidjeti /nisam ja poslanik, mučenik, kao  oni  GORE, isrcpljen i slomljen od ogromnog višegodišnjeg „ rada“, pa da imam mjesečno nekih trišavih 5-6.000 KM, te da  mogu da biram u koju ću daleku zemlju da poletim/ letjeti znači kupiti kuću i nekoliko stanova /kad se ovo okonča/ pa i pored toga što sam rekla da nema svrhe pisati, da  neću ni riječi  napisati tokom ovog predizbornog mjeseca, u kojem će sve biti okrenuto naglavačke, dok nas sa bilborda  gledaju fotošopirani likovi kandidata redom zagledani u nebo, kao da su ne daj Bože poslati odozgo - pri čemu i politički informisaniji čovjek nego što sam to ja - teško da bi znao da  povuče granicu između one narodne ko ovdje  koga je.....zbunjenog , a čini se da je zbunjen samo  narod, budući da malo - malo neko nakon nekih izjava izgleda polulud, a neko samo lagano  zbunjen i nevješt – čak i kada ga se javno prozove za ovo ili ono, taj šapće čedno kao nisam ja  u korupciji, drugi su itd...- pa evo uzeh pero u desnicu ruku da napišem neke vrste svoj pismeni doprinos uoči uzbora, odnosno par rečenica o političkom galimatijasu koji slijedi /čitaj o borbi  titana u maloj bari/.

Komentar scene u kojoj se, recimo, Predsjedniku Republike /dakle instituciji/ približi mladi  opozicionar na dohvat ruke, odnosno džepa s kamenom, koga kao želi da uvali u onaj tečni cement -  bio bi po meni „provala„ momka,  koji je dobar dečko, uz  to i  bogat, pažen i mažen – a zapravo je sličan onom dečku iz onoga refrena „dečko  ajde oladi“ - koga opozicionari „iz sigurne kuće„  koriste da za njih obavlja “prljavi posao“ - da oni ne bi bili umiješani,osim da ga smjeste u AUDI.  

Mene taj dečko strašno podsjeća na neke komuniste, sinove bogatih roditelja iz one NOB-u  npr. Ivo Lola Ribar, Koča Popović itd. koji nisu morali, ali su bili.. i koji su doživjeli različite sudbine. Mada, naravno, to je samo jedna misao, koja mi prolijeće kroz glavu,bez upoređivanja. Pitam se ima li iko da savjetuje mladoga ambicoznog momka, kad već starica baka sva u suzama ne može, jer je njeg ponijelo - i da mu kaže da ovakav ispad  n i j e  kampanja  za pobjedu, niti će  biti dobar za njegovu karijeru. Oni koji ga sada tapšu po leđima prvom prilikom će ga  se riješti.  Previše je to smiono i navalentno za njihov ukus, samo to sada vješto kriju.  

To je pravilo i neko bi morao da mu to kaže. 

Inače, o borbi za pobjedu, valjda bi trebalo da promišljaju mudriji da „grunu „ u  javnost  n o v i   program, nešto svježe, nešto što je moguće napraviti – a da ne da guraju  pojedinačne nastupe, koji  podsjećaju na loše odglumljene vježbe studenta Filmske akademije.

Za to vrijeme pozicija je sa sve lopatama u akciji na terenu, na svim poljima, od mostova do domova zdravlja, vrtića i škola. Činjenica je da ovakav zamah, ovakvu energiju pozicije u  zadržavanju statusa branioca Republike za budućnost i kasnije, ovaj žar u sudaru sa opozicijom – dugo nije viđen i  teško ga je ne uočiti. 

Ovi iz opozicije bi morali, sada već svakako, reducirati napade one vrste, koji ih odvlače od  zadatog cilja, a to je, kako oni kažu, vraćanje Republike  narodu, ako žele da ih narod shvati   ozbiljno, jer se oni  u  tome smislu u proteklom  periodu nisu baš previše isticali.

“Ko će brati gaće na šiljak „sutra dan poslije dana X – i čiji će šiljak to biti - to će valjda  odlučiti narod, ne zbog inventivnosti i smisla za humor nekog vještog govornika, nego zbog onoga što stvarno narodu nude – dokazujući i nudeći realne i moguće promjene - a ne samo kritikujući - da je sve do sada uradjeno loše i da treba sve mijenjati, jer to logično nije moguće, niti će to tako biti - ako i bude promjene.

Što se tiče tribina, sastanaka, truba iz auta, itd. nadati se da su do sada i jedni i drugi naučili da ne  puštaju one kandidate koji lupetaju, koji jedva sriču prostoproširene rečenice.  Nije to savjet, ko sam  ja  da dajem savjete - to je više vapaj ljudi koji ne znaju kako će izdržati do dana X – osim da TV sklone na neko vrijeme ili da slušaju prognoze vremena samo na radiju.  

Šta se kome preko noći desilo –  saznaće ovako ili onako.

Ako će neko ipak biti društveno svjestan i savjestan - tada u njegovo ime prijedlog - neka bar  nastupe kandidati koji mogu da kažu nešto bez mucanja, mada su napisane tekstove učili danima napamet. Konačno u igri je od 5 - 7000 KM najmanje mjesečno, pa bi trebalo pokazati makar malo respekta prema cifri za koju običan čovjek /penzioneri umiru znatno ranije/ mora raditi   više desetina godina.

Do oktobra nije dugo. Tada će nekome svanuti, a nekome neće. Hoće li se nagomilani problemi, neriješeni slučajevi, neobični dogadjaji - riješiti prije ili poslije izbora – mogla bi da pogodi samo osoba koja zna da vidi stvari u staklenoj kugli.

Ali, svako nagadjanje, svako licitianje – javno pokazivanje ličnih simpatija, navijanje itd. za  ovu  ili onu stranu –  nije preporučljivo.  Po zdravlje.

Pa - do pisanja, nakon izbora!

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije