Slučaj Kasagić.

Nedavno u “Faktoru“ pročitah obiman osvrt na lik i djelo prvog Predsjednika Republike Srpske dr Radovana Kardžića iz pera nekadašnjeg političara R. Kasagića i riješih da u nekoliko pasusa kažem šta sam osjećala čitajući pogrdne ocjene o čovjeku, koji  robija u Hagu i vjerovatno neće iz nekog kazamata izaći živ, kao i mnogi drugi srpski stradalnici. Nemam  namjeru  da  aboliram, niti da ekskulpiram vođu srpske intelektualne i političke elite devedesetih od grešaka koje je u ratu napravio, i najgore, po meni, što se kasnije krio, što je izigravao tamo nekog dr Dabića itd., jer meni to ne lični na stav vođe, koji je morao biti spreman i da izgubi glavu  onda kad stane na čelo naroda.

Poštujući pravo g. Kasagića da piše o čemu hoće - ja ne mogu da nađem opravdanje za vrijeme  kada i ono šta piše o dr Karadžiću,  jer  ovo  sada  služi, između ostalog nekoj ličnoj promociji, a s druge strane omalovažavanju svega onoga što je Karadžić bio, pa u tom smislu želim da kažem sljedeće:

1. Zašto bivši političar, skoro pa anoniman, odnosno široj javnosti u Republici, nepoznat u mjeri u kojoj sam sebe promoviše, piše o ovoj temi sada kad je to za opstanak Republike bez ikakvog značaja, osim da je u osnovi njene destabilizuje, jer se to o  čemu piše, ako je i istina - dogodilo davno, ne može se popraviti, niti promijeniti. Pogotovo ako u obzir uzmemo onu pravničku “nema tu druge strane da opovrgne mišljenje dato u tim novinama”  - što bi ovaj doktor prava  trebalo da zna!

2. Zašto o ovome, ili o drugim problemima u rukovođenju Republikom Srpskom, Kasagić nije progovorio r a  n  i  j e, ovako napadno, ili ja nisam pratila njegove istupe, on mi nije nikada bio posebno interesantan, kad je bilo vrijeme za dizanje glasa protiv “ nemoralnog predsjednika, kockara, za koga je on, kako javno iznosi, znao da je kockar“ ali čije osobine preteresa u 2018 godini, kad zna, ako  želi da zna, da on nije bio prvi politički disident, niti je to bio u ratu kad je to bilo veoma opasno i ne može, niti smije sebi dati  ulogu koju  nema, jer sigurno zna ko su, zašto i  kako su  kasnije prošle, prve žrtve one čuvene Skupštine u Zvorniku, koje su rekle ono što je zapisano.

3. Bivši političar Kasagić je  počeo  iznositi  “prljavi veš”  dr Karadžića  ne  u ratu  - ili  odmah poslije rata - nego onda  kada ga je ovaj  smijenio sa funkcije . U pitanju je povrijeđena sujeta, koju u ratu nisu  imali  ni  prof. dr  Đerić, ni advokat Trbojević, jedan predsjednik prve Vlade, a  drugi  njen podpredsjednik i  poslanik Prve Skupštine  

4. Dr Karadžić /ali i mnogi drugi srpski intelektualci toga vremena /, bili su elita i to Kasagić odlično zna. U ono vrijeme, o kojem Kasagić ne govori, jer izgleda o tome nema pojma - nije bilo negativaca, kockara, pijanaca i propalica u Političkom savjetu SDS-a – ali jebilo onih koji su u odbranu prava srpskog naroda na ostanak u Jugoslaviji unijeli i svoja znanja, stručnost, fakultetstke diplome stečene na prestižnim fakultetima, doktorate koje nisu plaćali itd. a mnogi i nisu bili članovi SDS-a. Ovo što pišem neće se naravno, svidjeti nekim Srbima, a pogotovo ne Bošnjacima,  koji su  dr Karadžića    ratnim  zločincem i  monstrumom  proglasili i prije nego što je osuđen, što takođe po pravu ne ide.  

5. Dr Karadžić s a d a u Hagu brani stvaranje Republike zajedno sa čestitim borcima za istu ideju, a  iz mišijih rupa  izlaze oni, koji   su  ga  u ratu  tapšali  po ramenima, pi … e koje su mu se iz SDS –a  ulagivale i uvjeravale ga da je sve što on radi dobro  –  ljigavi  uvlačitelji i govnari, koji nisu smjeli da zucnu u njegovoj blizini -  koji  su se klanjali njegovoj sjeni, pjevali mu pjesme itd. - koji su  profitirali  grabeći  iza njegovih leđa , a tresli  se od njegovog pogleda. Zašto ga sada ne brane?!

6. Dr Karadžić nije bio svetac - naprotiv - griješio je, što lično, što pod raznim uticajima i raznim savjetima “prijatelja” srpskog naroda, očekivao da se desi nemoguće, pametne ljude oko sebe je otjerao, istina, ali mi kao da nismo svjesni živoga blata u koje tonemo jer pljujemo prvoga predsjednika, potpuno nesvjesni da upadamo u priču u kojoj smo mi, SRBI, vodili pobunjenički rat protiv suverene BiH, koja  se samo  branila,  a  vođa i  prvi predsjednik bio nam je kockar i nitkov, što  smo kao zločinački narod i njegova vojska, koju je on vodio, pobili sve što nam se našlo pod rukom, što smo genocidni, što  zločince kakvi smo mi, istorija nije zabilježila,, a ovi drugi su bili milosrdni, kao mala djeca ..itd. To je ono što drugi hoće da MI sami kažemo. Svaki ”iskreni” i pokajnički, intervju, Bošnjaci koriste da nam pokažu kako među nama ima i onih kojih su odlučili  da “hrabro“ istupe i iznesu “istinu” o srpskom vođi, jer ako je vođa bio zločinac i kockar - tada i sama borba srpskog naroda, a u konačnici  i Republika Srpska  -  može da se pospe blatom. Ali, to nije istina. Upamtite g. Kasagiću da protivnička strana ne poštuje one koji ovako pišu o bilo kome iz svog naroda. Nikad. Da li ste  ikada pročitali da neko u Bošnjaka hrabro iznosi prljavi veš, recimo, Izetbegovića, onako do u detalje – kao što Vi opisujete svoga predsjednika, i da li Vam je ikada to što su oni i pisali zvučalo optužujuće? Ne, to se njima ne dešava. Kad kucne čas – oni su jedan zid. Mi, Srbi smo  poznate izdajice -  sjetimo se samo naše istorije!

7. Kakvu ocjenu bi dali srpski borci, invalidi, logoraši, prave žrtve onoga rata – o ovome tekstu, kad bi ih pitali da li je njihova borba imala smisla - s dr Karadžićem na čelu? Šta bi rekli oni što su ušli u rovove da brane narod od pogroma oni što su jeli rižu svaki drugi dan, što su kisnuli i smrzavali se, što su gubili noge i ruke – ratni  veterani  bez  miliona i skupih vila? Mnogi su mu zamjerali masu stvari sigurno ljuti, povrijeđeni nekim postupcima. Ali, mislim da bi rekli: On je bio naš Predsjednik! Nisu oni ljudi koji ne znaju da je on sigurno neke stvari mogao uraditi drugačije i bolje – da nije   uradio sve kako treba – ali oni imaju OBRAZ, pa bi, uvjerena sam, branili  PRINCIPE  zbog kojih su ratovali i narodnu volju kojom je Republika stvorena, a ne bi  potkopavali  njene temelje  pljujući  njene prvake.

8. Ja, lično, nemamrazloga da  budem subjektivna u ovoj priči, razlog su događaji iz prošlosti, ali dosljedno branim ono što treba da brani svaki građanin Republike Srpske. Razlog da ovo  pišem je činjenica  što sam iz blizine gledala i slušala  mnoge stvari , mnogima se čudila, zbog mnogih razočarala -  ali  ostala vijerna principima za  koje se borio srpski narod.

9. Većina Bošnjaka, za razliku od nas, brane i one junake koji  su lično sjekli glave i  vadili oči zarobljenicima, palili i žarili srpske kuće, oni za svoj narod nisu zločinci brane čak i one koji su sami u svojim knjigama opisivali  strašne  događaje  za koje su na sudovima kasnije bili oslobađani. Nije bilo pravih dokaza, ni živih svjedoka.

10. Da li neko možda misli da je nesrećna doktorova sudbina, kocakanje, uprljani lik vođe  krađa miliona, kako kaže Kasagić - dr Radovana Karadžića – možda odredila našu poziciju u Dejtonu, tj. da je moglo biti drugačije?  Nije. Ili zašto su oni koji su i tada  znali za Sreberenicu - odlučuli da nama  pripadne  naš  entitet u  BiH?! Našu sudbinu odredilo je više desetina hiljada poginulih boraca i oni međunarodni faktori koji nikada ne zanemare nacionalnu  borbu za slobodu i njene ogromne  žrtve,  poštovali ih mi, ili ne. Da nije  bilo tako,  bilo bi sigurno  mnogo drugačije.

Nažalost, mi  sami, za razliku od  drugih, pljujemo  ono  za  šta  su mnogi  dali svoje živote .

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije