Izrekao je tu misao neki indijski filozof, teško mi napisati ime. Uglavnom nisam ja. A, šta ja zaista mislim o poštenim srcima naših političara kad je u pitanju vjera (za Boga, ne religija!) - to je druga priča. Dakle, da li su oni lakovijerni. Jesu. Ali, njima to nije mana, nego je njihova laka vjera s a s v i m p r i r o d n a, čak i poželjna - kao što reče onaj bradati glumac u reklami za VITINKU.
U ono davno, junačko vrijeme, kad junak junaku kaže “ Čvrstu ti vjeru dajem” on tada nešto čvrsto obeća. Ovaj drugi mu vjeruje. Kod nas junak junaku danas daje nešto drugo. Vremena su druga. A, tek pošteno srce imati! Da se ne lažemo, pošteno srce imaju samo mala djeca. Čista, što reče Hrist, kao golubovi.

Međutim kod nas su golubovi mahom preletači. Trenutno sam ovdje, a sutra ko zna gdje. Kao pozorišni komad na daskama. Pojma nemaš šte će biti u trećem činu. Koji rasplet! Danas pljujem one kojima sam do juče titrao m…… a, a sutra ću da li…. drugom, nije umjesno reći šta.. Bitno je da danas ti novi -stari likovi uopšte nisu kadri da objasne šta rade u toj drugoj stranci, koja je otpala od one PRVE, a misle samo kako će se uvući u krilo VODEĆIH, da bi nekako prešli cenzus i trajno riješili finansijske problem. Neki dan me nasmija jedan mladi iz SDS –a što nalupeta kako su stari članovi krivi što on (valjda ne misli na Vukotu, a šta bi tek rekao Pavić!) već nije ISPLIVAO na vrh, da se vidi koliko je pametan i stranački “nabrijan”, pa će on iz temelja pokrenuti nove ideje, naći skrivene pare nove investitore itd. kao da su ideje i nova rješenja kamenje pored puta pa će on kad dođe na vlast NAĆI rješenje (a SDS nije mogao prije njega) za većma utrnulu privredu. Takve folere kad slušam, koji kao da su do juče bili u mutnoj vodi, a sad im se ukazalo svjetlo - dođe mi da povraćam.

Poštujem one postojane, koji ostaju uz osnove i d e j e svoje stranke bez obzira da li su u njoj, ili nisu, mada to danas uopšte nije neka preporuka - ali treba nam i NOVIH IDEJA i NOVIH LJUDI. Tu, možda, ima što bi rekao čovjek nekog “štofa” možda neke nove hrabrosti , nekih novih rješenja. Savez za ovo, savez za ono.. OK -ali svi gledaju preko plota priključak sa zemljama regiona put Evrope. A Evropa, šta ona radi ? Iz Brisela nam dođe vijest (ništa bolje nije ni Srbiji samo tu treba malo elaboracije pa da se vidi klopka s Kosovom) da mi u BiH samo nastavimo da budemo dobri mali đaci, uredni, dobronamjerni, da Mektić pozatvara sve ruske i srpske kampove, ali i a s k e r e, labudove munje itd. da se uradi i nemoguće, da se sastavi Mostar, da nema novog izbornog zakona, da Bakir iskreno zagrli Čovića, da gromki Mile utihne - pa će strogi tata Junker, osim kada je dobre volje pa hvata neke za …….. dobro ne moram sve reći ….da nas pomazi po glavi i pripusti u boravište dobrih i poštenih. Nekad.

Meni se sve čini da će biti ono “Ući ćeš, ćeš ući možda, možda ćeš ući, ući, možda ćeš - onda kada mi uđemo tebi. Mi te držimo na uzdi – a ti kaskaš li kaskaš. Naravno, nekoga će i pripustiti za nekih desetak godina. Takav bezobzirni i bahati nastup kakav vidjeh onoga dana u Briselu , kad rekoše da Evropa mora biti prvo jaka, da bi bila velika, ili tako nekako – meni je zvučao kao kada neko nekome opali dobar šamar. Javno.

Možda će politički analitičari, kad izanaliziraju svaki na svoj način, naravno i svaki za stranu za koju radi, naći u p o r i š t e za briselske “dobre namjere”. Ja ne mogadoh. Ali, ja i nisam politički analitičar. Stoga se moje misli mogu rojiti na moju stranu.…. I kratko u vezi političkih obećanja. Čak i kad su data u dobroj vjeri, ona su danas vrlo, vrlo često - ludom vjerovanje.