Radmila Trbojević
I na zgarištu neko podgrijava svoju supu
Nisam ja ovo izmislila, mada imam vremena da mislim na pretek. Praktično ne znam šta ću od viška sati, koje imam dnevno. Poteci lezi, poteci sjedi - što bi rekla moja pokojna majka.
Doduše, više ne podgrijavam ručak od sinoć, nema potrebe, a stvari idu sporije, dosta, dosta sporije. Što bi rekli oni nekadašnji borci “ to je nama naša borba dala…….”
Gledam tako neko veče Predsjednicu Vlade i sindikalnu Predsjednicu Ranku Mišić i razmišljam šta se u stvari dešava.
Heroina radničke borbe u parteru, sva u tamnom izdanju (sada je obojena u tamno, sa imidžom, koji joj ne stoji, osim ako je u žalosti - pa se izvinjavam) sa Predsjednicom Vlade potpisuje memorandum post festum, valjda nešto važno za sindikalce tj. široke radničke mase, koje Ranka zastupa i traži veće plate tamo 2022 godine .
Radnika je sve manje i manje, ali i Ranka i Predsjednica to ne spominju.
Predsjednica vlade ima ozbiljno, rekla bih mračno lice. U posljednje vrijeme sve je ozbiljnija i nekako ljuta, kao da je izgubila svu pozitivnu energiju. Mene brine i njen out fit. Očigledno je da ona godinama nema stilistu. Ne mislim da bi trebalo da nosi čipkane haljine kao nasmiješena Kolinda, jer ona nije taj tip - ali ne bi bilo loše da, recimo, ima nekoliko dobrih kostima vedrih boja, uz odgovarajući asesoar – pa da utisak bude puno bolji.
S druge strane, mislim da izgled Merkelove, ili recimo Brnabićke nije njoj za ugled, jer Merkelova može na sebe staviti i vreću kad je iza nje zemlja u kojoj radnici dobro žive, pa je svejedno da li se ona smiješi, ili ne, a Brnabićki je bolje da se ne smije još neko vrijeme - sve dok ne popravi stanje gornje vilice.
U principu, nije nevažno kakav utisak ostavlja na nas obične ljude naša Predsjednica, pogotovo kad onako namrštena, usana namazanih blijedim karminom, nefrizirana itd. odbrusi, ubrzano kako samo ona zna, da “baš neće da kaže nešto novinarima…. “Dok Kolinda lica blistavog i našminkanog, sva roskasta, dugih trepavica - mijesi kolače za Božić sa djecom tako uvjerljivo da se skoro osjeća miris vanile sa ekrana ..I narod hrvatski je srećan.
Što i mi ne bismo bili srećni ?!
Ranka me ne brine, ona je dobila mandat, pa može kako hoće – ali Predsjednica me zaista brine. Možda ona nešto zna što mi ne znamo – pa pošto zna, ona ne vidi razlog da bude raspoložena, bez obzira na masovno otvaranje bolnica, vrtića, fabrika, pogona itd.
Ovdje moram prokomentarisati i jednu neobičnu vijest iz Sarajeva. Pandurevićka glasala protiv Bosićeve deklaracije o pravcu autoputa. Pitam se nije li ovdje došlo do neobičnog obrta … Dobro, ne treba reći baš sve, ali očigledno je da je glasačko tijelo ono od čega zavisi njen stav prema deklaraciji, u čemu Bosić ostaje donji. Osim ako je tako dogovoreno, što takođe može biti.
Za sada u SDS – ćute o tom izvanrednom događaju. Hoće li neko progovoriti zavisi od toga ko će na čiju stranu. Odlazak Stevandića, pa odlazak Tadića - su preživjeli. Ako bude trebalo, Vukota zna na koju će stranu, bez obzira šta će uraditi Pandurevićka. On može uzeti gusle i ostati na dobrom glasu. Ovi drugi mogu uzeti nešto drugo i u to duvati, ako ne vide kuda sve vodi.
Da - i aktuelne akcize. Pošto niko ne zna o čemu se u tom “međunarodnom ekonomskom projektu” radi i šta će na kraju biti – osim toga da za narodnu patnju kraja nema - bilo bi džabe “mrčiti “ i mučiti papir - pišući, a da se pri tome samo nagađa.
Jer, očigledno, sa rogatima se ne bode.
Poljubac dvije gore pomenute dame bi trebalo da umiri našu javnost i unese nadu u budućnost sindikalista, mada je neizvjesno ko će koga da ljubi iduće godine. Bar bi tako trebalo da bude u normalnoj zemlji.
A radnici ?
Radnici, široke sindikalne mase su, izgleda, u filmu čuvene heroine Skarlet, koja na ivici propasti, odnosno kada očigledno ima tako malo nade - kaže: “Plakaću sutra”..
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.