Odlučila sam bila da jedno vrijeme pauziram od pisanja, ali kao i sve odluke koje se ovih dana donose, a odnose se na pogažena obećanja političara, zakletve novim strankama, novim vođama, uvlačenje, nove dogovore o većini – RECIKLIRANJE prethodnih odluka i stavova, na koje se hladno pljune i traži se neki novi lik , nova ideja , novo obožavanje novoga političkog lika itd.
Ili , u mom slučaju , novi tekst.

1. Ognjenovi kasni radovi , namjerno kasni radovi , jer postoje i rani radovi koji su mi poznati i koje sam nekada veoma cijenila – ali ovo što sada piše uvjerava me da je rodjen za političara , za balansiranje na način kakav rijetko ko zna i umije – za poigravanje principima /da li ih uopšte ima to je pitanje, a što bi ih i imao / jer , kako čujem ne tvrdim , da je nedavno snimljen u razgovoru sa dr. Stevanadićem ,što naravno nije zabranjeno , ali je poznavajući ih obojicu iz jednog drugog vremena – meni bilo smiješno. Zašto ? Zato što je sada uloga obrnuta. I ne bi bilo ništa neobično da taj „mučenik“ SDS- a – taj borac za pravilne odnose u stranci , koje je mutio kako je i kad je htio , ali nikada pravi gubitnik /mislim naravno na plate koje je uzimao bez zazora / postigne još jedan gol sa centra političkog terena , dakle iz gotovo pa nemoguće situacije , budući da zna da golman X neće mrdnuti prstom da gol odbrani. Jer je rezultat već dogovoren.

2. Transporti - ko transportuje željeznicu i kuda ,kako - dakle šta je stvarni problem i kome idemo na ruku – pojma nemam, kao uostalom ni ostalih par miliona ljudi u BIH ,zna samo Zvizidć - jer odjednom se dešava Trst , umilni Šarović , ljutiti Dodik, korpulentni Rusmir / sve značajniji u dogovorima /premijerka opet u SAD – gore je malo - malo, kao da je, Bože me oprosti, već imenovana u neki State.. ne znam za šta ,ali je stvarno često gore. Dobro bi bilo da iz toga nešto rodi.

3. Referišući se na radjanje gledam neko veče Josipa Pejakovića i mislim jest glumčina , moja generacija ! Osim što čovjek zna šta priča i ne boji se nikoga ,sjećanja su nam negdje sublizu ,a simaptije prema onoj zemlji jake ,na kraju TELERINGA ispriča priču, anegdotu koja bi mogla de se ispriča za cijelu BiH .Na pitanje nekom tamo Fadilu „Šta će bolan biti s Bosnom na kraju ? „ovaj odgovara, „Slušaj svi je je...... i sa svih strana, iz toga će se nešto roditi„ .

4. Gledam neko veče prilog na TV-u o skupljanju sekundarnih sirovina , oni znaju koji su ga pripremili. Novinarka upućuje umilnim glasom n a m a penzionerima poruku kako to može biti IZVOR dodatne zarade , ako kopamo po kontejnerima i skupljamo stare plastične boce itd. te ih nosimo gdje se iste otkupljuju za par ... Bilo mi je došlo da nečim lupim TV – aparat. Dakle, radio si četrdesetak godina , imaš bezmalo sedamdeset ili više ,nije bitno šta si bio ,dobio si izmedju 120 do 360 KM i sada ti ta anonimna novinarka, kojoj je to neko dozvolio - šalje poruku kako da se grad riješi otpada . Sram ih bilo , ko god da je to napravio! Penzioneri kopaju po kontejnerima odavno , ali sad se to bezmalo diže na nivo zanimanja. Zna li iko da se to rješava na drugi način , ili naši n e ć e da to riješe na civilzovan način . U kulturnoj zemlji to se rješava u radnji u koju doneseš prazne boce i one plastične – pa ti se na kasi taj iznos dodaje kao bonus računu. Ali ,u gradu u kojem se Vrbas puni otpadom , u kojem se djubre baca pored puta , u kojem nema elementarne kulture ponašanja - nema ni načina da se penzioneri javno ne sramote.

5. Umalo da zaboravim , još jedan dokaz našeg stvarnog stanja –jeste jedna reklama na TV- u – koja glasi –parafraziram : nemaš do plate ? , pozajmi ..... pojma nemam kod koga , neki telefon se tamo prikazuje ,ali cifra , cifra je bitna, radi se o nekih, čini mi se 360 ili 390 KM . To je da se čovjeku smuči. Dakle –javna je činjenica da je običnom čovjeku u RS – plata oko 350 - 390 KM .
Eto vam prosječnog primanja onoga dijela naroda koji nema veze sa onima koji su sad na Maldivima ili na Tjalandu. I boli ih uvo, da ne kažem du.....e što im penzionere bagatelišu i ponižavaju. Pogotovo one koji nisu ostavili / reci nakrali/ za crne dane. .
Običan svijet je na Vrbasu, tamo na obalama gdje bez obzira na opasnost od isticanja kanalizacije i eventualnih miševa – hrabro brode dajaci talasima najdraže nam zelene rijeke.

Pozdrav do iduće ponude za preživljavanje penzionerima.