Neko vrijeme sam se posvetila sebi iz razloga nevažnih za širi auditorijum, ali onda događaji na političkom planu (jer sve je ovdje politika tj. rock and roll naših i njihovih prema nama, koji smo njihovi samo u vrijeme izbora), zaokupše moj namjerno otupjeli osjećaj da nešto treba i napisati - pa me gurnuše ponovo u komentar onoga što se pred našim očima odvija, a na šta mi kao obični posmatrači, niti imamo uticaja niti je koga briga što jeto tako. Veza između ova dva komentara je, naravno, namjerna.

Prvo da pomenem strašan i zastrašujućom represijom obojen otkaz novinaru Vuku Bačanoviću, koji je iskreno i habro rekao šta misli o čuvenoj instalaciji tj. onome o čemu tako misli, svileni gajtan jednom od malobrojnih mladih i pametnih sarajevskih momaka bez dlake na jeziku, jer su pametni likovi kao što je onu tom poslu zaista rijetki. Moram da kažem da je u ovoj zemlji i svim novonastalim zemljicama iz bivše nam domovine, nesumnjivo bolje biti Stanija (naravno kao metafora za sve one sponzirisane mačke nateklih usta i golih stražnjica koje niti su šta drugo ikada znale niti će znati, osim znanja o onome što se nalazi iza šlica na žene slabih političara i bogatih nepismenih magova, koji od škole imaju samo uspomenu na dugotrajno pješačenje do iste) nego onaj ko uzima pero u ruke i šiba svom snagom po onom što u ovoj državi ne valja. Ovo je memento za slobodu i demokratiju u koju se kao đoja zaklinju oni koji lupetaju o nekakvim ljudskim slobodama koje u BiH postoje, a pri tome pojma nemaju da je sloboda upravo to da možeš misliti drugačije od vladajuće politike i reći ono što se ne sviđa penzionisanim udbašima, špijunima i epigonima davne politike straha (koju smo mislili da smo pobijedili) a koja kao hobotnica prisluškivanja, potkazivanja i praćenja nepodobnih ponovo guši i ubija svaku volju da pišeš, a nemaš kome. Jer stado ćuti. A trave je sve manje i sve manje će je biti.

S tim u vezi želim da prokometarišem i nedavno pojavljivanje na RTRS najboljeg diplomca Ekonomskog fakulteta u Blanja Luci Bojana Kresojevića kojem odmah nakon odbrane diplomskog rada najodogovorniji ponudiše reprezentativna radna mjesta. I da nije izborna kampanja i scena kao iz bajke, bilo bi zaista impresivno. Poruka za naivne: Učite, budite najbolji kao Bojan – i daćemo vam da radite. Ali ne svima. Oni koji su otiši, otišli su. Da li je među njima bilo talenata, super studenata? Bilo je, naravno. Dakle, šta je s onima koji su diplomirali s odlikom prije početka ove izborne kampanje ?! Ili onima koji radno mjesto čekaju godinama sa vrlo viskim prosjekom. Uzalud.

Da se razumijemo, uspjeh mladoga Kresojevića je zaista hvale vrijedan ali tuga zbog progona Vuka Bačanovića kao novinara sa reputacijom drugačijeg, a ne uvlačitelja birokratama i foteljašima, brisanja uspješnog novinara sa javne scene tako što će izgubiti posao u ovoj nesrećnoj i neuređenoj zemlji, uklanjanje sa „slobodne “ scene ove nedorasle države koja se bori za identitet, a sama ga urušava srednjevjekovnim strahovima koja kao bajagi hita u EU i „promiče“ lične slobode i pravo na rad, dok se jedan njen dio osvrće na Zlatni rog i Anadoliju kao drugu domovinu, drugi gleda kako će se domoći Srbije kao spasiteljice pred federacijskom navalom ljubavi za sve što je pusto tursko i tako blisko, treći gleda u Zagreb i čeka da se hrvatska država konačno umiješa u hrvatski problem u BiH - dakle ta razdvojena, bolje rečeno troslojna zemlja, bez jasne zajedničke budućnosti - taj nezamislivi inkvizicijski progon novinara zato što nije slijedio upute uređivačke politike nego je nešto smislio da kaže na svoju ruku - baca zastrašujuću sjenku na prilike u kojima će raditi i napredovati u budućnosti pomenuti mladi diplomac Kresojević –osim ako će u međuvremenu postati odani partijski vojnik što će vjerujem i postati.

U tom slučaju za njega nema zime. Zimu će ono gore pomenuto stado dočekati gledajući u nebo. Pašnjak će biti divno zelen kao u onoj davnoj pjesmi Toma Jones- a Zelena trava moga doma .... Samo što je on tu travu svoga doma u Velsu zamišljao iza sivog zatvorskog zida.