Imajući u vidu ozbiljnost situacije – moram da priznam da ja ne nalazim teme koje bi ličile na haiku poeziju. Nije joj vrijeme! Ne radi se tu o ratu koji kao ja vodim sama sa sobom ili s nekim nepoznatim (kako nedavno reče neki kritčar mojih tekstova) nego se radi o realnom pristupu stvarima. Za rat trebaju, kako znamo iz teorije, makar dvije zaraćene strane. U ovom našem ratu tj. u sudaru različitih mišljenja, koje drugi mogu imati, ali izgleda ne i ja, mada ne znam zašto ima više suprotstavljenih strana, od kojih je svaka u suštini proizašla iz svoje stranke „majke„ pa je postala „kćerka“, koja se stalno istoj približava, jer je neodoljivo privlači baš njena sila teže ili šta već, pa tako ne znamo osnovno – za koga glasati u oktobru.

U moru različitih izjava, prijetnji, zaplašivanja, ne z a p r a š i v a n j a insekata jer to donosi pare, nama zapravo tek prijeti ozbiljna nevolja - prijete komarci s Nila. Teže od toga je izgledna mogućnost da će se političarima tražiti DNK da se dokaže ko zaista jeste Srbin Hrvat i Bošnjak prije izbora.To što svi izgleda pojma nemaju kako će nas spasiti i izvući iz ovoga u čemu smo – nikoga od njih ne brine. Od svega najviše ima mlaćenja prazne slame, nacionalističkih, maltene orgastičnih parola (Kavazović) ili one izjave date uz lagani jezuitski osmjeh mudraca (Komarica), a ja, koliko god htjela da izbjegnem činjenicu da se i ja okrećem unazad - ipak ne mogu da ne pomenem nekadašnjeg šefa bezbjednosti Zenice Džaferovića - jer ne mogu oka da sklopim nakon onih užasnih snimaka odsjecanja glava srpskih zarobljenika.

Tačno je. Svi se vrtimo u krug. Evo samo par opaski na nedavne događaje:

1. Naš Predsjednik zapjeva na mitingu, jer se čovjek osjeća dobro u svojoj koži, misli da je sve oko njega dobro, da ga narod voli - i to nekome smeta! Svi znaju da je on autentičan takav kakav je - nepromjenjiv, sumo- borac po vokaciji, pa makar završio ovaj put kao Don Kihot, a vjetrenjače bi trebale biti (oni misle) nadolazeći Savez za promjene. Taj isti narod je njega svojevremeno izabrao i tada je tom narodu (koji je mahao tenkovima SFORA, a nije ga bilo malo) odgovaralo što pjeva. Kako – to je druga stvar. Pjevaju i drugi loše – pa šta! Bolje pjeva od onog visoko rangiranog Crnogorca što se uvija oko šadrvana kao loza oko drveta. Čak šta više - pjevali su tada s njim (Predsjednikom) mnogi u RS –u. Horski! Sada ne vole da pjeva. Sada ga kude. O.K. Neka na izborima izaberu Šahistu ili Tihotapka, ili Hrabrog, ili Kolovođu ili Prepodobnog (zna on koji je), ili onoga sa licem kao u bebe . Oni su z a i s t a sasvim nova lica.

2. Ja mislim da bi dobro bilo izabrati Karatistu za Vođju, on djeluje pravo muževno i stabilno, gotovo kao Rambo. Ne bi bilo dobro da nemamo nekog nosioca crnog pojasa u političkom životu nacije u budućnosti, ako već budemo morali da Bakiru, Izetbegoviću, kao paradržava koju on negira, odgovaramo na neki malo robusniji način, tj da ne ćutimo kao babe bez zuba.

3. Popis i kako ga preživjeti!? Postavlja se jednostavno pitanje ko u ovoj priči ima jače karte? Ako smo to mi - OK. Trebalo bi da Ivanić sada izvadi keca iz rukava. Ako tako ne bude naj …….li smo. Kao i obično.

4. Samit završio – šta reći! Kolinda me je strašno razočarala. Povlačim sve što sam rekla o njenom izgledu.Djelovala je kao podgrijana i rasklimana, čekajući Godoa u liku Karamarka. Nije bilo lako, ali kao i uvijek kod Hrvata, svi su oni na istoj crti kad zatreba. Predsjednik Nikolić - dobro je da je promakao pored onog .. šta je već bilo. Ne bi valjalo da nije.

5. I na kraju samo da dodam da je došlo vrijeme da naš Član gore konačno pokaže gdje mu je mjesto. Za onaj, za mene neočekivan, hrabar istup - čestitam. I čekam nastavak. Pošto se svi spremaju za rat, tj. u borbu do posljednjeg u oktobru - mene ne bi trebalo uvlačiti u problem. Ja niti ću na izbore - niti imam veze s njima, osim moje građanske dužnosti da na izbore izađem. To što pišem – pa nije valjda zabranjeno! Do sada nije bilo. Šta će biti kad i ako bude – o tom po tom.