- Uvod

Ima ih koji misle da najavljeni protest “naših” kontra “njihovih” najavljen za 14.maj ima smisla, čak se mnogo i očekuje, jer se samo tako može utvrditi šta ko može i za šta ko ima mu… a. Ja se lično pitam šta će se desiti ako dođe do sudara i ako najavljeni kontra udar Predsjednik zaista i realizuje. Biće to pravi obračun zato što se najsurovije obračunavaju oni koji čuvaju svoje pozicije. Nije šala, valja i redovno i ad hoc trpati u džepove desetine hiljada KM, dok ostali mogu da sviraju… Dobro ne mogu biti baš toliko prosta. To je Sukob SRBA u RS, reći će oni prijeko. Ovi drugi će reći da se ne radi o tome nego o socijalnom buntu naroda. Kao nedavno kod njih, mada bez vidljivog uspjeha. Možda z a i s t a slijedi borba da se riješe pitanja koja se godinama i motaju oko vratova običih ljudi. Ipak, moram reći da nisam sasvim ubijeđena da je suština najavljenog scenarija baš ona o kojoj se priča. Možda je stvar drugačija. Bilo kako bilo, evo kako bi to moglo izgledati iz vizure starog pisca u penziji, koji je, kako neko reče, zakasnio da bude u vrtlogu događaja koji slijede. Izgleda da jeste tako. Puni kao brodovi, mi penzioneri ćemo sada u parter, jer iz partera gledano, figure na pozornici izgledaju mnogo manje, nego što stvarno jesu. Ovo je naravno priča za one koji razumiju šta želim da kažem!

- Scena prva:

Bosić, kao vođa protesta, konačno jaše na čelu kolone sa zastavom RS u ruci, iza njega nije Ranka, koja bira novu kolekciju za zimu, nego vjerna Aleksandra, ona mu čuva leđa bolje od svakog kosovskog viteza. Tadića nema, na službenom je putu. Mihaljica i njegovi, iako bez značaja u konačnici, su tu, ne vidim Miću, ali vidim Zlatka i Vukotu. Uz njih marširaju u borbenom poretku Dronjak, Crnadak, Mladen Ivanić (nisam sigurna da li će on), Borenović, Brčkalo, ide Čavić preko Romanije, pardon Manjače prema gradu Banja Luci, i on vodi... ne vidim puno njih uz njega, mada njemu niko i ne treba. I drugi nevažni, kao recimo talentovana pričalica Šukalo. Iza njih su politički i ekonomski analitičari i novinari sa svih strana, sa preferencijom na prijateljsko Sarajevo kao “pričuvu” u slučaju da “ zafali” municije da se dobro pobiju zloćinci sami sa sobom. U sredini je naravno sluđeni narod, sa par penzionera na čelu koji se čvrsto drže za ruke da ostanu na nogama, jer mnogi nisu jeli ništa jako, pa da mogu da izdrže bitku. Danima su postili, bar oni koji iz zdravstvenih razloga mogu, ali i oni koji to iz opravdanih razloga moraju.

Sa suprotne strane, iza Lukača, nema perjanica tj. Đokića, Pavića, Radmanovića, Radojičića. Nema Majkićke (ona je baš borbena, šteta). Tu sam kano klisurina stoji Luka od Trebinja ONE MAN TEAM - to je ono što svaka stranka treba da ima. Taj čovjek je spreman na sve, jer zna da Đokić recimo može pričati o željezari, ljekovitom bilju, ribama, mesnoj industriji, struji, uzgajanju rasnih bikova itd. do u beskraj. Pravo pitanje je medjutim gdje je DNS tj. Pavić. Hrabra Spoma bi tu vjerovatno bila ali ima problem, rješava pitanje prostitucije u Zvorniku. OK. Luka Popović, baš kao oni bivši sekretari /R.Vasić nije bio Luki ni do pasa, misli Luka/ ne pokazuje strah, jer ispred njega je Lukač, a iza njega MMF, Beograd, Rusija i mnoge druge neimenovane zemlje. I ako svi puste pare – sve će se srediti. O tome KAKO će se srediti, on ne misli. O tome neka brinu oni što su prije mjesec dana posljednji put vidjeli pileći batak. Isključujem one koji poste, njima i ne treba sve do Vaskrsa. Oni ponekad jedu ribu. Mislila sam da od ribe snage nema sve dok ne čuh da Islanđani, koji su nesporno najviše na ribi, preko noći smijeniše onog bucakstog premijera, jer da se oni ne pobuniše javno, vraga bi on sam dao ostavku. OK.

Scena druga:

Od novinara i snimatelja iz Federacije i prijateljske Hrvatske ne mogu da priđem bliže i vidim scenu. Im ih mnogo više nego na otvaranju Ferhadije.

Scena treća:

Na poprištu tj. na trgu Krajine se pojavljuje dr. Stevandić. Miran, fokusiran, krajnje pomirljiv. Vizionarski se smiješi se Predsjedniku, možda ipak sebe vidi na tom mjestu. Ko zna, mlad je, a sve je češće uz Predsjednika. Iza njega koračaju borci i veterani. Takođe smireni. Saznali su da Predsjednik nema ništa protiv novog fonda. Čak će se naći nešto i za Asocijaciju, ako prije toga svi ne pomru, što bi bilo poželjno. Uostalom, do oktobra ima vremena. Poljoprivrednici i željezničari sklanjaju mašine i vagone. Penzioneri koji su ostali na nogama, nadaju se da će ih mimoići agenda tj. rezanje. Studenti nisu prisutni. Oni pregledaju kvalitet hrane u menzama. Dronjak jeste tu, promukao od uzvikivanja parola u megafon - ali on odavno i nije student.

- Obračun kod Korala. OK

Trebinje oduševljeno dočekuje Luku Petrovića, dok sa prozora gleda Vučurević i je…e mu sve po spisku.

Lukač je miran kao sfinga, čini se da nije morao intervenisati obučenim snagama.

Cvijanovićeva gleda u novi par mokasina i tašnu, šta bi drugo, neće valjda da se sekira za nevažne stvari, npr. za IRB.

Na scenu stupa glasnik /tako je u grčkim tragedijama/ i ne javlja koga nose na štitovima a ko jaše na čelu kolone nego on viče: “ Narode srpski, na trgu Krajine je otvorena narodna kuhinja”

I šta? Ništa, naravno!