Krajnje mučno i zaista vrlo nerado mi nečiji stav bude povod za pisanje, ali parole koje je napisao M. Knežević u komentaru, pamfletu, ili nečemu što je trebalo da bude njegov stav pretpostavljam, možda u povodu presude dr. R. Karadžiću (koga on kako kaže baš ne voli, što je njegovo pravo) ili već zbog svega ovoga što ne valja u RS, po njegovom mišljenju –zaista ne mogu prećutati. 

A, još onda kao “biber po pilavu“ dođe Tadićev komentar o tome da je taj tekst hrabar i da se on nada da će se neko možda probuditi nakon što konzumira ovakve nadobudne konstatacije jednog mladog čovjeka koji pojma nema o onome šta piše, niti o posljedicama koje taj njegov “analitički“ stav može imati. On po svoj prilici ne vidi dalje od nosa, bez obzira koliko misli da je popularan i omiljen. To u ovoj sredini ne znači ništa. Samo on to još ne zna.
Ko bi prvi trebalo da se probudi ? Pa Ognjen Tadić naravno! Jer on spava snom pravednika u Sarajevu, čekajući da narod u RS sruši omrznuti režim i napravi bolji, jer ovaj (prema kojem on nema nikad sasvim jasan stav) zaista ne pokazuje namjeru da zaštiti običan narod od propasti , a da on o p e t profitira i to jako dobro. Dok, mladi Knežević, recimo treba da se potrudi da proda bezbroj paleta parketa dok stigne mladoga političara Tadića - makar u jednoj plati mjesečno.
E, sada da vidimo šta jeste na stvari !
Naravno da je mnogo čega u ovom našem entitetu loše. Krajnje loše. Mnogi nisu uspješni jer su krajnje siromašni zato što su ovi drugi jako bogati, živi se značajno lošije nego prije, istina ne gube se glave u rovovima, jer narod ne krade i ne otima, a ne mogu svi biti političari ili tajkuni bliski politici, pa da im je sve na uzmi, nismo novi jer smo stari i slabi pa čak i vi koji kažete da ste mladi nemate mu ...da da uradite ništa drugo osim da čekate, nismo ujedinjeni jer da jesmo prvo bi „provalili „ ko je nas zaista RAZJEDINIO (za detalje treba pitati Tadića, on može sve potanko i naširoko objasniti, a da ništa ne kaže).
Ko s kim treba da se ujedini ? I šta Knežević misli da jesmo ako, kako on kaže, ništa više nismo.
Ko treba da budu ti novi likovi, koje on zna, predlaže ili preferira - koji će nama, isključujući Kneževića, jer on ne vidi budućnost u propaloj Srpskoj, obezbijediti bolju budućnost , a da ne budu poltroni, epigoni, nastavljači, potomci onih za koje on misli da su definitivno pokopani ? Zašto recimo, on sa svojima ne osnuje novu partiju, pa da vidi kako stvari na izborima zaista funkcionišu. Bilo bi to onda lično iskustvo, kao što Andrićev Ćorkan u jednoj čuvenoj priči kaže „ćuj ćito, ja sam po njoj hodo„ (ćuprijom, naravno).

Treba li očekivati da revoluciju izvedu penzioneri ?
Naravno da je situacija teška, vrlo teška. Ali, šta predlaže mladi Knežević, osim pretpostavljam, pobjedu Saveza, mada to nije eksplicite rekao. Što bi sigurno bila promjena. I što bi dovelo do hapšenja mnogih koji su, što smo mi nekada govorili „zalapili „ više i gore nego možda oni prije njih. I šta onda ? Ništa ? Naravno. Jer, gdje su pare ? Para nema. Pojela maca, tj. velika mačka. Mačka koje se miševi iz svih partija i dan danas boje do te mjere da samo pod njenim toplim skutima svi skupa čekaju nove fotelje.
Možda bi trebalo da odemo na kratak kurs o patriotizmu u Federaciju ? Mislim da bi tamo imali šta da naučimo. I teoretski i praktično. Jer, tamo je sve mnogo bolje, svjetlije evropskije ekonomski stabilnije, pravednije, naročito sudovi za Srbe – uz jaku dozu religioznog adrenalina. Predlažem Maoču.

Da li ovome narodu zaista treba, kako reče jedan simpatizer Kneževićevog teksta, vruć šamar, i kako mu na već krvavi obraz udariti jači i bolniji šamar - pa da digne revoluciju protiv redovnog, rezervnog i pitaj Boga kojeg još, sastava policije, da hrabro izgine u borbi protiv tajkuna, neznalica, ulizica - dok dobro plaćeni mislioci sjede i lamentiraju o tome kada će nama biti bolje. To je pitanje koje traži odgovor nekih drugih likova, koji bi prije svega imali hrabrosti da stvari s t v a r n o dovedu na svoje mjesto. Republika Srpska,dakle, nije propala, za nauku svima što nazivaju bubrezima jaja niti će propasti bez obzira na recimo cijenu struje ! Jer ona nije stvorena krvlju boraca, koji nisu, makar kako to ko shvatio, negirao, minimizirao - dali živote za nju zato da je sruše ni Karadžić, ni Dodik niti bilo ko drugi, ali srušiće je oni koji ne znaju pravo ime za prave stvari. Pravo ime za prave stvari je OTPOR, a ne naklapanje! Otpor u Republici Srpskoj onome što nećemo i ne želimo podnositi. A ne negiranje Republike Srpske. Inače ćemo pod plaštom nove politike kojoj neki ne znaju ni granice ni namjere pripremiti ono što je već poznato: umjesto pjesme imaćemo o l u j u. Ali ne onu našu odavde, nego onu odozgo, a tada više neće biti važno jesmo li iskreni pametni, dobri, lijepi ili uspješni. Mladi analitičar, izgleda lično nema pojma o tome. I iskreno mu želim da to nikada i ne upozna.