rekao je Hemingvej nekoj od svojih ljubavi, a rečenica bi bila sjajna da opiše naš trenutni odnos sa Federacijom BiH. To zaključujem gledajući Zvizdića i Cvijanovićevu koji sjede za stolom i pričaju i dogovaraju se opušteno, čak raspoloženo, dok narod sluđen, doživljava flash back na borbene izjave od prije samo nekoliko nedelja u vezi mehanizma koordinacije. Čini se da je sada je sve u redu. Izgleda. Danas u priču uvodim nove likove.

Za promjenu. Policajce u uniformama a) iz redovnog sastava b) nekih drugih sastava c) iz budućeg rezervnog sastava. Ja, kao kćer oficira, voljela sam nekadašnje uniforme: vojnu/pješadijsku, kao kod moga oca, pilotsku, policijsku, rudarsku svečanu , itd. a posebno uniformu specijalaca mada ih tada nije bilo u mjeri u kojoj danas postoje, kao recimo Alfe, Foke, SIPE itd. Kad ih prikažu na TV- u - vidiš im samo proreze za oči, pa brale, stisni petlju pa im priđi bliže i pogledaj u te proreze! Kad vidim ove „dvojce“ tj. parove policajaca na uglovima naših ulica, iza ćoškova, na nekim pozicijama gdje čuvaju neke „važne“ ličnosti da ih ne bi ko napao i nanio im povrede da ne mogu vršiti svoje brojne dužnosti, koje i onako, bar većina i ne vrši, bar ne u narodnu korist, neke debeljuce sa stomacima do zuba - mene iskreno baca u očaj. Vidim ljude čije uniforme mene neodoljivo podsjećaju na one nekadašnje uniforme teritorijalne odbrane iz vremena kada smo mislili da će neprijatelj doći od nekuda ko zna odakle.

Kape, koje liče na one koje nose komunalci tj. komunalna policija na parkinzima, odijela koja na njima vise kao da su zaostala u nekim magacinima te bivše teritorijalne odbrane, mada meni iskreno više liče na domobranske, jer tako je meni moj otac opisivao onaj vojni ološ iz prošloga rata, koji nisu bili ustaše jer su ustaše bile vrlo prepoznatljivo i dobro obučene, a tradiciju crne boje hrvatska vojska ni danas ne odbacuje. Uostalom, ko nama brani da se držimo naše tradicije. Ili, mi za razliku od Hrvata ne znamo šta jeste naša tradicija. Ili ako znamo, pitamo se da li je naša tradicija uniforme kao takve izvorno srpska tj. ona kraljevih oficira - ili je možda ipak komunistička, koja je takođe zasluživala svako poštovanje. Pa se tu zbunimo i napravimo bastarda, koji ne liči ni na jedno ni na drugo. Vojne uniforme nam i onako određuju drugi – pa bi taj komentar radije izbjegla. To će i dalje da radi gđa Pendeš, a ona sigurno zna šta radi! Kako bi, dakle, morao da izgleda policajac iz redovnog sastava prema mom mišljenju ? Taj bi morao da ima uniformu koja na njemu doslovce „dubi". Šapka na glavi, jer ako je imaju susjedni „federalci „ , koji izgledaju baš kao pravi američki a (oni to tako vole) šta nama fali da imamo i mi, jer je imaju i Rusi, koje većina ovog naroda nekako drži bliže lijevoj strani grudi. Dakle, sve je OK.

Eno onaj portparol policije iz Brčkog kad se javi da nešto prokomentariše, utegnut i skockan, ja umalo ne skočim u stav mirno! Onda bluza, dolamica ili jakna, nazovite to kako hoćete, skopčana u struk, a ne i ova besmislena košulja koja na našima visi kao tuđa. Hlače ko vreće! Nekadašnje hlače policajca iz moga sjećanja koja su iz o n o g Sarajeva, imale su šav, pa crtu sa strane, pa kad staneš pred njega, ti se ukočiš kao kip, bez obzira da li si šta skrivio ili nisi. S druge strane ti si znao da o n tebe štiti, da je to državna milicija, da svaka ulica ima svoje „milicajce“ , da im maltene znaš imena - a da oni znaju čije je dijete iz koje kuće! Doduše govorim o onoj omrznutoj Jugoslaviji u kojoj su kako kažu, životi svima bili do kranjih granica ugroženi. Naročito Slovenicma i Hrvatima! Pitam se koji stilisti su u zadnje vrijeme potpunih sloboda „u umjetničkom izričaju“ obukli ove naše policajce u RS - i šta su pri tome imali na umu! E, sad nešto i o najavljenom rezervnom sastavu. Kažu da nam taj sastav treba.

Ja nisam kompetentna da o tome raspravljam, a mislim da naša Vlada zna šta radi, odnosno da bi oni koji nas vode morali znati i ono što narod ne zna. Jedno je sigurno da ono što nas okružuje nije bezazleno niti naivno, mada ovi naši svakolikom virtuelnom miru okrenuti dušebrižnici, koji brinu da li će izbjeglice, među kojima n e m a  niko opasan, o nama pričati da smo dobri i uslužni, ako slučajno izaberu rutu da pređu preko nas – svaki pokušaj da se pripremiš za eventualnu odbranu svoje zemlje smatraju srpskom paranojom. Da li će rezervni sastav biti obučen u neku posebnu uniformu ili neće, da li će uskakati ako dođe do nevolje, što se iskreno nadam da će biti – teško je znati unaprijed. Do tada, mi ih možda nećemo ni raspoznavati na ulici, jer će to biti momci obrijanih glava snažni, mišićavi, tako reći bilderi, sa kožnim jaknama i opasnim pogledima, ili će biti srednjovječni, trbušasti, isluženi tipovi (neka mi oproste mnogi koji to nisu) – iskreno ne znam. U svakom slučaju , znam da je uniforma službenog lica uvijek bila simbol snage i imidža države (entiteta). Federalci su to shvatili. Mi nismo. Baš kao što i sve ostalo što se oko nas dešava, ne želimo objasniti na pravi način. Možda ćemo pustiti da nas oni gore i dalje vole za oboje !