Nekada davno moja generacija je učila srpske junačke pjesme. Poslije su bile izbačene prvo iz programa srpskohrvatske, a kasnije čak i iz naše srpske književnosti, sve u namjeri da ne ljutimo naše komšije. Doduše, neke su pjesme ostale, ali samo one manje junačke, a više tužne kao npr. „Predrag i Nenad“ „Braća i sestre, „Zidanje Skadra „ itd. Logično se nameće pitanje šta ja, pisac ovoga bloga, hoću da kažem i zašto se sada ponovo vraćam u prošlost, dakle u zaboravljene narodne pjesme . Oni koji moje blogove čitaju (ako ih čitaju) reći će da čačakam mečku dok ista upravo kreće da prespava zimski san. Razlog moga, da tako da kažem flash back- a, je taj što mi se onog dana na sastanku lidera partija kod Predsjednika RS u povodu čuvene Odluke, ne ukaza ni kap vode iz suve drenovine, mada je Predsjednik, onako krupan i snažan , bio spreman da „stisne„ svom snagom, bar mi je tako izgledalo! Ali oni oko njega, mada brojni, mnogi mladi i naizgled opasni, nikom ponikoše i crnu zemlju .....Dobro, neću ići tako daleko!

A, znaju i oni da Sarajevo ne miruje. Potaknuto silama iz sjene, čačka mečku i na pamet mu ne pada da nabavi pušku za uspavljivanje. Nema odmora dok traje obnova ... što bi rekli naši stari akcijaši udarnici, što su gradili onu bivšu zemlju uzalud i nikome.

Međutim, postavlja se pitanje kako političari Bošnjaci i njihovi mentori zamišljaju nastavak scenarija bosanski zajednički život , u kojem čačkajući mečku ponovo „zameću kavgu „ tako što nas ucjenjuju, plaše i prijete svim mogućim mjerama, dakle da li očekuju da ova druga strana, entitet Republika Srpska, mora da sagne glavu i pusti da stvari idu u pravcu da, osim što više nema svoju izvornu zastavu i grb, izgubi i dan rođenja, kasnije možda i kuću i kućište.

Ja, lično, mislim da je zajednička izjava (mada je Predsjednik Republike Srpske sigurno očekivao više i snažnije od te izjave) veliki uspjeh, kad se uzme u obzir sastav Saveza. Oni se svi redom vraćaju u institucije BiH, jer tako se brani Republika Srpska, mada svi znamo da brane jedino ogromne plate. Glupo bi bilo sada, misle oni, podleći idejama jednog broja srpskih zavedenih nacionalista, rasista, šovinista, mrzitelja globalnog mira, građanskih sloboda, napredne Evrope, Amerike, NATO - alijanse, izbjeglica, vehabija, obespravljene manjine različitih i gay brakova - zamislite talasati tako dobro uređeno i sugurno društvo. Mada, potajno, a neki i javno, misle kako ne bi bilo loše da se u samoj Republici Srpskoj zatalasa, odnosno digne revolucija protiv režima, koju naravno ne bi predvodili o n i lično nego kao i uvijek , sluđeni srpski narod. Oni bi se smjestili već negdje, najbolje u obližnje kasarne oružanih snaga BiH (čitaj NATO), mada ne znam kako bi ih iste tamo zaštitile, jer tek treba da smisle kako će same sebe da štite od terorista.

Na kraju moram pomenuti i Škorin „Apostrof“ od neku veče, kad Ahmetović potpuno miran kaže: „Ma smiriće se sve to, polako...“ misleći naravno na naše reakcije. I, hoće, jer on s nama i našim protivljenjima ima dugogodišnje dobro iskustvo, pa tako samo što nije potapšao po obrazu izfrustriranog i neiskusnog SNSD-ovog Košarca, koji je branio naš 9. januar do zadnje kapi krvi, očekujući čvrsti stav iz Palate da se ne ide u Organe BiH do promejne odluke. Ali, nije znao ili nije vjerovao, jer je suviše mlad, da veliki broj Srba, sadašnjih političara, ne skaču u vodu ako nemaju pojaseve za spasavanje. Samo su ludi hrabri.

U Škorinoj emisiji mladom Košarcu nije se, u principu, suprotstavio Ahmetović nego je to bio Bojić - dugogodišnji kadar SDS –a. Neupadljiv, smiren i odmjeren. Govori samo kad mora i bez ikakvih emocija, jer on zna da ih u politici ne smije biti, osim ako bi se neko od političara zaljubio u koleginicu političarku. Zato Bojić, čvrst kao kremen kamen, opstaje tako dugo, pa će možda, bude li tako nastavio, moći da se kandiduje i za sljedećeg predsjednika SDS-a .

A što se tiče Republike Srpske, ona je sada, nakon ovoga što je Ustavni sud BiH uradio mimo prava i zakona, udarena po obrazu. Hoće li ustati, ili će okrenuti i drugi obraz.

Iskreno – ne znam !