Pijem nes u tišini i gledam jutarnji program RTRS-a i zapažam da recepti iz Moje kuhinjice postaju sve sofisticiraniji i sve skuplji. Pitam se da li su ovi na RTRS-u uopšte svjesni stvarnosti u kojoj živimo, ili ono Marijino s kolačima (Antoaneta stradala na giljotini) ima načina da se primjeni i na nas. Pa i ovi na RTRS-u zagledani u nebo ispred sebe, znaju da kod nas postoji vrlo značajan broj nezaposlenih ljudi, dakle onih koji nemaju nikakva primanja, pa veliki broj penzionera koji imaju neka primanja kad ih dobiju, tako da ostaje jedan veoma mali broj gradjana, koji mogu sebi u dane posta, ili samo zato što baš ne vole biftek svaki dan, priuštiti evo ovaj recept čije izvođenje upavo gledam:

Orada u umaku od crnih maslina i još nekih začina, kojih se ne mogu sjetiti, da li je kari ili je kurkuma ili nešto drugo, nemam pojma, sa salatom od čeri –paradajza i rukole, a nakon svega čaša dobrog crnog vina .

I sve to prikazuje momak sa crvenom maramom na glavi, visok i tanak kao maneken, što treba nama da poruči da bi nam obrazac dobre linije mogao biti baš on.
Jeste, ali on možda ne jede svaki dan pite, kljukuše, uljevake, krompir - jednom rječju skrob koji jeste temelj naše narodne ishrane.

Činjenica je takođe da u posne dane jedemo ribu, to je opšte poznata svar i o tome ne treba da raspravljam. Medjutim kakvu ribu jede običan svijet? Je li to orada, brancin, škarpina ili neka druga riba, ne mogu sada da se sjetim, ali morska je sigurno. Može li neko od onih koji zbrajaju ništa ni sa čim otići u market, zaletjeti se pravo do vitrina sa smrznutim morskim specijalitetima uzeti neku od gore pomenutih riba i napraviti ručak? Da li naš čovjek, otpušten iz Kosmosa, Incela, Čajevca, ili bilo kojeg nekadašnjeg giganta, a fale mu recimo samo dvije godine do penzije, može sebi da priušti onaj gore navedeni ručak, makar jednom sedmično? Teško. Sasvim sigurno on odbacuje pomisao na oradu, kupuje konzervu sardina, zanemari čeri paradajz, kupi teglicu Savinih krastavčića (akcija), uzme bijeli luk i peršun i napravi domaći preliv. Ono gore može imati u snovima. A vino rumeno ?! Blatina Žilavka! Za flašu Merlota i zubatac na gradelama, recimo na Jelsi na Hvaru (kao nekad) i ja bih dala kraljevstvo – baš kao Ričard III kad je davao kraljevstvo za konja!

Naravno, ja nudim kraljevstvo zato što ga nemam, baš kao što bi ova današnja opozicija kad preuzme vlast, odmah, za par mjeseci, negdje našla makar petstotina miliona evra da nas oslobodi dugova, uvede novi način punjenja bužeta, bezbolan i pun radosti, pa da možemo konačno mirno da spavamo. Sve do momenta kad shvatimo da od toga nema ništa. Osim ako oni podjuju po kućama da skupljaju ko šta ima. Pa kom obojci, kom opanci. Dok dokažeš da nisi krao, otimao, sakrio, zakopao lovu, zloupotrebio službeni položaj ti, a ne tvoj neposredni rukovodilac, bilo bi kao ona priča o zecu i volu. Ako pokušaš da sve lijepo objasniš, pokažeš papire, dokaze o kreditima, pokažeš robu koju kupuješ u second – hand –ima, ubijediš ih da jedeš sardine ili riblje štapiće u dane posta, da flašu dobrog vina nisi vidio od Krsne slave, pitanje je da li ćeš imati vremena da uzmeš i najlon kesu /metafora za izbjeglištvo/ i kreneš ka zadnjoj instanci .Tamo gdje se nalazi Vrhovna sveštenica. Koja? Pa neću vam valja reći njeno ime! Jer sam sigurna da taj izgled, tu strogoću, tu odlučnost, tu posvećenost temi korupcije, pljačke i otimačine Ovih od Onih - nema ni jedna druga političarka u RS – a koliko vidim i znam, ni šire.

Ovaj gore pomenuti recept, ali i mnogi drugi koje gledam na TV-u, prepuni raznih egzotičnih biljaka, začina i voća, kao što je mango, mlijeko kokosa, japanska jabuka i sl., ili neka nebulozna gljiva, koja ako je jedeš, liječi sve bolesti zajedno od išijasa do proširenih vena, od upale sinusa do impotencije, djeluje mi kao ona priča o sirotoj djevojci koja se udaje za princa tj. za biznismena, prevedeno na današnju bajku.

Za široke narodne mase u posne dane, kojih je realno sve više, a sve je manje „mesopusnih“ moj prijedlog za današnji meni je sardina iz konzerve ( vječno na akciji) sa malo turšije ako je kisela, uz domaći hljeb. Ako to nećete, ribarski štap u ruke pa na obalu Vrbasa. Pa će biti ručka, ako riba zagrize.