I onda kada je na sveopšti užas svijeta, koji sebe naziva normalnim, pobijedila u Kopenhagenu dok je sala gorjela od emocija i neizrecivog divljenja spodobi koja se pojavila na sceni - ja nisam mogla od užasa da gledam to lice uokvireno bradom i dugom kosom. Te noći iz Kopenhagena se sručila lavina podrške drugačijim sa kulturnog sjevero –zapada Evrope pokazujući nama u kom pravcu treba da idemo, odnosno šta se od nas primitivaca očekuje.

Na otvaranju Eurosonga u Beču, ta spodoba, kao neka prima donna pozdravlja publiku –otvarajući taj, po meni profani i umjetnički sve slabiji, festival evropske muzike – i rekla bih evropskih čuda i dostignuća novog vremena.
Končita, sva ustreptala, baca u sjenu tri lijepe voditeljke koje se pojavljuju kao sporedne donne u odnosu na ovu nakaznu lutku. I sve postaje nepodnošljivo gadno. I Beč i sjajno ukrašena sala i pjevači i taj cijeli maskenbal – koji me podsjeća na one groteskne venecijanske balove pod maskama.
Ono što mene, kao baku unuka koji stasavaju u ovome neobičnom vremenu - jeste kako ćemo objasniti djeci - ko je Končita ? Kako će roditelji, koji se još osjećaju kao majka i otac, objasniti tu pojavu na ekranu, taj bizarni, komični lik s bradom i brkovima u ženskoj haljini?
Možemo li progutati i ovu knedlu, ovaj put iz Beča, a da pri tome ne osjetimo gadjenje? Možemo li da se ne suprostavimo tom strašnom napadu na vrijednosti, ne samo hrišćanske nego i na dobar ukus – na sve ono što smo naučili da je lijepo i vrijedno? Da li je Končita nešto čemu treba da se divimo ? Je li Končita seksualni ideal, kojem teži ovaj uzburkani, sludjeni svijet u kojem živimo i koji ostavljamo našoj djeci? Je li prihvatanje Končite, koja šalje poruku kako je divno i uzbudljivo biti NIŠTA –cijena koju treba da platimo da bismo bili dio evropskih kulturnih vrijednosti, a ne netolerantni, homofobični Balkanci? Zar baš moramo prihvatiti i OVO da bismo se pridružili zapadnom prevaspitavanju, tiraniji manjine koja od nas traži da sami sebe proglasimo nenormalnim , da bi oni koji sebe smatraju srećnijima od nas - mogli konačno da ovladaju svijetom.
Njima nije dovoljno da mogu slobodno da rade šta hoće, da spavaju s kim i kad hoće i kako god im odgovara, da se udružuju , da paradiraju , da se vjenčavaju – ne , njima treba da se MI drugi JAVNO izjasnimo da se tome radujemo, da mi kao kulturni evropljani sve prihvatamo, da imamo razumijevanja za homoseksualnost, za pedofiliju, za sodomiju, itd. ZA SVE što smo čuli da postoji - ne bi li se njima dodvorili da ONI NAS prihvate! O tome se zapravo radi!
Postavljam pitanje ovoj našoj nesrećnoj generaciji – koja je do juče samo gledala, ali danas valjda i vidi šta nam se sprema - kako ćemo povjeriti naše unuke, generacije koje ostaju iza nas, ljudima koji odobravaju – čak promovišu protivprirodne odnose? Kako će roditelj 1. u braku sa roditeljem 2. (takav sam dokument na engleskom jeziku lično vidjela) odgajati dijete koje neće znati ko mu je otac, a ko majka?! Kako će dijete odgojeno u takvoj zajednici da se integriše u društvo druge djece, koja imaju majku i oca? Može li zapadno društvo ići do krajnje granice razuma, do poništenja zakona prirode?
Razumijevanja bi moglo biti samo onda ako bi se oni držali jedni drugih – što im u principu niti ko brani, niti im je do sada branio. To što je njima padalo teško i još uvijek jeste - da se uklope u društvo – nikada neće biti lako – bez obzira na parade i proteste. Jednostavno – priroda ima zakone koji su neumoljivi. I oni odolijevaju svakom pokušaju da se nadje neki novi put, da se izmijeni ono što je osnova nastanka Svijeta.
Sigurno je da moćni lobi onih koji ovim svijetom upravljaju – znaju kako se lomi duh. Onima kojima je temelj bila pravda inkvizicije – oni koji su spaljivali i razapinjali hiljade onih koji su mislili drugačije - neće oklijevati da ucjenama i prinudama postignu ciljeve. Ali, nadam se da će i ova druga strana imati snage da odoli tim izazovima novoga poretka. Sve drugo bi bila duhovna i moralna kapitulacija.
Po svemu izgleda da je u našem neprihvatanju, izmedju ostalog, i ove Končitine Evrope, naš problem.
Sva je prilika da u tom grmu leži zec.