Ako je makar i djelić onoga što je pisalo u medijima o dr Šrkbiću, a što je zaista bila veoma nezgodna politička, moralna, a i moguća krivična hipoteka - možda bi moglo da se desi da izgubi imunitet diplomate. Nedavno je slikan kako izlazi iz kontejnera na gradilištu ispod Kliničkog centra. Sada ga nadgleda iz kabineta na Ginekologiji. Doduše, za našeg  ambasadora u Srbiji  -  mogli smo ovdje u RS obezbjediti neki kabinet blizu Kliničkog centra da može i da nadgleda  gradilište i da ispituje studente. Vikendom.

Međutim, gledajući ovo zadnje pojavljivanje na sastanku GO SNSD, mislim da su mali izgledi da se u tom slučaju  desi nešto novo.

Prvo, to se pitanje više ne pominje u medijima.

Drugo, da li ovu bitku zaista želi da dobije opozicija, tačnije srpski član  Predsjedništva, Ivanić, koji, sada na talasu, koji ga je izbacio na površinu, ponovo jaše. Ali, sada ima takav prepodobljeni izraz lica u Sarajevu (Šta li im tamo rade?)  da, naprosto, ne mogu da vjerujem da je to on. Neka blagost, neka neiskazana vizija, neki pogled u nebo – da čovjek, čak i kad bi HTIO u tom izrazu lica ne vidi  prijetnju. NIKOME.

Poziciju diplomate nekad su obavljali poznati ljudi. Danas to mogu biti i oni za koje niko nikad nije čuo. Važno je da te neko iz vrha predloži gdje treba - i eto te u Minhenu, Beču, Londonu itd. Diploma se može kupiti, 25  časova  stranog  jezika  takođe – i  eto diplomate! Naravno da ne mislim da se ovo  odnosi  na doktora - a   ovo što pišem nipošto nije prejudiciranje njegove moguće krivice.  

Nakon što je i pored ozbiljnih prijava organima gonjenja Srbije - isti bio prihvaćen od Predsjednika Srbije - on je tu funkciju i preuzeo. Dakle, nije   vjerovatno  -  da nakon što je prošao crvenim tepihom i predao akreditive - onome kome ih predao (a taj je veoma dobro znao ko je on i šta se o njemu piše) da će taj   Neko sada da ga liši imuniteta i  gurne u ralje  istrage. Mada, nikad se ne zna. Sve   je pitanje odabira krivaca!!! Šta i u kom momentu odgovara POLITICI. (Slučaj  Čaušević!)

Iz dugogodišnjeg iskustva, i za utjehu dr Škrbiću,  reći ću da ipak ne treba previše   da brine. Cinično?! Naravno.  

Poznato je da je značajan broj naših političara, čak predsjednika republike, članova predsjedništva BiH, ministara, predsjednika vlada, direktora velikih  privrednih sistema, dekana, službenika gradske  uprave, carine itd. u svim vremenima, u svim vladama i među svim političkim likovima (pozicije i   opozicije) bilo procesuirano i optuživano uz veliku medijsku pompu, štaviše,  hapšeno sa lisicama na rukama. I šta se desilo?

Političari svih boja i partija, konvertiti koji se lako prodaju onome ko više ponudi - na kraju nekako bivaju oslobođeni. Bar većina. Čak se neki, odabrani, kasnije ponovo vrate na visoke državne pozicije (mada su, iz predostrožnosti, prethodno kupili stanove u Srbiji i dalje, za svaki slučaj).

A, prof. dr Škrbić, uvaženi ambasador, bi, kao veoma vispren političar, pogotovo ako nije bez para, a nije, kad shvati da su mu oni za petama (možda) mogao srećno odmagliti u Monte Karlo.