Kada bi se sutra spojile Banjalučka, Sarajevska i podgorička Montenegro berza bila bi ostvarena ukupna kapitalizacija od gotovo sedam milijardi evra. A kada bi se, kojim slučajem, njima pridružile i Beogradska i Zagrebačka berza, regionalno tržište kapitala vrijedilo bi oko 40 milijardi evra.

Iako ideja o osnivanju jedinstvene regionalne berze dobija sve veću podršku, njena realizacija je daleko od realnosti.

Uvrženo mišljenje stručne javnosti je da bi mnogo realnija mogućnost, uvezivanje berzi, učinila zemlje regije atraktivnijima za inostrana ulaganja i olakšala im borbu s aktuelnom krizom i smanjenim prometima. Brokeri, kao najzainteresovanija strana za povećanje prometa, pozitivno gledaju na svaku akciju koja bi dovela do povećanja likvidnosti na tržištu. Smatra se da bi, osim većeg obima trgovine, prošireno tržište moglo imati pozitivan uticaj i na pojavljivanje većeg broja potencijalnih inicijalnih javnih ponuda akcija.

Nedavno povezivanje trgovačkih platformi Banjalučke, Sarajevske i podgoričke Montenegro berze trebalo bi da poveća atraktivnost tržišta kapitala BiH i Crne Gore i dovede nove investitore. Konkretno, sporazum potpisan u oktobru, osim što olakšava trgovanje i smanjuje troškove, olakšaće povezivanje i neposrednu razmjenu iskustava i znanja među učesnicima na ovim tržištima. Zapravo, povezivanje svih regionalnih berzi je logičan slijed razvoja finansijskih tržišta, a ovo je jedan od prvih koraka u umrežavanju svih tržišta jugoistočne Evrope. Ne radi se samo o svjetskom trendu već o neminovnosti.

Snažniji efekti umrežavanja naših berzi mogu se očekivati tek ukoliko se u ovaj proces uključe Zagrebačka i Beogradska berza koje su, realno, za razliku od BiH i Crne Gore, daleko atraktivnije za velike strane investitore. Iako su nalikvidnije među berzama u regiji, Zagrebačka i Beogradska berza ne mogu se porediti sa, recimo, Varšavskom ili Bečkom berzom.

Uvezivanjem regionalne berze neće ugroziti poslovanje Vol Strita, niti će istrani investitori “preko noći” pohrliti u kod nas. Jednostavno, realno je očekivati da nakon nedavnog povezivanja berzi one postanu zanimljivije stranim investitorima koji preferiraju likvidnija i duboka tržišta što će povećati promet najatraktivnijim hartijama od vrijednosti.

Unazad nekoliko godina finansijski stručnjaci upozoravaju da lokalne berze dugoročno ne mogu opstati na velikom i razvijenom finansijskom tržištu kao što je ono u EU, te da im je jedina šansa regionalno povezivanje. Kao primjeri i argumenti za uvezivanje regionalnih berzi često se navode iskustva baltičkih, skandinavskih i srednjeevropskih zemalja koje su stvorile uspješnu saradnju upravo na temelju jedinstvenih trgovinskih platformi. Takva saradnja je doprinjela porastu likvidnosti, a poznato je da veliki promet privlači velike ulagače. Bez obzira na različitu regulativu i nadzore, mala i usitnjena tržišta moraće vremenom da stvaraju zajedničku regionalnu sliku.

U prilog činjenici da je tržište ovog dijela Evrope malo u svjetskim razmjerama i da je uvezivanje prirodan proces idu i podaci sa Budimpeštanske, Bečke, Praške i Ljubljanske berze. Krajem prošle godine na berzi u Beču bilo je listirano 105, u Ljubljani 66, Budimpešti 54 a u Pragu 26 preduzeća. Dakle, na ovim berzama aktivno se trguje sa akcijama 251 preduzeća. Ove berze su prije nekoliko godina sprovele odluku o zajedničkom djelovanju. Danas CEESEG-holding, koji čine austrijske banake (52,59 odsto) i Bečka berza (47,41 odsto), u svom vlasništvu ima 50,45 odsto vlasništva Budimpeštanske berze, 99,85 odsto Ljubljanske, 92,74 odsto Praške i 100 odsto Bečke berze. Primarni cilj ove grupe je da poboljša likvidnosti na berzama članicama pružanjem lakšeg pristupa lokalnim tržištima i proizvodima. Podsjećanja radi, na Banjalučkoj berzi može da se trguje akcijama 500 preduzeća. Dakle, za likvidno tržište nije bitno da bude listirano mnogo preduzeća i jedinstvena berza već da preduzeća koja su listirana na berzi imaju korist od tržišta kapitala, odnosno da imaju mogućnost da finansiraju svoj rast i razvoj kroz emisiju dužničkih i vlasničkih hartija od vrijednosti. Naravno, da bi došle u priliku da emitiju hartije od vrijednosti i da bi privukle kupce za te hartije kompanije će same da podižu nivo korporativnog upravljanja.

Na našim prostorima način formiranja tržišta kapitala je „iščašio“ pravu sliku svrhe tržišta kapitala. Činjenica da su akcije došle iz procesa privatizacije i da smo dobili akcionare koji nisu investitori dala je pogrešnu predstavu o tome šta je berza. Tokom prve decenije postojanja tržišta kapitala u RS uspostavljene su sve institucije: berza, CHROV, komisija, banke… Međutim, veliki broj naših građana doživljava berzu kao mjesto na kojem treba da prodaju akcije ili obveznice. Privatizacijiom je stvoren veliki broj akcionara, ali ni država, a ni sami akcionari, nisu dovoljno pažnje posvetili informisanju o stečenoj imovini i upravljanju sa njom. Imamo formirano tržište kapitala, sajt berze koji je zbog dostupnosti svih informacija i prema mišljenju stranih ulagača najbolji u regiji. Međutim, značajan broj vlasnika akcija i dalje nije dovoljno obrazovan da bi procijenio vrijednost akcija. Ovo je u velikoj mjeri rezultiralo neefikasnim tržištem i utisku da se mnoge stvari na berzi odigraju „u šeširu“ a da su mali akcionari oštećeni i prevareni.

Vratimo se na priču o uvezivanju lokalnih berzi. Berze bivše Jugoslavije, sa ukupnim brojem stanovnika od oko 19 miliona i prosječnim bruto društvenim proizvodom (BDP) po stanovniku od 9.180 dolara ostvaruju prosječni mjesečni promet u iznosu od 18 miliona evra. Dodajući ovim zemljama Bugarsku, Rumuniju i Albaniju (u Albaniji postoje institucije tržišta kapitala ali trgovanje na berzi nikada nije zaživjelo) dolazimo do popluacije od oko 50 miliona stanovnika koja ima prosječan BDP po stanovniku od 8.160 dolara i prosječan mjesečni promet na berzama u iznosu od oko 280 miliona evra. Ukupna kapitalizacija svih berzi na ovim tržištima je oko 80 milijardi evra. Komparacije radi, ukupna kapitalizacija listiranih akcija na CEESEG berzama je oko 170 milijardi evra, to tržište ima oko 31 miliona stanovnika i BDP po stanovniku od oko 25.000 dolara. Prometi su neoporedivi u odnosu na berze na Bakanu. Recimo i to da Turska predstavlja tržište od oko 74 miliona stanovnika sa BDP-om po stanovniku od oko 14.500 i prosječnim mjesečnim prometom na berzi od oko 30 milijardi evra.

Nesumnjivo, evidentni su volja i argumenti finansijskih stručnjaka za uvezivanje regionalnih berzi, ali kočnica za takvu ideju je politička (ne)zainteresovanost. Za sada se može reći da je volja političara ograničena jer, barem zvanično, o uvezivanju berzi nisu ozbiljnije razgovarali.