Radmila Trbojević
Može biti - biće. Ako bude.
Nekoliko je veoma važnih stvari kod nas u Republici Srpskoj:
Obilježavanje slava, parastosa, boračkih skupova, odavanja počasti poginulim, ubijenim, a bez nalaženja ubica itd. Ne daj Bože da ja imam nešto protiv toga. Ni slučajno!
Ima stvari koje su manje važne, a to su izjave građana, zaskočenih od strane reportera BN–a na ulicama Banjaluke, Bijeljine i nekih drugih gradova Republike, koji u kameru kažu kako strašno loše žive – a vlast kaže da ne žive. Naprotiv.
Ima stvari koje su i narodu u Federaciji suštinski potpuno nevažne za realni život, jer obilježavanje tužnih godišnjica prođe - a ostaju problemi kao što je to ova saga o MAP-u i Vijeću ministara. Izetbegović kaže kako je kod njih stanje puno bolje, nego kod nas. Možda i jeste, oni najbolje znaju. Ali, ovo oko čuvenog MAP-a čini se kao „nemoguća misija „ ili zidanje Skadra na Bojani. Što političari (jedni isti) danju dogovore - to biva noću srušeno, ujutro preformulisano, kako ko stvar vidi iz svog ugla. Što danas kažu da je dogovoreno, sutra je dogovoreno različito..Šta uopšte narod zna o svemu tome? Ko zna u kom grmu leži zec. Možda je zec već davno izašao iz grma, a to narod ne zna. I da zna, bolje mu je da ne zna. Šta treba narodu da zna u kom smjeru ide ova priča..? Znaće kad dođe vrijeme. Bitno je da je naručio 5, po neko i 6 metara, drva u julu, da je došao cirkular, da je sve iscjepano i složeno – to je bitno. Onaj ko se grije iz Toplane moli Boga da ima još sječke oko Banjaluke i da zima neće biti jaka. Onaj čovjek iz Busovače što mu je mala hidroelektrana bezmalo pored ulaznih vrata i što od buke ne može izdržati ni danju i noću – šta je njega briga za MAP! To da li je u MAP-u napisano da će o n o biti, da neće biti, da će možda biti ako bude – kako jadni narod može znati kad i političari nagađauju! Opozicija oštro kritikuje o n o nešto, a i sama je nekada, dok je bila na vlasti, umakala prste u .....dobro, u ovu priču, što reče jedan bivši predsjednik vlade, pravi doktor nauka, profesor - sada je nažalost anoniman.
Pozicija uvjerava da se radi o izdaji. Jedni kažu jedno, drugi drugo - pa kako bi razborit čovjek koji misli svojom glavom, mogao da se snađe u tom galimatijasu? Nikako. Američka ambasada kaže šta kaže. Dosta jasno, mada ne sasvim. Rusi kažu da poštuju BiH kao državu, Srbija takođe poštuje odluku BiH, ali oni neće u NATO. EU nas voli – mislim na Federaciju, ne RS - dakle, kome ćemo mi u RS – u pripasti u konačnici, jal braći, jal đeverovima? To se u ovome sadašnjem momentu nekako ne razaznaje, mada mi, kako kažu naši odgovorni političari, neutralno stojimo kao klisurine iza rezolucije Skupštine i tu dalje nema šta da se priča. Tačka..
Ima i nešto novo. U Jagodini se onaj laf Palma sprema da napravi nove Nesvrstane....Moram priznati da me taj čovjek oduševljava. On se brine za svoj narod. Šta će stvarno biti tamo na jesen mislim na Kosovo, naravno - niko ne zna.
Ima stvari koje su životno važne članovima političkih stranaka u oba enetiteta...Koja fotelja, koje mjesto, koje beneficije. Izbori su se desili. I izborni rezultati. . To je sada naša budućnost - poručuju ona trojica rukujući se. Ali, ima ona narodna, dabogda kćeri da te oženi paša, ali cigani oko kuće obilaze..
Zašto sam pesimista? Pa zato što je sutradan nakon rukovanja već bilo dotjerivanje izjave, tumačenje teksta, jest ovako, nije ovako...Onda Šarović polagano (on je po meni političar koji bi trebalo da osnuje prvu pravu Visoku akademiju za buduće političare – diplomate u RS–u, bila bi to prva generacija nježnih, obzirnih, lagano obrazovanih političara, ne treba previše, jer neće biti p o s l u š n i ...) kako on to zna - baš kao zgodna raspuštenica kad uvjerava novoga udvarača da je nevina dakle markantni Šarović, bez žurbe, objašnjava na BN–u ovu situaciju, tanano obilazi, kao mačak oko vruće kaše - da se previše ne zamjeri.. Nije on Mile. Mile prvo udara u čelo, pa onda objašnjava..... Ako objašnjava, onda to radi u par riječi, jer već vidi sagovornika na konopcima, ili još bolje, na podu - pa nema potrebe puno pričati. Da li je to dobro, ili nije – nije moje da sudim. To je pokazao narod na izborima. A, možda skromni Šarović sebe već vidi u onoj glavnoj stolici Vijeća, pa se zaigrao..Ko bi to znao?
Od svih stvari narodu BiH je ipak najvažnije dobro zdravlje. Bez zdravlja nema ništa od planova. Narodna je to mudrost. A da li će o n o nešto biti, ili neće biti i kada, reducirano, ili u punom zamahu obaveze - to je kao da gledaš u staklenu kuglu, a ne znaš iščitavati poruke. .Pa onda ideš kao Pitija.. Može bit – biće. Nekad. Ko zna kad..
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije