Manipulisanje žrtvama u Bosni i Hercegovini nije nikakva novost, naprotiv to je pravilo.

Lažu političari, lažu nevladine organizacije, lažu mediji, lažu institucije. Lažu na sve tri strane, umanjujući tuđe, a uvećavajući svoje žrtve.

To je valjda patriotizam, a i manje boli. Ne pitajte me kako znam.

O manipulisanju srpskim žrtvama u Sarajevu od strane vlasti Republike Srpske i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske pisao sam u martu i aprilu 2021. godine, u blogovima „Koga zajebavaš Milorade Kojiću?“ i „Koliko je Srba stradalo u Sarajevu i od koga?“

Tu sam dokazao i pokazao da ovo što radi pomenuta republičkosrpska institucija, nema za cilj dolaženja do istine, suočavanja sa prošlošću ili pomirenjem, već je u pitanju svjesna, sistematska i bezočna manipulacija.

Bože, kako su me tada voljeli sarajevski mediji i ljevičari.

Poslednji primjer manipulisanja i zloupotrebe žrtava je spisak ubijene srpske djece u Sarajevu, koje su ubili pripadnici Vojske ili policije Republike Srpske.

I dok mediji u Federaciji BiH sejire o srpskoj pokvarenosti, lažljivosti i sistematskom šminkanju nedavne ratne istorije, što su potpuno u pravu, vidjećete da je problem mnogo složeniji.

Evo jednostavnog primjera.

Danilo Ristović je dječak od 14 godina koji je ubijen 8. jula 1992. godine u Gornjim Velešićima, zajedno sa još pet članova porodice.

Ime Danila Ristovića se ne nalazi u knjizi „Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi“, a vjerujem da se ne nalazi ni na spomeniku ubijene djece Sarajeva u parku preko puta BBI-a.

Uskoro ću u Sarajevo pa ću provjeriti.

Zašto?

Zato što mu je pobijena skoro cijela porodica, zato što njegov otac Todor, koji je jedini preživio to ubijanje, nije dao odobrenje Institutu da se njegovo ime nađe u toj knjizi, a možda i zato što su ga ubili bošnjački vojnici?

Pitanje se samo nameće, da li je izostanak Danila Ristovića iz knjige ubijene djece u Sarajevu jednako manipulisanje žrtvama, kao stavljanje na spisak srpskih žrtava ubijene srpske djece u Sarajevu?

Za mene jeste.

Šta nam sve ovo govori?

• Govori nam da će se ovakvi slučajevi dešavati i u budućnosti jer ne postoji relevantan spisak žrtava iza kojeg bi stala država i koji bi prihvatili kao tačan sva tri naroda.
• Govori nam da mediji umjesto da trče za senzacijama i lešinare trebaju da pitaju političare kada će država uraditi taj posao, umjesto što to rade neke nevladine organizacije ili pojedinci?
• Govori nam da i posle toliko godina od prestanka rata, nismo uradili osnovnu stvar, popisali žrtve, da bi spriječili manipulisanje žrtvama.
• Govori nam da ovakav pristup prošlosti služi za političku manipulaciju i da smo svi krivi za to.

I kad prođe ova histerija, a proći će za nekoliko dana, moramo se zapitati ko je ubijao srpsku djecu na teritoriji Sarajeva koju su držali Srbi, a ubijeno ih je oko stotinu?! Zapitajmo se da li za njihovo ubistvo treba neko da odgovara, jer zločin je zločin, bez obzira jesu li to učinili naši ili njihovi?!

P.S. Prije nego što krenete sa uvredama i pljuvanjem, pročitajte tekst s razumijevanjem i ako shvatite svatite.

Preuzeto sa blogger.ba