Kemal Šalaka, sa samo šesnaest godina se priključio Armiji RBiH.

 

"U vojsku sam se prijavio 20. aprila 1992. kao dobrovljac, i u ratu sam proveo tri godine. Vojsku sam napustio samovoljno sredinom marta 1995. godine kada sam vidio da to više nije ona borba za koju sam se borio na početku i proglašen  sam dezerterom", kazao nam je Kemal.

 

Zajedno sa svojim drugovima osnovao je Udruženja maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilačkog rata 92-95 Kantona Sarajevo, sa ciljem da se uradi nešto za te ljudi koji su ostali na ulici. 

 

Kemal je sa bivšim maloljetnim prirpadnicima Vojske Republike Srpske i HVO-a, realizovao projekat "Djeca rata-Djeci mira" kako bi prenijeli svoja ratna iskustva djeci u BiH koja imaju godina isto koliko su imali i oni, od 14 do 18 godina, u tom ratnom periodu.

 

"Poruka za sve jeste da ništa ne vrijedi nijednog ljudskog života, naročito dječijeg. Na kraju shvatimo da sve te stvari za koje smo se borili, sloboda, da zaštitimo svoju porodicu, komšije, da su to samo lični aspekti. Međutim, vama kad stave značku na kapu vi se borite za neku grupu ljudi, da li domaću ili stranu, i za neke njihove ciljeve. Rat je bio samo mehanizam da bi se ostvarili neki veći ciljevi", zaključio je Kemal.

 

Projekat „Humani primjeri nehumanog rata“ podržan je i realizovan uz podršku Američke ambasade u Bosni i Hercegovini.

 

 

 

Frontal