Juče je u Cineplexx-u Palas u Banjaluci, održana promocija dokumentarnog filma „Humani primjeri nehumanog rata“. Redakcija portala Frontal, realizator projekta, je u prethodnom periodu snimila priče o hrabrim i humanim ljudima iz najtežih ratnih vremena koje su objedinjene u jedan film, sa namjerom da se prikažu dobri primjeri humanog djelovanja za vrijeme ratnih dešavanja 1992. – 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Filmovi su snimani u Sarajevu, Jajcu, Banjaluci, Rogatici i Tuzli.

Pored glavnih aktera ovih humanih priča u filmu govore i psiholozi, dr Srđan Puhalo i dr Srđan Dušanić, objašnjavajući zašto se i nakon 23 godine od završetka rata ne može pričati o humanoj strani tog strašnog perioda.

Na projekciji filma uz brojnu publiku prisustvovao je i predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović.

„Sigurno da je u nesretnim ratnim vihorima bilo i ovakvih pozitivnih primjera i pozitivnih stvari. Te pozitivne priče treba afirmisati, jer ipak ostaje ta ljudska dimenzija koja bez obzira na sve strahote i sve sukobe i patnje ostaje humana. Svaka ova priča je jedna epizoda koju treba da vidi što veći broj ljudi i da pokaže da treba da živimo u jednom društvu u kojem uz više poštovanja i uvažavanja se mogu prebroditi i neki porivi koji apsolutno stvaraju jednu potpuno pogrešnu sliku. Mnoge ove priče su imale jak utisak na mene. Znam da ih ima jako mnogo i da je do njih jako teško doći ali ste uradili  jednu izuzetnu stvar a to je da ste nekoliko životnih priča pretočili kroz dokumentarni film koji treba da pogleda veliki broj ljudi, pogotovo mlađe generacije“, rekao je Branislav Borenović, predsjednik PDP-a.

Banjalučki spiker i voditelj Borislav Glišić ističe kako mu se svidjela ideja filma da se javnosti predoči niz pozitivnih primjera i ljudi koji su u toku rata pomagali.

„Meni je posebno bilo zanimljivo da vidim ovaj film jer sam i ja pomagao ljudima u toku rata muslimanima i hrvatima. Banjaluka je isto tako bila grad u kojem je bilo groznih stvari i ja na neki način sam to smatrao kao svojom ljudskom obavezom da pomažem ljudima onoliko koliko je to bilo moguće. Uporedi s tim sam imao i jednu ironiju života da u vrijeme kada sam ja pomagao ljudima u Banjaluci, dolazi moj brat sa porodicom iz Novog Travnika koji je otjeran. On je doveo tada iz Novog Travnika otprilike jedno petnaestero ljudi koje smo mi morali primiti u kuću i uprkos tome meni i dalje nije posustala želja da pomažem ljudima. Ovakvi primjeri zlata vrijede. Dakle, ovakve stvari treba afirmisati i to afirmisati agresivno“, kazao je Borislav Glišić.

Frontal