Zaljubljenost u sedmu umjetnost uspio je da prenese i na svoju stariju djecu, kćerke Luciju i Ninu, koje su glumice i sina Danila, koji se opredijelio za režiju, dok najmlađe Vanja i Milica nisu krenule očevim stopama. U društvu supruge Lenke s kojom je u braku više od dvadeset godina, šarmantni umjetnik je prije deceniju i po osnovao teatar "Ulysses" u Istri, koji će ove godine proslaviti značajan jubilej. Nedavno je dobio priznanje od članova žirija festivala "SEE a Paris" za doprinos kinematografiji na Balkanu. Značajna nagrada uručena mu je i na svečanosti održanoj u Teatru la Palace, a riječ je o filmskoj smotri koja promoviše sedmu umjetnost sa naših prostora u Evropi. 

Nedavno ste dobili nagradu  festivala "SEE a Paris", koliko su vam priznanja kao umjetniku važna?

Svakog čovjeka razveseli nagrada koju dobije, jer je to priznanje za njegov prethodni rad. Mene je ova naročito razveselila, jer je to nagrada zemalja u kojima sam živio ili boravio, a to su zemlje Balkana. To mi je jako bitno, jer volim ovaj dio svijeta i mislim da smo posebni. Važno je reći da je u Francuskoj taj festival, koji promoviše kinematografiju našeg prostora u Evropi, jako značajan i ima mnogo interesenata. Ljubitelji sedme umjetnosti iz Francuske vole festival i rado ga posjećuju. 

Priznanje vam je uručeno na samom otvaranju filmske smotre, kakva je bila atmosfera? 

Atmosfera je bila predivna. Priznanje mi je dodijeljeno u prepunom amfiteatru u kojem je bilo najviše Francuza, što je jako lijepo jer se i tu vidi značaj festivala. 

Jesu li uz vas bili članovi vaše porodice?

Nažalost, niko od njih nije mogao da pođe sa mnom, jer su imali svoje obaveze. I sam sam se u Parizu zadržao samo jedan dan. Morao sam da se vratim u Rijeku, jer su me čekali moji studenti sa kojima  pripremam diplomsku predstavu. Međutim, ono po čemu ću pamtiti ovaj festival i boravak u Francuskoj jeste moj ponovni susret sa velikim prijateljem Vladimirom Veličkovićem, čuvenim slikarom i njegovom suprugom Melisom. Oni su prisustvovali dodjeli nagrade, a nas dvojica smo se sreli poslije mnogo vremena. Inače, godinama smo bili nerazdvojni prijatelji. On je često dolazio u Dubrovnik, kada sam ja bio mlad glumac i tako smo zajedno svirali i uživali, a ja sam išao kod njega u Pariz i tamo bismo nastavljali druženje. Mnogo mi je drago što sam ga ponovo vidio i što smo imali priliku da evociramo uspomene. 

Poslije više od deset godina provedenih u Holivudu, otišli ste iz Amerike i vratili se u Hrvatsku, da li vam nedostaje tamošnji život? 

Sada mi je baza u Rijeci i to mi prija. Ameriku sam napustio, ali uskoro putujem u tu zemlju, jer moja kćerka Nina treba da diplomira. Ona završava studije glume na američkom koledžu u Filadelfiji i imaće diplomsku predstavu, a mi idemo porodično da je podržimo. Jako sam ponosan na nju. 

Nedostaju li vam putovanja i boravci u inostranstvu, s obzirom na to da ste često radili van granica Balkana?

I sada je tako jer mnogo vremena provodim u Velikoj Britaniji. U Londonu montiramo film oslobođenje Skoplja, čija bi premijera trebalo da se dogodi na jesen na našim prostorima, a prije toga planiramo da konkurišemo i za inostrane festivale. 

Taj film radite sa sinom Danilom, da li se češće slažete ili dolazi i do kreativnih mimoilaženja između vas? 

Moj sin i ja često se u životu raspravljamo o mnogo nebitnim stvarima. I to je uvijek tako. Ali što se tiče najbitnijih orjentacija u životu i u umjetnosti, tu se, rekao bih, gotovo u potpunosti razumijemo. 

Teatar "Ulysses" ste osnovali sa suprugom, po čemu ćete pamtiti prethodnu deceniju i po? 

Po lijepim i predivnim uspomenama. Mislim da smo napravili odličan festival, pravili smo odlične predstave i imali smo predivna gostovanja. Često su nam dolazili umjetnici iz Beograda koji su gostovali kod nas. To mi je jako važno i značajno, i ne samo meni, nego i publici koja uvijek s posebnim oduševljenjem pozdravlja glumce iz Beograda. Zato, i ove godine će nam doći glumci iz JDP-a, odnosno imaćemo tri izvođenja komada: "Razbijeni krčag", mladog i talentovanog režisera Igora Vuka Torbice. U predstavi igraju moji prijatelji Svetozar Cvetković i Nebojša Glogovac, i jedva čekam da se ponovo sretnemo i družimo.  

Izvor: Hellomagazin