Želje su veoma važna osjećanja. One nas motivišu da se pokrenemo ka važnim ciljevima. Kada ostvarimo neku želju, tada osjetimo zadovoljstvo ili sreću ukoliko nam je želja bila veoma važna. Kada nas nešto sprečava u ostvarenju naše važne želje, tada osjećamo frustraciju, osujećenje, nezadovoljstvo. Ovo nezadovoljstvo nam daje energiju kako bismo uložili dodatni napor da ispunimo važnu želju, pojačavajući našu agresivnost. 

Živimo u svijetu u kojem ne možemo da ispunimo sve svoje želje. Neke želje ne možemo nikako da ispunimo, jer su jednostavno neostvarive, a neke želje možemo da ispunimo tek nakon nekog dužeg perioda. Na primjer, ako neko želi da završi fakultet, on mora da položi mnogo ispita da bi na kraju ostvario svoju želju. Na putu do ispunjenja udaljenog cilja, potrebno je podnijeti neprijatnost frustracije – istrajavati u kretanju ka željenom, uprkos tome što je taj cilj udaljen. U tome nam pomaže ona osobina koju nazivamo strpljenje. 

Riječ „strpljenje” dolazi od „trpjeti” i odnosi se na podnošenje neprijatnosti na, kako se to stručno kaže „tolerisanje frustracije”. Koliko je strpljivosti veoma važna emocionalna sposobnost vidimo kod onih ljudi koji su nestrpljivi. Osoba koja nije u stanju da podnese neprijatnost osujećene želje nije u stanju da se polako kreće ka njenom ostvarenju. Ono što želi osoba, želi odmah. Ako ne može da dobije odmah, osoba ili postaje nasilna, pokušavajući da druge i svijet „natjera” da joj ispune želju ili odustaje od željenog cilja, jer „nema strpljenja”. Iz tih razloga je razumna strpljivost osobina uspješnih ljudi. 

Ne postoji gen za strpljivost. To je osobina koja se uči, i to u djetinjstvu. Da bi izrasli u pravilno formirane ličnosti, djeca moraju da nauče da ne mogu odmah da dobiju sve ono što požele. Roditelji su ti koji treba da ih nauče da postoje neostvarive želje, kao i da postoje one želje koje je moguće ostvariti nakon dužeg vremena. Roditelji su ti koji djecu uče da postoji granica između dozvoljenih želja i nedozvoljenih želja. Roditelji su istovremeno i treneri, motivatori koji podstiču dijete da nastavi kretanje ka željenom cilju kada ono zbog nestrpljenja želi da odustane. Uspešnost zavisi od razvijanja strpljivosti. 

Oni roditelji koji ne mogu da gledaju kako se dijete „muči” zato što mu neka želja nije ostvarena, popuštaju i ispunjavaju svaku želju, ali time čine lošu uslugu za budućnost. Takvo dijete počinje da povezuje ispunjenje želje sa ljubavlju tako da vjeruje da ako ga neko voli – taj mora da mu ispuni želju, a ako mu ne ispuni želju – onda ga ne voli. Kada takvo dijete odraste, ono će taj obrazac ponavljati. 

Mnogi ne znaju da kada ljudi razviju sposobnost strpljivosti, onda se smanjuje njihov doživljaj neprijatnosti zbog osujećene želje. 

izvor: Politika