Naime, ključni problem je u mentalitetu, a ovdje je kolektivni mentalitet zapravo rezultat viševjekovnih navika baziranih na skepticizmu, apatiji i nepovjerljivosti ka novome.

No, ostavimo sad istoriju po strani. Niti jedan tekst ne bi bio dovoljno dugačak da opiše prošlost i probleme Bosne i Hercegovine i Balkana, a opet, koliko god da bi se pisalo o prošlosti-teško bi se neke valjane pouke mogle izvući za budućnost. Fokusirajmo se sad na budućnost i pokušajmo da razmišljamo na veoma pragmatičan način. To do sad nikad nije bio slučaj kad je BiH u pitanju i možda nije loša ideja probati i sa takvim nečim.

Bosna i Hercegovina danas, ovakva kakva jeste, nema nikakvu perspektivu. Ona je podjeljena po svim mogućim šavovima, ne samo nacionalnim, entitetskim i vjerskim, nego i ideološkim, geopolitičkim, poslovno-interesnim i inim razdjelima. Takva kakva jeste ona jedino može da služi velikim silama za različite vrste taktičkih manipulacija. No, možda je sad vrijeme da se razmišlja ipak malo više na strateški način. Od ključne je važnosti shvatiti da je Bosna i Hercegovina zapravo vezivno čvorište cijelog Balkana, a da je Balkan, kao što je odavno poznato, Ahilova peta cijele Evrope. Probleme je lako proizvesti i kad su BiH i Balkan u pitanju, to nije posebno teško uraditi.

Ustavna struktura Bosne i Hercegovine trenutno je veoma komplikovana. U tom smislu potrebno je veoma brzo tražiti rješenja koja će je učiniti efikasnijom, modernijom i jeftinijom. No, samu srž dejtonske kompozicije zemlje ne treba mjenjati. BiH treba da ostane država koju čine dva entiteta, no potrebno je graditi mehanizme jačanja građanskog društva koji će omogućiti postepenu izgradnju intelektualne elite čiji će vrijednosni i ideološki izvor napajanja biti inspirisan vrijednostima prosvjetiteljstva, racionalizma, individualizma i pacifizma.Formula je sljedeća: BiH treba da vodi nova i prosvjećena elita, čiji korjeni ne sežu iz komunizma, nacionalizma, vjerskog fundamentalizma, kao niti iz pomenutih metropola. Od ključne je važnosti strpljivo i odlučno graditi mehanizme pravne države, građanskog društva i sekularne države, s jedne, odnosno održavati dvoentitetsku strukturu zemlje, s druge strane, jer bi emancipovani entitet Republika Srpska bila od ključne važnosti za vezanje Federacije BiH i Srbije za navedene vrijednosti, budući da i Sarajevo i Beograd imaju sklonosti ka totalitarnim idejama.

Bosna i Hercegovina treba da bude visoko decentralizovana zemlja u kojoj će najviše stvarne vlasti biti u njenim opštinama i gradovima, nešto manje u kantonima (broj kantona u Federaciji BiH treba smanjiti na najviše tri, plus distrikt Sarajevo), još manje u entitetima, a ponajmanje na nivou centralnih organa. Zapravo, što se tiče centralnih organa BiH, potrebno je da Sarajevo bude ključni centar kad je riječ o integraciji BiH u Evropsku uniju, dok bi Banja Luka bila centar NATO integracija zemlje. Na taj način bi bio ostvaren optimalan balans, a smanjenje nadležnosti i entiteta i države bi stvorilo preduslove jačanja lokalnih zajednica i građanskog društva. Do sad je bio obrnut slučaj: Banja Luka i Sarajevo su se prepirali da li više nadležnosti treba da imaju entiteti ili država, dok je u narednom periodu potrebno smanjivati nadležnosti i entiteta i države, a u korist lokalnih zajednica. Na taj način će olabaviti snažni pritisci iz Banje Luke i Sarajeva koji trenutno prijete da pocjepaju cijelu zemlju, te će se doći u situaciju jačanja cijele zemlje na pravilan način, iz same baze, a ne sa vrha. Taj novi aspekt, uz bezbjednosno-politički okvir NATO saveza, i regionalni aspekt pristupanja Evropskoj uniji, relaksiraće odnose u BiH, te će se pokazati da će biti najbolji mogući način dugoročnog osnaženja zemlje i garancije njene budućnosti.

Takođe, takva BiH bi za dvadeset godina značajno izmjenila svoj „genetski kod“, odnosno obrazovni procesi vođeni od strane nove intelektualne i prosvjetiteljske elite doveli bi do jačanja procesa sekularizacije i emancipacije građana koji bi traumatičnu prošlost ostavljali polako po strani, te bi stvarali državu nalik Švajcarskoj ili Sjedinjenim Državama: Bosna i Hercegovina bi bile okvir poput SAD, entiteti bi imali sličan položaj kao države-članice unutar SAD, a na nivou cijele zemlje bi ključna institucija bio Ustavni sud koji bi omogućavao vladavinu prava, spriječavao raspad zemlje (ali i njenu unitarizaciju!), te bi je institucionalnim mehanizmima čvrsto vezivao za njen modernistički i sekularistički kurs.

Svaki drugi put za zemlju, drugačiji od navedenog, jasno je da će voditi samo u nestabilnost koja definitivno neće donijeti dobra nikome u Bosni i Hercegovini.

Tim autora Nova Srpska