Vijesti
Bivša logorašica ogorčena na pristrasnost Haškog suda
BRATUNAC - Prije 17 godina zatvoren je zloglasni logor "Silos" u Tarčinu kod Hadžića, a još niko nije osuđen za višegodišnja mučenja, zlostavljanja i ubistva Srba.
"Silos" je zatvoren je 27.januara 1996.godine - istog datuma kao i monstruozni nacistički logor "Aušvic".
Haški tribunal nije nikog procesuirao za četvorogodišnje mučenje
više od 700 Srba u tom logori kao i za mučenja nekoliko desetina Hrvata u
jednom kraćem periodu. U Sudu BiH u toku je suđenje osmorici Bošnjaka
za zločine u "Silosu", a predmet se vodi kao "Đelilović i ostali".
Nedavno je tužilac Tužilaštva BiH Behaija Krnjić obustavio istragu
protiv 455 lica koja su dovođena u vezu sa zločinima i nehumanim
ponašanjem prema zarobljenicima u logorima "Silos“, "Pazarić“ i
"Igman“, navodeći da "nema dovoljno dokaza za ta lica koja se terete da
su mučila logoraše".
Radojka Pandurević je, nakon 1 339 dana provedenih u logoru
"Silos“, puštena uveče 26. januara 1996.godine, samo noć prije njegovog
raspuštanja. Po nju i Bosiljku Aleksić došla je međunarodna policija da
ih izvede kako se ne bi vidjelo da je u logoru bilo i žena, što je
bošnjačka vlast skrivala.
Zarobljena je u vlastitoj kući 28. maja 1992.godine i sa još 17 Srba
mještana Tarčina i okoline odvedena u Silos gdje je mučena,
ponižavana, prepadana i maltretirana 44 mjeseca, iako je prilikom
potpisivanja Dejtonskog sporazuma bilo dogovoreno da se do 19. januara
raspuste svi logori u BiH.
"Alija Izetbegović je prekršio taj dogovor i nas 43. držao u logoru 7-8 dana duže", ispričala je Radojka Srni.
Pandurevićeva je ogorčena zbog pristrasnosti Haškog tribunala koji
za 17 godina nije podigao ni jednu optužnicu za zločine nad Srbima u
muslimanskim logorima, a kamoli da je nekog osudio za nezakonito
lišavanje slobode nedužnih civila, tuče, ubistva i mučenja Srba u
logorima.
U Hagu nije bio optužnice ni za odvođenje na prisilni rad na
borbenim linijama i tjeranje zatvorenika da idu kao "živi štit" u
muslimanske akcije ili da prođu i deaktiviraju minska polja.
"Koliko je pristrasan i antisrpski nastrojen Haški tribunal,
pokazuje njegovo nedavno odbijanje da se pojavim kao svjedok odbrane
Radovana Karadžića i ispričam samo dio svjedočenja o mučenjima i
ubijanju Srba u muslimanskim logorima kao neko ko je to skoro četiri
godine svakodnevno gledao i doživljavao", priča Pandurevićeva.
Komentarišući obustavljanje istrage Tužilaštva BiH protiv 455 lica
za zlostavljanje Srba u logorima na području Hadžića, Pandurevićeva
navodi da se dvoumi dali da se pojavi kao svjedok pred Sudom BiH u
predmetu "Đelilović i ostali", jer svjedočenja dovode do novih stresova
i psihičkog uznemiravanja logoraša.
"Doživjeću nove stresove i razočarenja, a Sud sudi kako hoće i prema
dosadašnjim iskustvima - slabo uzima u obzir svjedočenja logoraša, što
dovodi do novog ponižavanja i osjećaja potpune nezaštićenosti i nemoći
logoraša da i nakon 17 godina dođu do pravde, odnosno da se njihova
svjedočenja o preživljenim torturama uvrste u dokaze protiv
osumnjičenih", ističe Pandurevićeva.
Ona navodi da je tužilac u tom predmetu onaj koji je i prekinuo
istragu protiv ostalih 455 lica među kojima ima onih koji su formirali
logore, naređivali, tukli i zlostavljali logoraše i imaju veću
odgovornost od nekih od ovih osam kojima se sudi.
"S obzirom na dosadašnje iskustvo, ne bi me iznenadilo i da ova
grupa bude oslobođena, uz neko banalno obrazloženje, uprkos dokazima,
činjenicama i preživjelim logorašima koji su spremni da svjedoče i čija
ljekarska uvjerenja pokazuju kakve su sve strahote preživjeli i batine
dobijali", konstatuje Pandurevićeva.
Prema njenim riječima apsurdno je da se ne sudi Enesu Kaziću koji je
nju i još nekoliko osoba lično zatvorio u "Silos“ sa puškom "na gotovs“
prislonjenom na glavu, a još radi u nekoj bezbjednosnoj službi BiH.
Ona smatra da ni institucije Republike Srpske ne pomažu dovoljno
logorašima koji treba da svjedoče i da se dešava da tužioci zaobilaze
ključne detalje i činjenice prilikom uzimanja izjava i saslušavanja
svjedoka i pitaju ih za neke nebitne detalje.
"Tužioci bi trebali nastojati da na razne načine dođu do što više i
što uvjerljivijih podataka i saznanja iz više izvora koji su im
dostupni, da što bolje pripreme optužnice, a ne da omalovažavaju
logoraše ili druge svjedoke i njihova iskaze i ljekarska uvjerenja
dovode u sumnju da bi spriječili procesuiranje zločinaca", kaže
Pandurevićeva.
Ona tvrdi da se,kada je u pitanju dokazivanje i procesuiranje
zločina počinjenih nad Srbima u "Silosu“ i drugim logorima, nailazi na
opstrukciju i međunarodnih i pravosudnih organa BiH, kojima je
zajednički cilj da osude što više Srba, prikriju muslimanske zločine i
da u svijetu održavaju lažnu medijsku sliku da su Bošnjaci bili jedine
žrtve...
Pandurevićeva poručuje da će se srpski logoraši do kraja života
boriti da se lažna slika o ratu u BiH promijeni i da oni koji su ih u
logorima mučili odgovaraju ili barem da strahuju od odgovornosti...
(Srna/Frontal)