Ove zemlje uključene u istraživanje čine 94% globalne vojne potrošnje u 2011, što čini iznos od 1,6 biliona dolara.  Zemlje su ocjenjivane ocjenama u rasponu od A, što označava “veoma mali rizik“, do F - „kritičan rizik“, na osnovu detaljne analize kroz 77 indikatora koji pokrivaju pet ključnih područja u sektoru odbrane: politike, finansije, osoblje, operacije i nabavke.

Generalni nalazi prvog indeksa koji mjeri napore vlade za sprečavanje korupcije u sektoru odbrane ukazuju na to da 70% zemalja ostavljaju prostor za gubitke i sigurnosne prijetnje jer nemaju mehanizme za prevenciju korupcije u sektoru odbrane. Zemlje sa slabim mehanizmima kontrole uključuju dvije trećine najvećih uvoznika oružja i polovinu najvećih izvoznika u svijetu.  Njemačka i Australija su jedine zemlje sa jakim antikorupcijskim mehanizmima, koji uključuju snažan parlamentarni nadzor, stroge standarde za kompanije u sektoru odbrane, i odgovorne obavještajne službe. S druge strane, devet zemalja – Alžir, Angola, Kamerun, Kongo, Egipat, Eritreja, Libija, Sirija i Jemen – pokazuju kritični rizik u nedostatku osnovnih mehanizama kontrole i odgovornosti. U prilogi 1. se nalazi i generalni pregled ocjena za sve zemlje uključene u istraživanje.

Bosna i Hercegovina je označena ocjenom D, što podrazumijeva visok rizik. U odnosu na političke rizike, iako postoje propisi za formalnu kontrolu politika odbrane i sigurnosti, nema transparentnosti u procesu donošenja odluka, dok u isto vrijeme nedostaje efikasnost nadzora nad budžetom odbrane.

Kada su u pitanju finansijski rizici, kontrola nad raspodjelom imovine se tek treba uspostaviti, dok u isto vrijeme medijski izvještaji ukazuju na slučajeve nelegalne prodaje imovine i oružja. Procenat budžeta odbrane i sigurnosti koji se raspodjeljuje na „tajne stavke“ nije dostupan javnosti, iako se izvještaji o reviziji dostavljaju parlamentu Kada je riječ o osoblju, ne postoje zakoni koji bi zaštitili zviždače i olakšali prijavljivanje nepravilnosti. Iako postoji formalni sistem za imenovanja i unapređenja osoblja, identifikovane su nepravilnosti u praksi. S druge strane, po pitanju operacionih rizika, iako korupcija nije prepoznata kao strateško pitanje u vojnoj doktrini, osoblje je podvrgnuto obukama o pitanjima korupcije, između ostalog i korupcije u procesu nabavki. U oblasti nabavki, zakonskom okviru nedostaju mehanizmi nadzora. Ponuđači nisu podvrgnuti posebnim zahtjevima za pridržavanjem odredbi zakona i kodeksa i nedostaju sankcije za dosluh između ponuđača.

Transparency International poziva vlasti da ovaj tradicionalno tajnovit sektor, koji uključuje velike javne ugovore, učine otvorenijim za javnost. Institucije odbrane bi trebalo da povećaju pristup informacijama o budžetima i nabavkama, dok bi zakonodavci trebalo da imaju jaču kontrolu i nadzor nad ovim sektorom, kao i volju za sprečavanjem korupcije.

(Frotnal)