No, to nije dobra ideja. Zašto? Objasnićemo. Rak dojke je najčešći tip raka kod žena, čineći oko 30% slučajeva svih oblika raka kod žena, ali postoji i mali procenat muškaraca kod kojih se razvije ovaj malignitet. Prema podacima WHO iz 2022. godine je oko 2.3 miliona žena dijagnosticirana s ovim oblikom raka, a oko 670 000 žena je preminulo.

Kako spriječiti ovaj rak? Pa teško. Ponekad se javlja i kod žena koje nemaju genetičku predispoziciju, poput određenih mutacija na BRCA genima. Ali, ono što se može uraditi jeste na vrijeme dijagnosticirati ovaj rak jer su šanse za ozdravljenje mnogo veće kada se otkrije u početnim stadijima. Rana detekcija znači otkrivanje raka dojke prije nego što postoje simptomi. Prije nego što nešto možete napipati ili vizuelno uočiti promjenu. Kada promjena postoji, već je malo kasno.

No, dosta žena zanemaruje zdravlje i ne ide na redovite preglede. Danas ću – sutra ću. Sve i svi su preči od njenog vlastitog zdravlja. Jednom sam srela taksistu, koji gotovo plače dok me je vozio, jer mu supruga ima zadnji stadij i kasno je otkriveno. Šta mi je rekao? „Treba da se uvede u škole to da djeca moraju učiti o tim pregledima, da postoje i da idu redovno”.

Zamke samopregleda dojki

Samopregled grudi može biti i kontraproduktivan. I možda je bolje ne insistirati na njemu. Naime, teško je da se ne primijeti neka stvarno ozbiljna promjena na dojci (čvorić poput bubuljice koji ne prolazi ili promjena strukture kože, posebno kao narandžina kora,  promjene na bradavicama, curenje iz bradavica), ali pipkanje unutrašnjeg tkiva može dovesti do: a) stvaranja nepotrebne panike ako se pronađe cista, a dosta žena ima cistične grudi, b) ponekad to što se nešto ne napipa ne znači i da je sve ok. A nažalost, jako je često da ako osoba ne nađe kod sebe ništa, da neće ni otići na stručni pregled.

Žene koje rade samopregled grudi češće imaju lažno pozitivne rezultate, što dovodi do čak duplo više nepotrebnih biopsija.

Evo šta piše American Cancer Society (ACS):

„Istraživanje nije pokazalo jasnu korist od redovitih fizičkih pregleda dojki koje obavljaju zdravstveni djelatnici (klinički pregledi dojki) ili same žene (samopregledi dojki). Postoji vrlo malo dokaza da ti testovi pomažu u ranom otkrivanju raka dojke kada žene također rade mamografiju.

Iako Američko društvo za borbu protiv raka ne preporučuje redovite kliničke preglede dojki ili samopreglede dojki kao dio rutinskog rasporeda probira raka dojke, to ne znači da se ti pregledi nikada ne bi trebali raditi. U nekim situacijama, posebice za žene s rizikom većim od prosjeka, na primjer, pružatelji zdravstvenih usluga mogu i dalje nuditi kliničke preglede dojki, uz pružanje savjeta o riziku i ranom otkrivanju. A nekim bi ženama ipak bilo ugodnije obavljati redovite samopreglede kao način da prate kako im grudi izgledaju i na dodir. No važno je razumjeti da postoji vrlo malo dokaza da je rutinsko obavljanje ovih pregleda korisno za žene s prosječnim rizikom od raka dojke.”

Drugim riječima, pregledajte same sebe čisto da znate šta je normalan izgled vaših grudi. No samopregled ne pruža ranu detekciju potencijalnih promjena. Također, samopregled je dobra praksa u zemljama sa malo resursa, siromašnim zemljama bez rasprostranjene mogućnosti UZ pregleda. Prema nekim radovima, oko 90% slučajeva raka žene mogu otkriti samopregledom, ali to nije dovoljno rano, možda je već kasno. Studije su pokazale da samopregled ne pravi neku razliku za preživljavanje. Ultrazvučni pregled i mamografija prave.

Sistemska analiza podataka objavljena u BMJ iz 2001. (2) je također pokazala da samopregled možda ima više štete nego koristi.

Utrazvuk i mamografija Tito

Redovni ultrazvuk grudi može da prati da li istorijski dolazi do neke promjene, da li se neka cista ili nešto što smo mislili da je ok povećava. Dakle, jako je važno krenuti na vrijeme s ovim pregledima kako bi specijalista imao anamnezu i vidio ako se neka struktura povećava u odnosu na prethodne godine.

Umjesto da žene savjetujemo da rade samopreglede kao neku vrstu spasa koja im pruža lažnu sigurnost, ovu dogmu treba napustiti. Umjesto toga, treba jačati svijest o potrebi za minimalno jednim ultrazvučnim pregledom godišnje kod specijaliste. Takođe, treba vršiti pritisak na državne institucije da to bude besplatno, a ne da žene moraju ići privatnicima, jer im u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja se plaća od njihovih doprinosa niko to ne nudi i ne upućuje. Zatim učiniti i mamografiju za žene iznad 40 godina dostupnijom i to na uređajima zbog kojih žene neće imati noćne more i bolove, nego na uređajima novije generacije kod kojih je ovaj pregled nešto ugodniji.

Za kraj – pro tip: žene idite na preglede u prvoj polovini ciklusa, prije ovulacije, kada su grudi manje osjetljive.

Reference:

https://www.cancer.org/cancer/types/breast-cancer/screening-tests-and-early-detection/american-cancer-society-recommendations-for-the-early-detection-of-breast-cancer.html

Hussein, D., Gashaw, K., Geleta, T.A. et al. Exploring enablers and barriers to breast self-examination among women in the North Shewa Zone, Oromia, Ethiopia: a qualitative study. Sci Rep 13, 17455 (2023). https://doi.org/10.1038/s41598-023-44808-x

Spurgeon D. Breast self examination may do more harm than good. BMJ. 2001 Jul 7;323(7303):11. PMCID: PMC1120657.

 
Izvor: naukagovori.ba